DuList IN

KRAJ SAGE Mia Hudoletnjak o svemu što niste znali o Islandu

Putovanju kroz Island bliži se kraj, kao i putopisu Mie Hudoletnjak. Uovome zadnjem, četvrtom dijelu Sage ona ne opisuje svoja iskustva, dogodovštine, već Vam donosi informacije o Islandu kao državi, nekim činjenicama, običajima i pravima građana te Republike, kako su prebrodili financijsku krizu 2008.godine i podatke o državi koje zasigurno niste znali.

Piše: Mia Hudoletnjak

Najbitnije o Islandu

Island je bio jedan od najvećih otoka na svijetu koje čovjek nije naselio sve dok krajem 9. i početkom 10. stoljeća nisu došli norveški i škotski imigranti. Neki izvori navode da su tu prije živjeli irski redovnici, ali ne postoje arheološki dokazi koji bi potkrijepili tu tvrdnju. Površina Islanda iznosi 102.775 kilometara kvadratnih, a broj stanovnika je 360.000 za 2019. godinu (prošle godine taj broj je bio znatno manji, 320.000). Službeni jezik je islandski, ali puno se upotrebljava engleski, baš radi radnika koji dolaze sa svih strana svijeta. Najstariji parlament na svijetu osnovan je upravo na Islandu, 930. godine, naziva se Althing, a sjedište mu je u početku bilo u nacionalnom parku Thingsvellir, dok nije premješteno u glavni grad Reykjavik. Sve do 1944. Island je bio pod vlašću Danske, a 1950. su potpisali sporazum sa sadom kojim je Americi predana nadležnost nad obranom Islanda. I danas sad ima vojnu bazu u Keflaviku, a Island nema svoje oružane snage. Predsjednik Islanda je Guđni Th. Johannesson a predsjednica vlade Katrin Jakobsdottir (inače prva ministrica koja je homoseksualnog opredijeljenja). U Islandu ima 95 općina koje upravljaju uglavnom lokalnim pitanjima kao što su škole i prijevoz. Trenutno je Island podijeljen u 26 magistrata koji upravljaju lokalnom policijom i izvršavaju administrativne funkcije kao što su proglašenje bankrota i vjenčavanje ljudi izvan crkava. Jedino Reykjavik ima svoj vlastiti magistrat. Islanđani su po vjerskom opredijeljenju protestanti, ali nisu veliki vjernici. Rijetko pohađaju misu, većinom se uopće ne vjenčavaju, nego žive u zajednici koju nazivaju ‘Sambuđ’. Ime djeteta mora biti odobreno od komisije za davanje imena djeci, a prezime se naslijeđuje po imenu oca plus ‘dottir’ za djevojčice npr. Anna Arnarsdottir, a za dječake je sufiks ‘sson’, npr. Bjarmi Thorsson. Otok je geološki vrlo aktivan, ima više aktivnih vulkana od kojih je najznačajniji Hekla. 2010. dogodila se erupcija vulkana Eyafjallajokull koji se nalazi jugoistočno te je privremeno zaustavila zračni promet diljem Europe zbog vulkanske prašine. Najsjevernije mjesto na Islandu je otočić Grimsey, pokraj kojega se nalazi Arktički krug, a koje ima i aerodrom. Otok zbog utjecaja Golfske struje ima, čak bih rekla, blagu klimu. Na obali zimi nije ispod -10, a ljeti nije više od 18 stupnjeva celzijevih. Grijanje se na Islandu ne plaća, jer sva topla voda dolazi iz geotermalnih izvora. Ako želite iznajmiti stan na Islandu, u tu cijenu koja vam je rečena, uvijek su uključene sve režije. Jedna vrlo bitna stvar su radničke unije, koje se zalažu za prava radnika na radnom mjestu. Najjače u Reykjaviku su Efling i VR. Ove godine su učinili da minimalna satnica umjesto 1.560 bude 2100 islandskih kruna. Smjene na Islandu su 2–2-3, 2 dana radna, 2 odmora, 3 radna. Znači, ispada da jedan tjedan radite 5 dana po 12 sati a drugi tjedan samo 2 dana po 12 sati što vam daje priliku za naći još jedan mini posao i povećati si budžet. Za one koji žele otići na Island turistički da bi vidjeli polarnu svjetlost, preporučam između prosinca i veljače, a za one koji žele ljeti vidjeti prirodu, najljepše je između lipnja i rujna. Dobra opcija je iznajmiti kamper ili čak spavati u šatoru (dozvoljeno je diljem otoka), naravno ljeti. A zimi obavezno iznamite 4wd automobil jer zime znaju biti oštre, pogotovo ako imate namjeru obići glečere.

