Kolumne Viktora Ivančića ‘Robi K.’ već 35 godina satirično opisuju društvene i političke probleme života u Hrvatskoj. Napisane u splitskom ‘uličnom’ jeziku, oštre i humoristične, događanja u trećem razredu kojeg pohađa stanoviti Robi K. Svakim novim izdanjem izvlače osmjehe na lica brojnih čitatelja. Cijela priča započela je osamdesetih godina, kao jedna brutalno oštra kritika na probleme o kojima su otvoreno samo djeca mogla pričati.
Neko drugo vrijeme
Feral tribune, u kojem je izlazio Robi K nastao je kao kontra svemu što je bilo ‘mainstream’. Pisan je jezikom ulice, a sam autor tvrdi da je baš taj jezik bio osnova kolumne.
-Kada je robi nastao, to su bila vremena jedne snažne interakcije između novina i publike. U tadašnjoj nedjeljnoj Dalmaciji, u kojoj je Robi K izlazio u nakladi od 60ak tisuća primjeraka, tada su se nalazile vrlo čitane i popularne stvari. Moja ambicija na samom početku je bila izričito jezična. Zaimalo me koristiti jezik kao nešto što će otvoriti prostor slobodi. Jezik koji se nalazi u toj kolumni je gradski sleng, prljav i bez filtera, te potpuno neizbrušen. Nekada sam i ubacivao nove izraze koji su se primili u društvu – ispričao nam je Ivančić.
-Meni je forma u kojoj pišem bila, i je vrlo zahvalna. Učinilo mi se da je jedno dijete od devet godina dovoljno infantilno da postavlja pametna pitanje, odnosno da se ‘pravi glup’. Kada sam je počeo pisati smatrao sam da je to forma koju ću brzo potrošiti, međutim to se nije dogodilo, dapače čini mi se kao da sam s vremenom o njoj postao i ovisan. Tako da je pravo pitanje mogu li više NE pisati Robija – s osmjehom nastavlja Ivančić.
Satira i pokušaji iste
Na predstavljanju sabranih djela Robija K, odnosno Ivančića, sam Viktor potvrdio je kako satira kao takva nije nikad uživala dobar položaj, no to je ono što ju čini dobrom. Ivančić tvrdi kako je najveći problem satire u Hrvatskoj zapravo manjak humora.
-Hrvatska nikada nije bila naročito duhovita zemlja.(smijeh). Mi jesmo s Feralom napravili jedan korak naprijed, koji je na ovim prostorima bio neuobičajen. Ne tvrdim da smo mi bili savršeni primjer satire, ali smo davali sve od sebe. Nakon što je Feral ugašen, postoji dosta solidnih satiričnih pokušaja, ali na žalost ne postoji nešto što bi danas mogli zvati ‘Hrvatskom satirom’. Kao što ni Feral nije bio prava satira, već jedan eksces – nastavlja Ivančić.
-Naravno da je moguće i danas napraviti iskorak i baviti se satirom. Samo je teško. Novinarima je danas sve teže i teže. Od novinarstva se nema kruha. Ovaj prostor vapi za jednom totalnijom kritikom i toplo se nadam nekoj sinergiji i iskoraku jednakom onome kakav je bio Feral. Danas ima medija, bez obzira jesu li satirični ili ‘ozbiljni’, koji djeluju na marginama i jako su dobri. Mislim da je hrvatsko ‘mainstream’ novinstvo zapravo najlošije- poručuje Ivančić.
Pravni problemi humora
Nedavno su javnosti uzburkale slučajevi u kojima su upravo satirični portali gubili parnice zbog tekstova koji su u potpunosti fiktivni pred očima sutkinje bili kleveta.
-Pa pogledajte samo naš slučaj. Kada smo tuženi davne 88. godine sudac je tada prepoznao što satira je i mi smo dobili oslobađajuću presudu. Treba uzeti u obzir koja su to represivna vremena bila, te kako je baš u tim vremenima sudac prepoznao što je satira. Danas je i više nego očito kako smo debelo nazadovali po tom pitanju. Sutkinja Šagud je donijela presudu u kojoj redefinira samu satiru. Ona tvrdi kako se satira ne smije baviti izmišljenim stvarima, što joj oduzima bilo kakvu fiktivnu slobodu, smiješno je to jer kada pogledate medij koji je tužen, on isključivo objavljuje humoristične i fiktivne sadržaje. Kada bi se toga zapravo pridržavali, onda bi satiru u principu i zabranili- osvrće se Ivančić.
Dugogodišnji novinar, Ivančić zna da novinarstvo u našoj zemlji nije na zavidnoj poziciji.
-Novinarstvo je za mene oduvijek bio poziv, a ne profesija. Tko se ide baviti novinarstvom s nekim kruhoborilačkim motivima, moram priznati neće se proslaviti. No, bez obzira što je danas novinarstvo ‘pregaženo’, smatram kako je to jedna predivna profesija, i kako je nešto za čime ima potrebe i nešto što itekako ima smisla. Ponavljam, najbolje primjere novinarstva nećete naći u ‘mainstream’ medijima, već na marginama i lokalnim, manjim medijima- zaključuje Ivančić.