Sport

JEDRILIČAR LOVRE PEOVIĆ Puno je onih koji ni barku ne znaju vezati

Dere Bura. S velikim B. Niste sigurni je li vam brod dobro vezan? Hoće li vam se odvezat tiramola, koju ste vezali prije nekog vremena pa će vam odletiti roba… Ne znaš vezati špigetu? – tako je glasio poziv na ‘Mornarski čvorovi & Rigging’ radionicu našeg sugrađanina i poznatog jedriličara Lovre Peovića. Peović je zbog obiteljskih obveza primirio svoje ekstremne avanture, ali kako i sam kaže, to je samo ‘zatišje pred buru’.

Koji su Vaši planovi za ovu godinu? Možemo li očekivati još jedan veliki pothvat kao onaj 2017.? Trenutno imam nešto ‘manje’ planove za ovu godinu. Radi se o jednom poslovnom pothvatu gdje namjeravam dovesti u grad manji brod sa sjevera Francuske. Radi se o nešto lakšem pothvatu budući da je riječ o brodu koji je gotovo kao kuća na moru. Kupio sam mali sportski katamaran, kako bih mogao uskladiti jedrenje sa životnim obavezama. Kada sam posljednji put dovodio brod iz Engleske, radilo se o regatnom brodu i jako teškim uvjetima u kojim sam plovio. Ovog puta ipak sam odabrao i malo bolji dio godine, proljeće, ali i veći brod. Svakako jedna opuštenija vožnja. Sada mi manje vremena treba za pripremu i ne moram skupljati posadu. Jedrenje s većim brodom iziskuje najmanje 5 sati priprema, a s manjim brodom za jednu osobu to je puno fleksibilnije. Pa mogu poći na par sati, odraditi što sam namjerio, a ne gubim sate i sate na pripremu.

Počelo je kao šala, a završilo kao najzahtjevnija plovidba. Krenuo je na put 28. studenoga 2016. iz Engleske, a u Dubrovnik stigao 5. siječnja 2017. Iza njega je 3000 milja, Biskaj, Gibraltar, Mediteran i Otrant

Također održavate i radionice rigginga i mornarskih čvorova. Tko na njih najviše dolazi?
Te radionice su zamišljene kao radionice za djecu, no prošlog puta sam primijetio kako na njih dođe dosta roditelja koje jako zanima ono što podučavam. Doduše, dobio sam dojam da je kod nas ‘sramota’ poći na neku radionicu i naučiti nešto novo. Šteta, jer ono što radimo su ne samo morski čvorovi, već i rad s užetom koji je jako praktičan u svakodnevnom životu. To je nešto što je meni osobno zanimljivo jer sami čvorovi i neke ‘fore’ koje naučite mogu se primijeniti na puno stvari, od vezivanja nečeg na krov auta do vezivanja ‘hammocka’ za spavanje.

Koja je glavna zapreka koju ljudi imaju s jedrenjem?
Nije problem jedriti, veći je problem na kojim granama ‘leži’ jedriličarstvo u našem društvu. Kod nas ljudi to gledaju kao nešto ‘bezveze’ ili možda ‘sirotinjski’, a svugdje u svijetu to se smatra gospodskim sportom. Šteta što je situacija tako loša, pogotovo za odrasle ljude koji se žele početi baviti time. Na puno mjesta u svijetu susreo sam jednu veliku kulturu pomorstva gdje se time možete početi baviti kada god želite, a kod nas djeca mogu početi u jedriličarskim školama i to je to. Naš jedriličarski klub radi dobar posao s djecom, ali kao odrasla osoba, ako ne potrošite gomilu novaca odjednom i sami se ne upustite u jedrenje, jako je teško to napraviti. Jedrenje je težak sport, ali je vrlo zahvalan i nema boljeg osjećaja nego kad ste na otvorenom moru, sunce sija i vi jurcate u svom brodu.

Radite li na nečemu da se to promijeni? Odnosno, imate li kakvu ideju kojom bi jedrenje bilo pristupačnije?
Trenutno s par prijatelja i kolega radim na jednom novom projektu. Radi se o udruzi građana s kojom bismo nabavili par osnovnih, malih jedrilica, tipa klase ‘Laser’, gdje bi ljudi mogli doći i učiti jedriti. Nama nije u cilju zaraditi nešto od toga već podići kulturu jedrenja i pomorstva u našem društvu. Tako bi jedrenje učinili pristupačnijim za ‘običnog’ građanina. Ideja je došla od toga što me cijele godine odrasle osobe pitaju ‘Kako bih ja mogao naučiti jedrit?’, što znači da interes postoji. Ako projekt uspije zaživjeti, vjerujem da će mnogi dobiti priliku koju su čekali. Trenutno smo našli lokaciju gdje bismo se mogli smjestiti, ali još uvijek je rano za govoriti o tome. Svakako je to jedan projekt kojem se radujem, a mislim da će razveseliti mnoge kada zaživi, no nije jedini projekt kojeg spremam. Drugi projekt je možda ipak nešto zanimljiviji.

Možete li nam otkriti i drugu ‘tajnu’, odnosno o kakvom se to projektu zapravo radi?
Već dvije godine ‘kuham’ jedan poseban projekt. Vidite, Dubrovnik je poznat kao jaka pomorska sila u prošlosti s jakom flotom, a danas većina građana ne zna ni vezati barku za mul. Kultura pomorstva je jako loša i to je nešto na čemu želim raditi. Kada pogledate, nitko u Dubrovniku ne zna napraviti drveni brod. Baš me to dovelo do ideje dubrovačkog drvenog broda. Kako u Komiži imaju njihovu poznatu Falkušu i svake godine drveni brodovi iz cijele Hrvatske sudjeluju na Viškoj regati, nitko iz Dubrovnika ne ide, jer nema svoj drveni brod. Istraživajući povijest naišli smo na podatak da su Dubrovčani koristili poseban mali poštanski brod. On je imao četiri vesla i latinsko jedro te je fascinantno da su pošiljke od Dubrovnika do Venecije stizale za samo tri dana. Danas brodovima treba više vremena. Naša ideja je napraviti taj brod koji bi bio dug 8 i pol metara kako bi mogao sudjelovati na Viškoj regati. No to će biti veliki pothvat budući da treba dovesti brodograditelja iz drugog djela Hrvatske, a sam nacrt za brod ne postoji, tako da bi brod trebalo dizajnirati ponovno. Nakon razgovora sa Sveučilištem moja je ideja da se u izradu broda uključe dubrovački studenti, a nakon što bude gotov, taj bi brod pripao Gradu Dubrovniku. Mislim da je krajnje vrijeme da naš grad dobije svoj brod.

Pročitajte još

FINALE DIVLJE LIGE Tko će slaviti treći put?

Dulist

‘MALI WEMBLEY’ IMA POBJEDNIKA Bikersi osvojili Čokolino!

Dulist.hr

POVRATAK U KOLIJEVKU VATERPOLA Jugaši odigrali revijalnu utakmicu s Dančarima

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija