Kada se u mjesecu travnju 2010. godine poput grude snijega počela ‘kotrljati’ priča o kupovini nekretnine na Šipanu, tadašnji gradonačelnik Andro Vlahušić živio je u uvjerenju kako će iz svega izaći neokrznut.
Međutim, kako to obično i biva, mala gruda pretvorila se vrlo brzo u gromadu koja se otkotrljala do Državnog odvjetništva te se potom razbila na sudskoj presudi. Godina dana zatvora uvjetno kasnije je na Vrhovnom sudu preinačeno u šest mjeseci zatvora uz uvjet godinu dana kušnje. Marginalizirao je Vlahušić presudu, ističući kako ‘nije bilo štete za grad’, ali je baš ta presuda postala njegova najslabija točka. Postala je uskoro glavni as iz rukava Vlahušićevim političkim oponentima.
Trebalo se dosta toga posložiti u hrvatskom parlamentu kako bi pobrojale ruke, a Vlahušić jednim zakonskim aktom bio eliminiran iz izborne utrke za gradonačelnika. Htio se natjecati i za svoj četvrti mandat, ali se iz utrke zapravo sam eliminirao. Brojnim njegovim snovima usprkos Dubrovčani više neće svjedočiti njegovim ‘čvorugama svetog Petra’. Zastupnici hrvatskih građana konačno su mu nad glavom smjestili ‘čvorugobran’ te zaustavili Vlahušićev ritam ‘svakog tjedna ideja jedna’. Premda njegovi oponenti s tim mogu biti itekako zadovoljni, ipak u svemu ostaje ‘kvačica’ kako je to učinjeno na umjetan način, a ne u izbornom okršaju. Ovako, Vlahušić se bacio na svoj mač, da ga protivnički nisu ni okrznuli.
Cijeli tekst potražite u tiskanom izdanju DuLista.