ONO ŠTO ZASIGURNO NE ZNATE O ISLANDU
• Većina Islađana vjeruje u vilenjake

• Vulkanska erupcija se događa otprike svake četiri godine

• Ne postoje prirodne šume na Islandu, stabla su većinom donešena iz Sibira

• Pivo je bilo ilegalno na Islandu do 1989. godine • I danas, alkohol možete kupiti samo u specijaliziranim prodavaonicama koje su Vladine te su cijene alkohola jako visoke. Npr. 0,5 l piva košta oko 30 kuna u trgovini dok kutija cigareta košta oko 80 kuna

• Radni tjedan na Islandu traje 43,5 sata, što je najduži radni tjedan u Europi

• 60 % populacije Islanda živi u Reyjkjaviku

• Na Islandu ne postoji lanac prehrane McDonald’s

• Island je bio jedno od zadnjih mjesta koje je čovjek naselio

• Zakonom je zabranjeno za ljubimca imati zmiju, guštera, kornjaču (tropsku životinju)

• Nacionalni sport Islanda je rukomet

• Na Islandu ne postoje komarci

• Islandska policija ne nosi pištolje, zločina gotovo nema

• 10% Islanđana će za vrijeme života izdati barem jednu knjigu

• Islandski jezik je očuvan preko 1000 godina, najstariji tekstovi se s lakoćom mogu pročitati

• Gay Pride godišnji je događaj s tradicijom od 1999. godine, ali već od 1993. članovi LGBTQ+ zajednice su tražili svoja prava na ulicama Reykjavika. U to vrijeme glavna ulica Laugavegur bude obojana u dugine boje

• Postoji mnogo queer okupljališta i lokala koji su gay friendly u Reykjaviku

• Gay parovima dopušteno je vjenčati se i usvajati djecu, čak je islandska crkva 2015. objavila da odobrava vjenčanja istospolnih parova u crkvi • Jedino što nije odobreno gay muškarcima jest doniranje krvi

• Polarni dan traje otprilike od svibnja do kolovoza, tada skoro uopće nema noći. Noć traje od 2 do 4 sata ujutro

• Polarna noć traje od rujna do travnja, tada dan traje od 11 do otprilike 16 sati

• Polarna noć je razlog zašto velika većina populacije boluje od raznih vrsta depresije te su drugi u svijetu po uzimanju antidepresiva (prva je Danska)

• Od manjina su najviše prisutni Poljaci s tri posto. Osim Poljaka također ima i Litvanaca, Nijemaca, Danaca i Latvijaca

