Crtice iz Konavala

Konavle i Cavtat u I. svjetskom ratu (XIII. dio)

Nakon što je završio veliki ratni sukob, do tada neviđen u svijetu, nastupila je velika pandemija gripe, koja je prema nekim procjenama pokosila preko 40 milijuna stanovnika. Od gripe je stradalo više stanovnika nego do rata. Pandemija se svijetom širila u nekoliko valova. Prvi val je nastupio u ožujku i travnju 1918. godine i nije zahvatio naše krajeve, a ako je i zahvatio, nije bio smrtonosan kao onaj koji je slijedio u studenom 1918. godine. Upravo tada je Španjolska gripa stigla u Konavle, donoseći tugu i bol mnogim obiteljima budući da je njome bilo zaraženo dvije trećine stanovništva. Zbog slabe ishranjenosti, gladi i nemogućnosti pružanja adekvatne liječničke pomoći velik broj zaraženih je u konačnici i podlegao toj opakoj bolesti. Zaraza se u početku pripisivala lošem vremenu i neprestanoj kiši koja je tada vladala. Pored toga krivilo se i vojnike propale austrougarske vojske, koja se s istoka put zapada povlačila preko Konavala. Simptomi gripe su bili: „zimica po leđima, slomljeno tijelo i velika ognjica do 40° stupnjeva celsus. Komplikacije: bronchitis i upala pluća sa posljedicom skoro neizbježne smrti“. Pojedine su se konavoske obitelji prepolovile ili nestale od te pošasti koja je bila ravna srednjovjekovnoj kugi, a konavoski svećenici nisu stizali obilaziti sve bolesnike i pokopati mrtve zbog katastrofalnih razmjera pandemije. Djelotvornog lijeka nije bilo, te zaraza je trajala sve do konca 1919. godine. Točan broj umrlih od gripe nikada nije utvrđen. Također, u Konavlima nikada nije objavljen točan broj poginulih u prvom svjetskom ratu. Prema nekim statističkim podacima koje je vodila crkva poginulo je ukupno 123 vojnika iz Konavala, no u ukupnom broju umrlih i razlozima njihove smrti nemoguće je govoriti sa preciznošću. Brojke koje su zabilježile crkvene knjige su sljedeće: iz Cavtata je poginulo 8, Čilipa 23, Grude 14, Pločica 22, Vitaljine 7, Mrcina 15, Pridvorja 18 i Stravče 16 stanovnika. Mnogo veći broj je stradao zbog gladi i Španjolske gripe. Naročito je veliki mortalitet bio tijekom 1917., 1918. i 1919. godine, a uzrok mu je bio glad i bolest. Iako se te brojke ne čine velike za ovako malo sredinu u kojoj nije bilo neposrednog vojnog sukoba ovaj je broj bio poprilično velik. Uz pandemiju gripe, glad i sve ostale nevolje koje su zadesile konavosko stanovništvo narod je ubrzo uvidio kako je ispod skuta jedne tuđinske vlasti upao pod skute druge tuđinske vlasti. Prvobitno oduševljenje i vjera s kojima je dočekana nacionalna sloboda jenjava. Već 12. prosinca 1918. prilikom proslave ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca u crkvi sv. Nikole u Cavtatu na kraju mise pjeva se samo Srpska himna, što je izazvalo nezadovoljstvo kod mnogih koji se tražili da se pjevaju
i Hrvatska i Slovenska. No, ne ulazeći dulje u političku stranu te naše tegobne povijesti, ovdje ću pribilježiti jednu zanimljivost koja ne spada u ratne anale, ali ima određeni povijesni značaj. Naime, prva električna rasvjeta u Konavlima došla je u Cavtat u Kalačićevu kavanu 31. siječnja 1919. godine. Austrougarska vojska ostavila je na Rajkovu dolu u blizini Cavtata agregat kojeg su mještani prenijeli u sami Cavtat i iskoristili za rasvjetu spomenutog restorana u kojem se u to vrijeme održavao cjelokupan društveni život Cavtata, kao još jedan dokaz da ljudska nada ne jenjava ni u tako teškim okolnostima.

Pročitajte još

Orhan Pamuk, turski nobelovac i Jakov Pervitić, kartograf iz Konavala

Božo Lasić

Veliki rat, Božićni mir, Bečka filharmonija, Konavle i Mihovil Nikolić

Božo Lasić

Nikola Primorac – prvi na svijetu u maloj brodici preplovio Atlantik

Božo Lasić