Crtice iz Konavala

Konavljanin – guverner Zelenortskih otok

Konavljanin - guverner Zelenortskih otok

Pripremajući ove novinske povijesne crtice i sâm sam ostao iznenađen koliko je znamenitih osoba rođeno u Konavlima, koje su svojim životom i djelom značajno doprinijele ne samo hrvatskoj nego i svjetskoj kulturi, znanosti, pa i politici. Ovog puta će mi također biti cilj iz zaborava izvući gotovo nepoznatog i danas nigdje spomenutog Antuna Pušića, koji je postao 1818. guverner portugalskih Zelenortskih otoka (port. Capo Verde).

UČITELJ PRINČEVA
Po svemu sudeći, Antunova obitelj Pušića doselila se u Cavtat u 17. stoljeću. No, Niko Kapetanić u svojoj knjizi Konavoski rodovi 3. kaže da nisu pronađeni podatci o doseljenju Pušića, te spomenuti autor pretpostavlja kako je moguće da je to ogranak istoimenog roda iz Dunava ili da su ogranak Opušića iz Popovića, ili pak kako nisu u nikakvoj vezi sa spomenutim rodovima. Antun Pušić sin je Jeronima Pušića i Marije Bratić, a rođen je 15. prosinca 1760. u Cavtatu, te je umro 1838. na Zelenortskim otocima. Poznato je kako A. Pušić 1780., dakle kao dvadesetogodišnjak, odlazi iz Cavtata u Italiju gdje se sprijateljuje s biskupom Bartolomeom Paccom, koji kasnije postaje kardinal. B. Pacco je bio poznati onodobni mecena i zaštitnik umjetnika, te vrlo utjecajna osoba što je zasigurno pomoglo Pušiću u njegovoj karijeri. Naime, Pacco je kasnije postao nuncijem u Portugalu, te pomaže Pušiću, koji postaje učiteljem prinčeva. Antun je govorio njemački, francuski, engleski, arapski, grčki, latinski i talijanski što ga je u ovo vrijeme činilo sigurno cijenjenim intelektualcem, te između ostalog i sposobnim za obavljanje povjerenog mu zadatka poučavanja na portugalskom dvoru.

GUVERNER PORTUGALSKE KOLONIJE
No, Pušić napreduje i dalje, te je u tridesetoj godini života imenovan poručnikom portugalske ratne mornarice. Zna se kako mu je 1793., u vrijeme kada je Francuska revolucijom postala Republika, kralj dao plemstvo. Nakon što je 1801. porazio francusku kovertu, promaknut je u čin kapetana fregate, a sedam godina kasnije u kapetana bojnog broda. Prije nego što je 1818. imenovan guvernerom Zelenoratskih otoka bio je imenovan intendantom (nadglednikom) tih istih otoka. Zelenoratski otoci bili su vrlo značajna Portugalska kolonija, koja je bila vrlo važna za opskrbu brodova koji su iz Europe plovili u Južnu i Srednju Ameriku, te oko Rta Dobre nade. Kralj Ivan VI. ga je 1819. promaknuo u čin današnjeg kontra-admirala. Nakon što su se u Portugalu promijenile političke prilike,1820. kao liberal bio je prisiljen povući se, te su mu rojalisti zaplijenili brodove koje je posjedovao. Na Zelenortskim otocima umire kao običan građanin 1838.
Antun Pušić oženio se Portugalkom Marijom Isabel Nunes. Imao je tri sina i jednu kćer, svi su ostavili određeni pečat u povijesti Portugala. Sin Joa Antonio bio je inženjerac i matematičar. Umro je u Angoli 1823. godine kao guverner Benguele. Drugi sin Jeronymo Antonio, kapetan fregate, generalni intendant mornarice u Goi, potom guverner otoka S. Vicente i Brava na Zelenortskim otocima, umro je 1862. godine. Treći sin Pedro Antonio bio je časnik Portugalske ratne mornarice. Ipak najznamenitija je bila njegova kćerka Atonija koja je bila prva žena novinarka u Portugalu (vidi o tome: N. Kapetanić Konavoski rodovi 3. st. 89). Danas se u Portugalu čuvaju Pušićevi spisi iz kojih je moguće ocrtati život na Zelenortskim otocima u njegovo vrijeme. Kako u tom arhipelagu ima više otoka, on ih je sve obradio sa povijesnih, zemljopisnih i drugih stanovišta. Promatrajući i opisujući te prilike, predlagao je vladi u Lisabonu mjere kako bi se poboljšalo socijalno i zdravstveno stanje na otocima U svojim se spisima zalagao i za razvitak naprednih, suvremenih i liberalnih društvenih odnosa. Očito će njegove liberalne ideje značajno utjecati na život njegove kćeri, ali o Antoniji Pušić u idućem broju.

Pročitajte još

Orhan Pamuk, turski nobelovac i Jakov Pervitić, kartograf iz Konavala

Božo Lasić

Veliki rat, Božićni mir, Bečka filharmonija, Konavle i Mihovil Nikolić

Božo Lasić

Nikola Primorac – prvi na svijetu u maloj brodici preplovio Atlantik

Božo Lasić