Slušni aparat

Leonard Cohen je znao što se događa srcu

Posthumni albumi rijetko su toliko dobri kao što je to slučaj s petnaestim studijskim izdanjem Leonarda Cohena. ‘Thanks for the Dance’ zamišljen je kao prirodni nastavak albuma ‘You Want it Darker’ iz 2016., posljednjeg kojeg je ovaj, najslavniji pjesnik među glazbenicima objavio za života. Novi Cohen ima sve ono što je tu kolekciju pjesama isticalo kao jednu od blistavijih u pola stoljeća dugoj karijeri, ali iako je sličnog oproštajnog i ispovjednog tona, ‘Thanks for the Dance’ posve je zasebno, cjelovito i zaokruženo djelo, što nije čest slučaj s izdanjima koja se na tržištu pojavljuju uvijek kada neki utjecajni glazbenik napusti svijet, a da nije uspio završiti započeti album.

Razlog tomu je što je u njegove pore utkano puno ljubavi i pažnje, mnogi Cohenovi prijatelji i dugogodišnji suradnici svojim su se sudjelovanjem prigodno oprostili od glazbene ikone, a da je album nakon tri godine u produkciji pred ove blagdane ugledao svjetlost dana zaslužan je Cohenov stariji sin Adam, i sam glazbenik. Leonard Cohen je vokalne dionice ovih pjesama zabilježio u dnevnom boravku svoga doma u Los Angelesu tijekom snimanja albuma ‘You Want It Darker’. Narušenog zdravlja, opterećenog kroničnim problemima s kralježnicom, snimanje tog albuma odužilo se preko godinu dana, a pjesme koje nisu ‘upale’ na taj album, Cohen je rezervirao za idući projekt na kojemu je ubrzo namjeravao nastaviti raditi, no smrt ga je u tom pothvatu preduhitrila. Manje intervencije, najviše zbog dorađenih riječi nekih pjesama, snimljene su za jednog dodatnog sessiona, također u kućnim uvjetima. Udobno smješten u svoj omiljeni naslonjač, besprijekorno odjeven kao i obično, u mikrofon sipa stihove poput ‘živim na tabletama, na kojima zahvaljujem Bogu’ (’The Hills’). Posve običan dan u obitelji Cohen. Leonard Cohen nije znao da će umrijeti u 82. godini života, 19 dana nakon što je ‘You Want It Darker’ ugledao svjetlo dana, ali njime se svjesno opraštao od svojih obožavatelja. ‘Evo me, spreman sam, Gospodine’ pjeva pola na hebrejskom, a pola na engleskom odmah u uvodnoj pjesmi, koja će s vremenom sigurno postati jedom od njegovih najznačajnijih, dok već u idućoj, ‘Treaty’, u svom produhovljenom, kriptičnom, ali uvijek duhovitom stilu, predlaže potpisivanje nagodbe o mirenju među dušama. Slavni Kanađanin u tih 19 dana imao je priliku svjedočiti uspjehu koji je album postigao, a prema kazivanju Adama Cohena, koji je i ovdje sudjelovao kao koproducent i gitarist, odobravanje kritike i publike dodatno ga je ohrabrilo da se čim prije posveti idućem projektu.

Nije stigao. Nakon tri godine, puno rada i više od 50 gostujućih glazbenika taj projekt dobio je ime koje mu savršeno pristaje. Naslovna ‘Thanks for the Dance’ dirljiv je oproštaj upućen osobi ili osobama s kojima ste prolazili kroz životne oluje. Ženski pozadinski vokali jedan su od zaštitnih znakova autorskog pečata Leonarda Cohena, posebno od albuma ‘Various Positions’ (1984.), a stara suradnica iz tih dana Jennifer Warnes i kantautorica Leslie Feist za nju su snimile prekrasne vokale. Album otvara ‘Happens to the Heart’ i već na njenoj polovici jasno je da smo dobili pjesmu koja može stajati uz bok sugestivnim i pomalo epskim klasicima iz autorovog kanona poput ‘Tower of Song’. Već u idućoj pjesmi ‘Moving On’ Cohen propituje može li osoba ikad uistinu preboljeti gubitak drage osobe i odgovara stihom ‘Who’s moving on, who’s kidding who?’. Zadnja pjesma impresivnog uvodnog trija ‘The Night of Santiago’ ima country i flamenco prizvuk pa se nameću asocijacije na teksaške trubadure Terryja Allen ili Joea Elyja koji su slične glazbene idiome često sami koristili. ‘It’s Torn’ je još jedna ljubavna pjesma i uz spomenutu ‘The Hills’, svakako jedan od favorita albuma koji trajanjem ne prelazi 30 minuta.

Prva posthumno objavljena kolekcija pjesama ima učinak dodira hladne vode na licu i prigodan je izbor za trenutke propitivanja i duševnog čišćenja za kojima se potreba javlja u ovo doba slavlja, umjetno generiranog veselja i pretjeranog blještavila. Iako mu je glas u 82. godini bio zamjetno umoran, isti je postao dublji, a time još i uvjerljiviji. Stihovi su tradicionalno snažni, duboko poetični i iskreni, a album je, iako nešto ‘tiši’ nego njegov prethodnik, jednako bogat detaljima i pažljivo aranžiran. Ako je ‘YWiD’ bio oproštaj živućeg glazbenika, ovim albumom Cohenovi štovatelji dobili su posljednji pozdrav i s onog svijeta.

Foto: www.leonardcohen.com, facebook.com/pg/leonardcohen

Pročitajte još

Krije li 2020. povratak rocka?

Petar Ipšić

S GRADONAČELNIKOM NA POBREŽJU Ova cesta važna je za budućnost Dubrovnika

Dulist

IVAN ĐIKIĆ Ne smije se toliko paničariti, koronavirus sličan je virusu gripe

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija