Natrag
25.4.2019 02:07

facebook

twitter

google

rss

dulist

Konavle i Cavtat u I. svjetskom ratu (V. dio)

1.5.2013 @ 10:00 Božo Lasić Crtice iz Konavala

Podijelite:

U jutarnjim satima 16. kolovoza 1914. godine, negdje oko 9 sati u Cavtatu su se začuli pucnjevi topova iz pravca Boke. Tada je, naime, započela prva pomorska bitka na Jadranu u Prvom svjetskom ratu, a taj prvi pomorski okršaj odnio je i svoju prvu žrtvu, austrougarsku krstaricu „Zentu“ koju je potopila francuska flota. Kroničar naravno nije znao o kakvoj se bitci radi te je samo pribilježio kako je tutnjava topova trajala „gotovo po sata“. Posadu krstarice „Zenta“ sačinjavalo je gotovo 90 posto mornara iz Dalmacije, a poginulo je preko dvjesto članova posade. Broju poginulih zasigurno je pridonijela činjenica da se pripadnici francuske flote nisu pridržavali uobičajenog ratnog pravila da se pomogne posadi potopljenog broda te su preživjeli mornari morali do obale plivati skoro četiri sata, da bi ih kasnije zarobili crnogorski vojnici. Pored toga Cavtat živi manjeviše svojim uobičajenim ritmom. Osim spomenute topovske tutnjave, podsjetnik na krvava zbivanja su i tečajevi „Crvenog križa“, koji su se u Cavtatu održavali u Kalačićevom restoranu, pod vodstvom predavača dr. Josipa Bendonija. Inače, u Kalačićevom restoranu održavale su se sve važnije kulturno zabavne manifestacije u ondašnjem Cavtatu te se Kalačićev restoran prometnuo u „kulturni centar“ ondašnjeg Cavtata. Mirnu svakodnevnicu prekidaju i ispunjavaju i vijesti s dalekih bojišta.

BUČNA PROSLAVA
Bučno se slavila prva pobjeda Austro-Ugarske protiv Rusa na granici Galicije, kao i zauzeće Valjeva u Srbiji od strane austrougarske vojske. Te iste 1914. godine slavi se i 66. obljetnica careve vladavine. Pored vijesti Konavle zapljuskuju i daleko opasniji ratni nanosi pa tako ribari često nailaze na pomorske mine, čije detonacije uzbuđuju i prestravljuju lokalno stanovništvo. Već te 1914. godine počinju rasti i cijene osnovnih živežnih namirnica, ali se još uvijek ne osjeća njihova nestašica. Stanovništvo u velikom broju dolazi na procesije te se mole za svršetak rata, a sve vijesti o pobjedama austrougarske vojske proslavljaju se zvonjavom zvona. Dodatna opasnost Cavtatu dolazi u travnju 1915. godine, kada je Italija napustila savezništvo s Austro-Ugarskom i prešla na stranu Antante. Kako je sada s ulaskom Italije u rat najveća opasnost prijetila s mora, 18. svibnja 1915. na Grudi je bio sazvan sastanak na kojem se raspravljalo o eventualnoj evakuaciji starijeg stanovništva, djece i bolesnih. No, strah je preduhitrio bilo kakav dogovor te je dan poslije stanovništvo panično započelo napuštati Cavtat. U razdoblju od tri dana, od 19. do 21. svibnja, veći dio stanovnika napustio je Cavtat parobrodima „Epidaurus“ i „Cavtat“. Ako je i bilo onih koji su dvojili o napuštanju svoje rodne grude promišljanje je trajalo vrlo kratko. Naime, kapetani brodova su govorili kako će ubrzo biti obustavljena plovidba morem, a opcija da se ostane sasvim odsječen od pomoći s mora svima se činila zastrašujućom. Mjesto je u ta tri dana ostalo skoro potpuno pusto, bez hrane i obrane. Ostalo je samo tridesetak stanovnika koji nisu mogli ili nisu htjeli potražiti zaklon negdje drugdje. Oni koji su pobjegli u Dubrovnik, a tamo nisu imali kod koga stanovati, morali su plaćati skupa prenoćišta. Stoga kroničar slikovito zaključuje: „Ovaj Cavtatski exod (nap. aut.: egzodus) stajao je mješćane, mnogo briga, dangube i troškova“.

Komentari





O autoru: Božo Lasić


Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana