Nakon što je pravni zastupnik Srbije Saša Obradović jučer u Haagu izjavio da je Krešimir Dolenčić, direktor kazališta Gavella i intendant Dubrovačkih ljetnih igara, u tjedniku Danas nazvao Srbe “zvijerima s istoka” i usporedio ih s majmunima te izjavio da je njihova kultura ispod primitivne razine i preporučio da ih treba “zatočiti ili uništiti”, priopćenjem se oglasio i Dolenčić. Njegovu reakciju donosimo u cjelosti.
“Slijedom ovog nevjerojatnog slučaja koji se dogodio u Haagu javljam se kao osoba koju su pred višemilijunskim gledateljstvom, medijima i cjelokupnim sudstvom naveli kao nekoga tko je ‘poticao na zločine’ u Hrvatskoj. Nije jednostavno pisati o tom događaju bez ironije, cinizma, čak groteske i svega što uz to ide, ali zbog svoje osobne zaštite, kao i zaštite svoje obitelji moram se ovako javiti.
Profesionalno se bavim kazalištem već trideset i dvije godine. Radio sam i radim u mnogim teatrima, u Hrvatskoj i u inozemstvu. Susreo sam se u svom životu s ljudima najrazličitijih nacija, vjera, uvjerenja, s umjetnicima i stotinama drugih koji su moj život oplemenili, inspirirali i obogatili svojim znanjem, običajima, kulturom, ljubavlju prema vlastitom narodu, jeziku, ili baštini. Nikada nigdje još nisam susreo nekoga tko bi mi svojom različitošću dao makar i najmanji povod da ga smatram manje vrijednim ili značajnim. Od Amerike, Omana, Slovenije, Hrvatske, Srbije, ili Kine, svugdje sam nalazio na jednake sebi, ili bolje od mene. Ljepotom svog poziva smatram upravo to bogatstvo da znam kako smo svi isti i kako moramo biti ponizni i zahvalni na svemu što nam ovaj svijet nudi.
Bio sam i ravnatelj spomenutog kazališta Gavella za vrijeme devedesetih. Vrijeme strahota u našoj Hrvatskoj, vrijeme u kojem sam svoj obol Domovinskom ratu dao na način da sam svoj posao i poziv nastojao obaviti kako sam najbolje znao. To je podrazumijevalo i bavljenje kazalištem, javnim poslom upravljanja jednog malog svemira u kojem se za dobrobit nekoliko večernjih sati predstave trebalo potruditi da taj cjelokupni mehanizam djeluje složno, kvalitetno, predano i dostojno naziva koje mu pripada. Mnogi su umjetnici prolazili tih godina Gavellom, radili svoj posao i nastojali te godine učiniti makar na trenutak lakšima tisućama posjetitelja. U samoj Gavelli imao sam čast upravljati zaposlenicima različitih generacija, nacionalnosti, vjere, ili pak svega onoga o čemu se u kazalištu uopće i ne pita. Pa tako, kako tada, tako i danas, nisam se pitao tko je tko, odakle je i koje je nacije. O tome mogu posvjedočiti moji mnogi prijatelji, poznanici, suradnici, studenti. Izbjegavam namjerno posebno spominjati Srbe, jer bih time i njih doveo u ulogu koja im nikada uz mene nije bila važna. A zašto bi bila? Spominjati moje ime u konstrukciji primjera pozivanja na mržnju besmisleno je, jer bi me takvi stavovi, izjave, ili akcije već odavno sustigli kod mojih brojnih prijatelja sa svih strana i s „ovih prostora“.
Vjerujem u ravnotežu dobra i zla i siguran sam da bi i ja i moja obitelj već odavno baštinili sve to zlo u čijem sam kontekstu naveden, a s kojim moj život, rad, osobni i profesionalni stavovi nemaju nikakve veze. Od mene i mojih stavova nikada nitko nije bio u opasnosti, a u ovakvom kontekstu sada, ugrožena je i moja obitelj i moj život i rad. Pozvat ću stoga sve one koji su ikada od mene čuli, ili pročitali bilo kakav govor mržnje da se jave. Kao što takve nisam vidio u prostoru tada, tako ih ne vidim ni danas. Rat u kojem je Hrvatska neopisivo platila i propatila ne povezujem niti sam povezivao s odmazdom, uvredama i optužbama cijelih naroda. Želim živjeti u svijetu pomirenja, suradnje i suosjećanja za svakoga. Tako odgajam svoju djecu, tako učim svoje studente i tako radim svoj posao. Ovo za što me optužuju je laž i besmisao, no shvatit ću je samo kao nevažnu epizodu loše serije o mržnji, netoleranciji, novcu i moći.