I dok se mi na početku nove 2013. godine bavimo zbrajanjem broja gostiju, dolazaka i noćenja, oni koji dolaze u naš Grad kako zimi, tako i ljeti, zamjeraju nam dvije oprečne krajnosti.
Ljeti se od turista, stolova i stolica unutar povijesne jezgre ne može kretati i uživati u razgledavanju spomenika kulture, a kamoli u njoj živjeti, dok zimi na starim gradskim ulicama običnim danom nema nikoga.
Samo pokoji golub, kučak ili mačka. I to je zimski dubrovački turizam. Stoga nije ni čudo što mnogi ugostitelji, nakon što prođu božićni blagdani, zatvore vrata svojih lokala. A zatišje koje traje do Feste svetoga Vlaha, koriste za obnovu, te kako bi njihovi zaposlenici pošli na zaslužene i prijeko potrebne godišnje odmore, ili pak iskoristili slobodne dane.
Tako je i danas – većina ugostiteljskih objekata u povijesnoj jezgri Dubrovnika je zatvorena. Želeći provjeriti koliko ih je u ovim zimskim mjesecima stavilo ključ u bravu, i mi smo naišli na zatvorena vrata. Iz Grada Dubrovnika do zaključenja ovog broja duLista nije nam stigao odgovor o tome koliko objekata u povijesnoj jezgri Dubrovnika uopće radi. Taj podatak ne znaju ni u Udruženju obrtnika Dubrovnik jer nemaju tu obvezu niti smiju voditi takvu vrstu evidencije.
Udruženje obrtnika bez evidencije
– Koliko sam ja vidio većina ih je zatvorena, i to velika većina. Mi nemamo obvezu niti smijemo voditi evidenciju koliko ih radi, odnosno koliko ih ne radi. Nitko nikome ne može braniti uzeti godišnji, svi su napisali da ne rade zbog godišnjih odmora ili pak popravaka lokala i priprema za iduću sezonu. Pa i ljudi se moraju malo odmoriti. Normalno je da se ljudi malo odmore, objekti urede – istaknuo je za duList tajnik Udruženja obrtnika Dubrovnik Cvijeto Daničić. Podatke ne znaju ni u Cehu ugostitelja.
– Te vam podatke ja nemam. Bilo je govora da Grad sufinancira one koji rade preko zime, ali nisam upoznat što je dalje bilo s time. Jedna od ideja je bila i oslobađanje od plaćanja najma javnih površina. Ali budimo pošteni, u Gradu nema žive duše, iako ima nekoliko lokala otvorenih. Ja sam Poklisara zatvorio u nedjelju, a otvaram po potrebi kada imam grupu. Namjeravam ga otvoriti za Svetoga Vlaha. Ugostitelji vam jednostavno nemaju kome raditi, i da se kava nudi besplatno, nitko ne bi došao. Inače, minimalno moramo raditi šest mjeseci, a ostalo je na vlasnicima kad će i kako raditi – rekao nam je predsjednik Ceha ugostitelja dubrovačko-neretvanske županije Stjepan Perić.
Kako pomiriti turizam i živo ljudi?
I dok lokalni ljudi u ovo poslijebožićno vrijeme pokušavaju pokriti dugove nastale većim trošenjem u vrijeme božićnih blagdana, svima je jasno da nedostaje vizije i ideje kako dubrovački turizam s ljetnih mjeseci proširiti na cijelu godinu. A upravo o tome pričamo godinama, no izgleda da se nismo pomakli s mrtve točke. S druge pak strane, već godinama govorimo i o očuvanju života unutar povijesne jezgre i broja stanovnika koji u njoj žive, i naravno usklađivanja dviju naizgled nepomirljivih stvari – života ljudi i masovnog turizma. Ni od toga nema ništa.
Ljudi je u povijesnoj jezgri sve manje, iako mnogi turisti vole, žele i stižu u naš Grad, jer je, unatoč ratu, srušenim palačama, prevelikom broju ugostiteljskih objekata, gužvama, smradu, buci i inim stvarima, uspio sačuvati bar obrise nekadašnjeg života. Pa ćete ipak u zabitim ulicama Pelina, Svete Marije i Karmena, pronaći pokoje dijete koje skače po skalinima ili ćete ugledati one poznate simbole života – robu na sušilima. I upravo je to ono što naši turisti vole vidjeti.
Tko ipak radi cijelu godinu, treba li Grad pomoći ugostiteljima te kakva je situacija sa zakupom javnih površina u povijesnoj jezgri pročitajte u novom broju tjednika duList koji se od prošle srijede nalazi u prodaji.