Natrag
26.4.2019 16:30

facebook

twitter

google

rss

dulist

Konavle i jantarski put

13.2.2013 @ 12:00 Božo Lasić Crtice iz Konavala

Podijelite:

Pri spomenu jantara većina će se asocirati na jantarski nakit dok je pojam „jantarskog puta“, pojam koji mnogo više govori o tom čudesnom mineralu, gotovo i nepoznat. Ako pogledamo u enciklopediju vidjet ćemo kako o jantaru piše da je to amorfan mineral iz grupe fosilnih smola. Najčešće je žute boje, ali ga ima smeđeg i crvenog; rijetko je modar ili zelen. Osim različitih fosilnih smola sadrži jantarnu kiselinu i eterično ulje. Nalazi se u obliku zrnja, gomolja i valutica u „plavoj zemlji“ donjeg oligocena, na obalama Baltika. U antičko vrijeme bila su uz jantar vezana različita vjerovanja kako on štiti od bolesti grla, uklanja smetnje kod mokrenja, profilaktično sredstvo protiv ludila itd. Jantar se koristio i još se uvijek koristi za izradu nakita i amuleta. Također, u doba renesanse i baroka na mnogim se dvorovima izrađuju jantarski predmeti, posude, medaljoni i ostala sitna plastika. Bilo zbog magijskog ili estetskog, potraga za jantarom je povezala najstarije ljudske zajednice. Jantarski put ili najstarija europska komunikacijska trasa između sjevera i juga, bio je trgovački put kojim se prenosio jantar s obale Baltičkog mora preko europskog kontinenta do obale Sredozemlja. Prve pouzdanije vijesti o postojanju takva puta datiraju se u brončano doba. Herodot kaže kako jantar skupljaju Hiperborejci na Baltiku, zatim ga preuzimaju Skiti koji ga donose do stanovnika sjevernog Jadrana. Diodor je pak smatrao kako ga Germani donose do Veneta i Etrušćana koji ga dalje raznose Grcima. Tako je jedan arheološki nalaz u Konavlima, nađen prije tri godine, ispričao priču o trgovini jantarom ljudi koji su davno prije nas živjeli na našem prostoru.

GROBLJE ŽELJEZNOG DOBA
Kako to inače i biva – arheološki nalaz je sasvim slučajno otkriven. Naime u svibnju 2010. godine započeli su radovi na rekonstrukciji ceste prema Dubravci koje je finacirala Općina Konavle. Znalo se kako je izgradnja ceste vrlo zahtjevna jer je cesta prolazila kroz maslinike koje je trebalo maksimalno zaštiti te su se očekivale različite nepredvidljive poteškoće u vezi realizacije toga projekta. Jedno jutro u mjesecu rujnu obavijestio me je poslovođa na gradilištu gospodin Božo Lakić kako su prilikom probijanja nove trase za cestu naišli na ostatke ljudskih kostiju i različitih metalnih predmeta. Kada sam došao na teren uvjerio sam se kako se vjerojatno radi o groblju i važnom arheološkom nalazištu te smo odmah na tom mjestu zaustavili daljnje radove kako bismo utvrdili točno o kakvom je nalazištu riječ. Arheološka istraživanja provela je tvrtka Arheo plan d.o.o. pod vodstvom gospođe Nele Kovačević i stručnim nadzorom gospođe Marte Perkić iz Konzervatorskog odjela u Dubrovniku. Lokalitet na kojem je groblje u geografskom smislu smješteno je u istočnom djelu Gornje Bande i zove se Peranova greda, a nalazi se na sjevernom rubnom dijelu naselja Zastolje. Inače ovdje se nalazilo raskrižje važnih puteva još od prapovijesti. Tu se povezuju unutrašnjost i primorje, odnosno priobalje (vidi: Izvještaj o provedenim arheološkim istraživanjima na lokalitetu Peranova greda – Zastolje, veljača 2010, Arheo plan d.o.o.). Pronađeno groblje je datirano u stariju fazu željeznog doba. Gradnjom ceste u 19. i 20. stoljeću groblje je najvjerojatnije devastirano, tako da smo naišli na ostatke ostataka. Ali bez obzira na to, radilo se o vrlo vrijednom i zanimljivom nalazu. Na grobnim nalazima je obavljena antropološka i C 14 analiza. Antropološka analiza obavljena je u laboratoriju KBC- Split, dok je na uzorku ljudskih kostiju učinjena C 14 analiza na Beta Analytic Radiocarbon Data Laboratory u Miamiu u Americi. Ove dvije analize otkrile su značajne podatke o našim precima čime su se bavili i kako su živjeli.

NAKIT OD JANTARA
Antropološkom je analizom utvrđeno kako je u grobu bilo pokopano više osoba, minimalno njih šestero od kojih je jedno dijete, dvije odrasle osobe ženskog i tri muškog spola. Kako je očuvanost ostataka jedne muške i jedne ženske osobe bila dobra, rezultati analize su bili detaljniji. Kod muške osobe su izraženija mišićna hvatišta što upućuje na to da je on za života bio fizički aktivan te se vjerojatno bavio uzgojem stoke, poljodjelstvom i lovom. Kod žene su izraženija mišićna hvatišta kosti nogu što upućuje na to da je bila fizički aktivna te je mnogo vremena provodila u čučećem položaju. To također upućuje da se bavila poljodjelstvom. Analizom C 14 je utvrđena datacija koja obuhvaća raspon godina od 750. do 390. g. pr. Kr. s 95 % vjerojatnosti. Znači da se radi o starijoj faza željeznog doba. U samom grobu evidentiran je veći broj pokretnih nalaza. Radi se o oružju, oruđu, nakitu i ulomcima keramičkih posuda. Oko samog groblja nađeno je devet nalaza dislociranih ljudskih kosti. Pretpostavlja se kako potječu iz devastiranih grobova. Antropološkom analizom je utvrđeno kako se radi o ostacima 13 osoba od kojih je o desetero odraslih i troje djece. U trenutku smrti odrasle osobe su bile stare od 25 do 50, jedno dijete od 0 do 2, drugo od 2 do 9 te treće od 10 do 15 godina. Na zdjelici jedne odrasle muške osobe nalaze se morfološke promjene koje upućuju na činjenicu da je tijekom života učestalo jahao, dok je za drugu mušku osobu ustanovljeno da je tijekom života više koristio gornje ekstremitete (nošenje i uporaba oruđa i oružja za lov i međusobne sukobe) i tu je utvrđena datacija u rasponu godina od 490. Do 370. g. pr. Kr. Iz ovih antropoloških istraživanja može se utvrditi kako ljudski vijek nije bio dug obzirom da je najviše utvrđena starost od 50. godina. Ukupno u cijeloj zoni istraživanja osim ljudskih kostiju nađeni su i brojni nalazi keramike, metala, stakla i jantara, a riječ je od ukupno 694 ulomka i predmeta i to sve iz prapovijesnog perioda. Ukupno je nađeno 8 ulomaka predmeta od jantara. Ulomci i predmeti od jantara i stakla se odnose na tri privjeska i dvije perle od jantara, te na tri perle od stakla. Dakle, vidljivo je kako se radi o groblju jedne dobrostojeće zajednice koja je imala razvijenu trgovinu sa sjeverom i Grčkom. Zaista ostaje zapanjujuće kako je iz dalekog Baltika pa sve do današnjih Konavala došao jantar kojeg su nosili i krasili se njime najstariji ljudi našeg kraja. Mašti možemo dati na volju i zapitati se kojim je putem jantar stigao na prostor današnjih Konavle i tko ga je nosio.

Komentari





O autoru: Božo Lasić


Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana