Dubrovnik je u ovo doba prošle godine već disao punim plućima. Polako smo se ‘uštimavali’ za dolazak velikog broja turista, a jedna od glavnih tema bile su gužve na prometnicama te prekomjeran broj taksi vozila, koje nam je donijela liberalizacija autotaksi tržišta. No, ove godine nažalost, takve slike nećemo gledati. Pandemija koronavirusa promijenila je život na kakvog smo naviknuli, a ljetne mjesece svi oni koji se bave turizmom dočekuju s velikom neizvjesnosti. Prije ‘lockdowna’ brojni naši sugrađani pripremali su se za novu turističku sezonu i naravno ulagali u svoje usluge. Među njima su i oni koji rade preko Uber platforme, poput naših sugrađana Đorđa Njegovanovića i Iva Matovića. Đorđe je, pripremajući se za novu sezonu, uzeo 200 tisuća kuna vrijedan kombi na leasing, a Ivo nam ističe kako je prošle godine, također na leasing, uzeo novi automobil kako bi udovoljio zakonskim odredbama o starosti vozila. Aplikacija danas miruje, vožnji nema ni za lijeka, a njihovi troškovi se gomilaju. No, najgore je, složili su se s nama, što je situacija neizvjesna, a zapravo treba preživjeti sve do iduće sezone, u koju svi polažemo velike nade.
Vlastiti posao, ulaganja…
Inače, Đorđe Njegovanović na Uberu je već tri godine, u taj je posao krenuo i prije liberalizacije autotaksi tržišta. Najprije je radio za, kako nam govori, ‘jednog gospara koji je nestao s novcima’. Bilo je to dovoljno za odlučiti se na samostalni poslovni iskorak.
— Tada sam odlučio da ne idem više od poslodavca do poslodavca nego da otvorim svoj paušalni obrt, što sam i učinio u listopadu pretprošle godine, tako da sam prošlu sezonu odradio za sebe. Pripremajući se za ovu godinu, uzeo sam kombi na leasing. Sad ćemo vidjeti kako će to ići. Ako se nastavi u obliku u kojem je sad, vjerojatno ću vratiti vozilo. Vidjet ću što mogu napraviti i hoće li mi izaći u susret – navodi nam Đorđe Njegovanović te naglašava kako su i on i kolega mu Matović uzeli potporu države za očuvanje radnih mjesta.
— Zatražio sam od leasing kuće moratorij na tri mjeseca, podvući ću crtu zadnji mjesec i vidjeti gdje sam. Ne bude li i dalje posla, vraćam kombi i gasim mobitel. I onda definitivno kad se otvore granice idem iz države. Ne mislim više investirati u ništa i kretati s nule – govori nam dalje.
Njegov kolega Ivo Matović prije pokretanja vlastite tvrtke, radio je u dostavnim tvrtkama te je povremeno vozio Uber za druge poslodavce.
— Vidio sam da se to ne isplati pa sam se pripremio pred novi zakon i prije dvije godine otvorio svoju tvrtku. U sezoni sam zapošljavao još jednog vozača – priča nam Matović.
O prošloj sezoni
Osvrnuli smo se naravno i na prošlu sezonu. Svakako se treba podsjetiti kako je prevelik broj taksi vozila, koja su se nakon liberalizacije tržišta, slila na dubrovačke ceste, prošle dvije godine bila jedna od najčešćih tema u sezoni. Čak su dubrovački i splitski gradonačelnici, Mato Franković i Andro Krstulović Opara, tražili od Vlade ograničenje broja taksi vozila u ova dva grada. Govorilo se i o posebnom režimu prometa oko Grada, rampi na Ilijinoj glavici, a krajem prošle godine uslijedila je zabrana prolaza svih taksi vozila od Boninova prema Pilama. No, naši sugovornici ističu kako su u sezoni svi imali posla, iako je, priznaju, bilo puno taksi vozila. Zato se, govori Đorđe, i odlučio na novu investiciju.
— Činjenica je da u sezoni mi svi imamo posla. Da su na cestama samo dubrovački vozači Ubera i taksisti, ne bismo stigli odraditi sav posao i ne znam čime bi se turisti vozili – govori nam Matović.
Đorđe pak ističe kako je prošla sezona bila naporna zbog izjava gradskih vlasti o ograničenju broja vozila i zabranama.
— To me je ubijalo u pojam da sam čak razmišljao otići iz Hrvatske. Nisam više mogao razmišljati hoću li moći voziti, gdje će biti rampa, hoće li biti zabrana, mogu li preko Boninova… Još i prije ove korona krize krenulo se s nekim nepromišljenim mjerama – govori nam Njegovanović.
Smatra kako ideje o tome da se broj vozila ograniči samo na građane grada ili naše županije po njemu nisu dobre. Jer, što bi se dogodilo, pita se, da netko iz Dubrovnika pođe raditi bilo koji posao u Zagreb, i tada se odluči kako taj posao mogu raditi samo osobe iz Zagrebačke županije.
‘Kao da ne postojimo’
— Nakon svih tih stvari i izjava, lani smo došli na ideju o osnivanju udruge, jer smatramo kako bismo tada bili pravno sposobniji nego ponaosob svatko sa svojim obrtom i tvrtkom. Međutim, kako je krenulo sve ovo s koronavirusom, i ta je ideja stala, ali nismo odustali – govori nam Đorđe, a Ivo se nadovezuje kako su osnivanjem udruge htjeli postići to da o njima ne odlučuje netko drugi.
— Zakonski smo mi taksisti ovoga grada, a kad se dogovara s nekim, odnosno s Gradom uvijek su tu samo plavi i žuti taksi. Mi kao da ne postojimo. I sam Grad se ponaša kao da svi ti drugi obrti i tvrtke ne postoje – govori nam Matović.
— Navike je teško promijeniti. Imate i ljude ‘tvrde šije’ pa je njihov zaključak kako treba biti maksimalno 250 taksista, bez nekih aplikacija. Njih to ne zanima. Međutim, imate i u Americi gradova gdje Uber ima neke svoje određene poste za ukrcaj/iskrcaj, što su mi rekli sami gosti, a i u nekim drugim zemljama također postoje neke restrikcije – govori nam Đorđe. No, ističe kako nigdje, kad je u pitanju Dubrovnik, nije pročitao da je struka radila određenu analizu ili studiju iz koje bi se moglo zaključiti što napraviti i postoji li potreba samo za 100 taksi vozila ili je potreba veća.
Gužve
Na naše pitanje imaju li oni neko rješenje za gužve, kakvima smo svjedočili proteklih godina (iako je sad možda malo deplasirano o njima govoriti), Đorđe smatra kako treba uvesti ono najbolnije – postaviti rampu na Ilijinu glavicu, omogućiti prolaz stanovnicima tog dijela grada, a ostalima ograničiti kretanje u određene sate. Primjerice tijekom dana kada je najveća cirkulacija gostiju.
— Imamo primjere gradova u kojima su određene ulice zatvorene za promet u određene ure. Po meni bi zabrana prometa u određenim urama riješila gužve, s tim da se prolaz omogući stanovnicima te dostavnim vozilima, autobusima, taksijima i povremenom prijevozu – govori nam.
Kakva su im sad očekivanja i mogu li nas spasiti naši gosti?, upitali smo ih.
— Ne mislim da će netko s CRO karticom doći u Dubrovnik iz Slavonije i Zagreba, sve su te mjere neozbiljne. Po meni bismo se trebali fokusirati na određena tržišta kao što su Velika Britanija i Skandinavija. To su jako dobri gosti, koji cijene i poštuju destinaciju u koju dolaze. Uz to, Velikoj Britaniji smo blizu, udaljeni su na tek dva i pol sata leta tako da smo prošle godine u travnju i svibnju imali s tog tržišta dosta gostiju vikendaša. Bilo bi dobro kad bismo i sad to uspjeli izvući – govori nam Njegovanović.
— Mi smo uglavnom svi živjeli od sezone, a tko god je radio izvan nje, zaradio bi jako malo – govori nam Matović, odgovarajući na naše pitanje o tome koliki im je posao bio od primjerice listopada do prosinca i možemo li u tom dijelu ove 2020. godine očekivati kakav takav povratak gostiju. Podsjetio je i kako je dosta kongresa s ožujka i travnja prebačeno upravo za listopad ili studeni pa se svi nadaju kako će se isti tada i održati. No, sve ovisi o epidemiološkoj situaciji kako u nas tako i u svijetu. I o našem stožeru, dodali su naši sugovornici.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 13. svibnja 2020.