Gospodarska povijest Islanda
Island je kroz većinu svoje prošlosti, ekonomski gledajući bio siromašnija zemlja Europe. Jedini izvor prihoda je bio ribarstvo što nije bilo dovoljno za neki veći razvoj gospodarstva. Glavna promjena u islandskoj povijesti se dogodila 1991. godine kad je na čelo države došao premijer David Oddsson, član konzervativne ‘Nezavisne stranke’ koji je uspio sa socijaldemokratima složiti koaliciju. Te godine donešeni su brojni zakoni koji su liberalizirali islandsko tržište. Naime, do te godine Island je imao prilično restriktivne zakone koji su kočili ekonomske slobode. Ekonomska situacija je bila prilično loša, s inflacijom od 25 posto, BDP-om koji stagnira, porastom nezaposlenosti za otprilike jedan postotni poen (s 0,5 posto na 1,8 posto) u odnosu na prethodnu godinu. Od 1991. godine, uvode se mjere za obuzdavanje proračunskog deficita, inflacija se obuzdava kontrolom tečaja islandske krune koja se vezuje na nekoliko valuta pa iznosi otprilike 5 posto na godišnjoj razini što je znatan pad u odnosu na prethodne godine. Korporativni porez je smanjen te se financijskog tržište liberalizira kao i bankarski sektor što sve dovodi do porasta BDP-a. Nekoliko godina kasnije, točnije 1994. Island postaje članicom ‘Europskog Gospodarskog Prostora’ koji državi omogućuje slobodniju trgovinu sa članicama Europske Unije. Može se reći da nakon 1991. godine započinje kontinuirani rast islandske ekonomije koji neće biti prekinut sve do 2008. Šuma na Islandu skoro pa i nema, a klima je izrazito nepogodna za poljoprivredu. Jedine mogućnosti izvora prihoda za Island su bile trgovina i ribarstvo. Od davnina je Island poznat po ribarstvu te su dva događaja koja su obilježila tu granu: Bakalarski ratovi u 70-ima godinama 20. stoljeća te uvođenje kvota početkom 90-ih godina. Bakalarski ratovi su bili diplomatski spor s Ujedinjenim Kraljevstvom oko prava na izlov bakalara koji čini 39 posto ukupnog islandskog ulova, ali istovremeno čini najveći udio u izvozu ribe u kojem je Island izašao kao pobjednik te povećao volumen ulova dajući polet ribarstvu i ekonomiju. Nasuprot tome poletu, zbog prevelikih izlova bakalara 1995. uvode se kvote za ribare što djelomično smanjuje obujam ribarskog sektora te njegov sveukupni doprinos. Unatoč tome Island i dalje ostvaruje zapanjujuće rezultate u ribarstvu pa tako je Island 14. zemlja u svijetu po ulovu s udjelom od 1,8 posto ukupnog svjetskog ulova.

Važnost ribarstva je vidljiva i u izvozu, pa je tako izvoz ribe u 2007. godini iznosio 40 posto ukupnog islandskog robnog izvoza prema 2001. godini kad je iznosio 62 posto. Osim ribarstva, Island je u 70-im godinama počeo ulagati u metalurgiju, točnije u aluminij. Otok je bogat aluminijskim rudama te su Islanđani to dobro iskoristili. Tako je krajem tisućljeća Island proizvodio otprilike 4 posto svjetskog aluminija što je izuzetan udio uzevši u obzir veličinu Islanda i njegovu populaciju. Gledavši udio aluminija u ukupnom islandskom izvozu dobara, on je 2001. godine iznosio 20 posto, a 2007. godine 26 posto. Odnos aluminija i ribljih proizvoda u izvozu dobara je u obrnuto proporcionalnoj vezi jer upravo ta dva dobra sudjeluju najviše u izvozu dobara. Tako porast izvoza u aluminiju tijekom prošlog desetljeća vidljivo utječe na pad izvoza ribljih proizvoda.

Gledajući isključivo bankarski sektor u Islandu, dva su važna događaja koja će pokrenuti razvitak bankarstva. Prvi je članstvo Islanda u ‘Europskom Gospodarskom Prostoru’ 1994. godine koje je omogućilo Islandu povlašteni pristup tržištu Europske Unije bez potrebe da sam Island postane članicom te iste unije. Članstvo će omogućiti slobodan protok kapitala između EU i Islanda. Drugi važan dogođaj koji će se pobliže objasniti jest privatizacija bankarskog sektora koja je počela 1998. i nastavila se do 2003. godine. Naime, do 1998. godine u Islandu je postojalo nekoliko banaka koje su bile usko specijalizirane (industrijska, poljoprivredna, ribarska itd.) te je velika većina njih bila pod državnim vlasništvom, čak i malobrojne privatne banke su u potpunosti ovisile o državnoj pomoći i zajmovima. Bankarski sektor je bio prilično nerazvijen, u gubicima i pod strogom državnom kontrolom. Islandska vlada poučena dobrim iskustvom u privatizaciji državnih tvrtki početkom 90-ih godina te liberalizacijom tržišta odlučila je okrupniti bankarski sektor te ga privatizirati. Nakon spajanja nekoliko manjih banaka u veće, 1998. godine krenula je njihova privatizacija. Tako su banku ‘FBA’ koju je država osnovala 1997. u potpunosti prodali kroz dva kruga prodaje dionica zaradivši otprilike 187 milijuna dolara u cijenama od 2003. Kasnije se ‘FBA’ spojila s još jednom islandskom bankom i preimenovala u ‘Glitnir’ koja će kasnije biti jedna od tri najveće banke koje će propasti tijekom krize. Ostale dvije najveće banke su također privatizirane u istom razdoblju prodajom dionica nekoliko puta, to su bile banke ‘Landsbanki’ i ‘Bunadarbanki’ koji će kasnije biti preimenovan u ‘Kaupthing’. Privatizacija banaka, mogućnost pristupa tržištu Europske Unije te uvođenje slobodno fluktuirajućeg tečaja islandske krune u 2001. omogućilo je Islanđanima dostupnost jeftinog kapitala. Kontrast između razdoblja prije i poslije privatizacije je izrazito vidljiv, pogotovo u lakoći kreditiranja po povoljnijim kamatnim stopama. Upravo ta iznenadna mogućnost lakog pristupa kapitalu je omogućila Islandu da uđe u svoje zlatno doba poznato pod islandskim nazivom ‘utras’ ili na engleskom ‘Icelandic outvasion’. Kao početak se uzima 2000. godina makar je pravi uzlet došao nakon 2003. kada je privatizacija u potpunosti završila. Ovo islandsko zlatno doba je trajalo sve do financijske krize 2008. i podiglo je Island na sam vrh ne samo ekonomske razvijenosti već i kvalitete života. Islandski poduzetnici započeli su s akvizicijama raznih poduzeća u Europi, pogotovo u sjevernom dijelu. Tako Islanđani stječu vlasništvo u engleskim, danskim, norveškim, ali i ostalim tvrtkama, naročito u sektoru maloprodaje. Nagla ekspanzija se često uspoređivala s vikinzima pa se tom razdoblju rado dodavao atribut ‘vikinške ekspanzije’. Statistički gledano BDP je u porastu od 2000. godine kao i udjel aktivnosti u BDP-u koji su kapitalno intezivni poput financijskih aktivnosti i prodaja nekretnina, ali i porast prosječnih mjesečnih primanja. Makar je već u tome razdoblju mogla biti sumnjiva iznimno nagla ekspanzija banaka te se su i javljali neki glasovi koji su sumnjali da banke mogu same sebe osigurati u slučaju nekakve krize, ali u vremenu kada sve brojke rastu, a život je iz dana u dan bolji takve se glasove često zanemaruje jer se dobiva lažan osjećaj sigurnosti da će razdoblje ekspanzije zauvijek trajati. Zaista i jest bilo tako, samo je nekolicina dokumenata objavljena koja upozorava na tako nagli rast, ali su oni odmah pobijeni ili u potpunosti zanemareni što će se kasnije pokazati velikom greškom.

Nedvojbeno je da nagla ekspanzija islandskih banaka prouzročena privatizacijom i liberalizacijom ekonomske politike te pristupačnost svjetskom, posebice europskom tržištu kapitala je doprinijelo izuzetno naglom gospodarskom razvoju. Tako naprimjer valja istaknuti da je Island 2007. i 2008. godine kada je bio na vrhuncu svoje ekspanzije ujedno bio prvi na ljestvici ‘Human Development Index’-a koji mjeri kvalitetu životu svrgnuvši tako s trona Norvešku koja je do tada bila šest godina zaredom na samom vrhu. To nije ništa čudno ukoliko uzmemo u obzir konstantan rast plaća. Utopija stvorena tijekom petogodišnjeg razdoblja je ubrzo prekinuta što je dokaz da ogromni bankarski sektor nije imao pokrića. Propast Lehman Brothers banke u SAD-u koje je pokrenulo lavinu događaja na financijskim tržištima je otkrilo kako je islandski bankarski sektor postao jednostavno prevelik da bi bio spašen. Pravo pitanje se postavlja zašto ništa nije učinjeno u smislu regulacije te nagle ekspanzije jer je bilo već i ranije očito da tako mala država poput Islanda nikako ne može osigurati i podnositi tako veliki bankarski sektor. Između svih mogućih uzroka financijske krize u Islandu, ovaj je zasigurno najvažniji te je ujedno i najviše doprinio ekonomskom slomu.

Posljedice krize
Neupitno je da je financijska kriza ostavila veliki trag na stanovništvo i kvalitetu života. Za vrijeme ekspanzije islandske ekonomije poslije provedene privatizacije i liberalizacije, strani kapital je postao dostupan pod povoljnim uvjetima. To je rezultiralo u povećanom zaduživanju stanovništva koje je počelo živjeti na kredit, ali na taj način podižući kvalitetu života. Tako je, kako je već prije spomenuto, Island dospio na vrh ljestvice HDI, a plaće su stalno bile u porastu. Zahvaljujući ekspanziji ekonomije, usporedno se događao i rast maloprodaje što je doprinijelo većoj konkurenciji te manjoj cijeni hrane i pića. Također je rastao sektor nekretnina koji je doživio pravi ‘boom’ te su cijene nekretnina sukladno velikoj ponudi bile manje u odnosu na razdoblje prije 2001. godine. Sve se činilo da ide u dobrom smjeru, no zabrinjavajući je bio podatak da je 2008. godine odmah uoči krize ukupna zaduženost kućanstva iznosila otprilike 130 posto islandskog BDP-a, to jest gledajući realniji pokazatelj dug je bio dva puta veći od ukupno raspoloživog dohotka. Još veći problem je bio što će se tijekom krize smanjiti plaće, a inflacija će rasti. Ako uzmemo u obzir da je otprilike 80 posto duga kućanstva vezano za inflaciju to će značiti sve teže otplate istih. Kada je kriza nastupila 2008. godine, većina stanovništva je to šokiralo jer nisu očekivali, to jest nisu niti znali pravo stanje u bankarskom sektoru. Kao i u svakoj krizi, najveći teret su snosili upravo građani. Prvi udarac krize su bila masovna otpuštanja u financijskom sektoru koji je propadao. Ubrzo se tržište nekretnina srušilo te su uslijedila i otpuštanja u građevinskom sektoru. Nezaposlenost, koja se kretala prije krize oko dva do tri posto, sada je naglo skočila na 7 posto, s vrhuncem od 8 posto 2010. godine, pogotovo u svibnju svake godine kada nezaposlenost odstupa od prosjeka za nekih četiri postotna poena. Najveće žrtve nezaposlenosti su uredski radnici, menadžeri, državni službenici i radnici na traci, dok jedini radnici neopterećeni otkazima su ribari. Upravo iz toga je vidljivo kako je ribarstvo temelj islandske ekonomije koja uvijek osigurava značajne prihode te ima veliki značaj za cijeli Island. Sukladno porastu nezaposlenosti događalo se iseljavanje imigranata koji su pristigli tijekom doba ekspanzije, ali i samih Islanđana. Kao što je prethodno spomenuto, plaće su tijekom krize pale čak za 7 posto tijekom 2009. godine dok je s druge strane inflacija koja se prije krize otprilike kretala oko pet posto, tijekom krize skočila na 12 posto u 2008. i 2009. godini. Pošto je stanovništvo bilo poprilično zaduženo, a plaće su bile u padu te nezaposlenost u rastu, postalo je sve teže otplaćivati kredite. Islandska vlada je kao dio reformi osigurala povoljnije uvjete isplate kredita, najčešće prolongiranje roka isplate te samim time smanjenje mjesečnih anuiteta. Najbolje vidljivi efekti krize su u elementima raspoloživog dohotka. Na primjer, primitci od kamata na depozite i dividende pali su za otprilike tri puta tijekom razdoblja od 2008. do 2010. godine što je očiti pokazatelj koliko je jak udarac krize bio na financijski sektor kada su promjene u raspoloživom dohotku tako značajne. Gledajući ukupno raspoloživ dohodak po stanovniku, on se smanjio za šest, odnosno osam post u 2009. i sljedećoj godini. Ukoliko u izračun uključimo visoku inflaciju te time realnije sagledavamo ukupni dohodak, rezultat je još gori – smanjenje od 16 posto tijekom prve godine krize je izrazito velik. Također često spominjani HDI indeks je ukazivao na lošije stanje Islanda pa je tako Island s prvog mjesta na ljestvici u 2007. godini pao na čak 17. mjesto u 2010. godini. Anketa koja se godišnje provodi među građanima Islanda pokazala da u 2010. godini 13 posto građana izjasnilo kako s velikim poteškoćama jedva spaja kraj s krajem u usporedbi sa 2008. godini kada je taj postotak iznosio samo 6 posto.

Islandska kruna
Najkritičniji pokazatelj koji je tijekom krize enormno varirao jest tečaj islandske krune. Uspoređujući islandsku krunu prema američkom dolaru, prije krize se tečaj kretao po prosjeku od 70 kruna za jedan dolar da bi tijekom krize taj tečaj skočio na prosječnu razinu od 130 kruna za dolar. Islandska središnja banka uspjela je stabilizirati tečaj na razinu od 120 kruna za dolar što je zapravo potvrda koliko je kruna bila precijenjena. Sukladno deprecijaciji krune, porastao je izvoz pa tako zadnje dvije godine Island završava sa pozitivnom trgovinskom bilancom. Trgovanje na islandskoj burzi se odvija u obujmu tri puta manjem nego prije krize što je i razumljivo jer je kriza ostavila duboke ožiljke u financijskom sektoru koji je trenutno veoma oprezan. Kao pokazatelj koji najbolje opisuje opseg krize te koliki je teret ostavila na državu jest javni dug. Prema raznim izvorima ovaj broj se 2012. godine kreće na razini od otprilike 120 posto što znači da je ukupni javni dug 1,2 puta veći od BDP-a što je poprilično velik postotak. Kada se to uspoređuje s podacima s početka tisućljeća kada je taj postotak bio tek oko pedesetak posto lako je uvidjeti impakt krize na državne financije. Većina tog duga je nastao temeljem sanacije bankarskog sektora i otplatom primljenih kredita. Unatoč tome visokom udjelu, to je MMF predvidio te zbog toga tražio strožu kontrolu nad državnim proračunom te islandska vlada sukladno tome provodi mjere štednje pokušavajući obuzdati deficit u proračunu koji za 2012. godinu iznosi -3.5 posto u odnosu na BDP te pokazuje tendeciju smanjenja. Također je važno napomenuti prethodno spomenuti podatak da je Island otplatio svoju ratu kredita prema MMF-u ranije od planiranog čime mu ostaje otprilike milijarda dolara za otplatu do 2016. godine.

Kada sagledamo ekonomsku situaciju u Islandu danas, možemo reći da unatoč tome što još nije dostignut vrhunac prije krize, ipak vlada pozitivni ekonomski trend te je na pravom putu prema potpunom oporavku. Sada smo došli i do kraja ove Sage, nadam se da ste uživali čitajući o ovoj maloj, najsjvernijoj otočnoj državici, te da sam vam bar malo uspjela predočiti njihov mentalitet, način života i povijest. Nadam se da će se netko od vas odlučiti na posjet Islandu, vidjeti nebo tijekom polarne noći, ili Auroru Borealis, vjerujte mi, magično je…

Pročitajte još

UZ JACQUESA HOUDEKA Uživajte u prvom Festivalu svjetlosti u Lazaretima

Dulist

VESELJE NA STRADUNU Najmlađe posjetio sveti Nikola

Dulist.hr

BLAGDANSKA ČAROLIJA Izvrsni Marko Tolja zapjevao u Abakus baru

Dulist.hr

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija