Natrag
11.12.2018 17:28

facebook

twitter

google

rss

dulist

“Jedna kap u životu znači mnogo”

8.4.2013 @ 11:02 Dulist Zanimljivosti
2;2

Podijelite:

Hrvatska pošta i ove je godine u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje organizirala nacionalno natjecanje mladih u pisanju najljepšeg pisma. Među mnoštvom pristiglih pisama na temu pobjedu je odnijela učenica šestog razreda OŠ „Braća Glumac“ Marija Trojković iz Lastova.

Natjecanje, koje se u svijetu održava po 42. put na inicijativu Svjetske poštanske unije, provodi se već niz godina i u Hrvatskoj zahvaljujući uspješnoj suradnji Hrvatske pošte i Agencije za odgoj i obrazovanje. Ovogodišnja je tema odabrana zato što je, posebice kod najmlađih, vrlo važno podići svijest o važnosti vode. Pobjednica natjecanja, Marija Trojković, učenica šestog razreda OŠ „Braća Glumac“ iz Lastova, svojim je pismom osvojila povjerenstvo. Marija u svom pismu kaže: „Jedna kap vode nije velika, no mnogo kapi slane vode čini more. Jedna kap u životu čini mnogo. Svaki čovjek je jedna kap u moru ljudi. Ne mogu uopće zamisliti kako bi sve bilo da nema vode, da nema mora. Bilo bi tmurno i dosadno, a moje Lastovo ne bi imalo što krasiti.“
 
Marija je za svoj trud i kreativnost osvojila jednodnevni izlet bilo gdje u Hrvatskoj za cijeli svoj razred, a ovo će pismo predstavljati Hrvatsku na 42. međunarodnom natjecanju za najljepše pismo u organizaciji Svjetske poštanske unije. Osim pobjedničkog pisma, članovi povjerenstva izdvojili su još sedam radova koji su se istakli svojom kvalitetom te i njihove autore očekuju vrijedne nagrade.
 
Male osnovnoškolce, odnosno autore prva tri najbolja pisma i njihove razrede, razveselit će i Hrvatske vode koje će ih nagraditi bogatim edukativno-istraživačkim kompletima za vodu kao i edukativno-promotivnim materijalom s temom očuvanja voda. Tako će podsjetiti i one najmlađe na važnost zaštite i očuvanja toliko neophodnog i nezamjenjivog prirodnog resursa po kojem se Hrvatska svrstava po dostupnosti i bogatstvu vodenih izvora na vrlo visoko 5. mjesto u Europi.
 

Draga Ana,
Postavljaš mi pitanje sigurno zato što želiš znati kako ja reagiram na ovakva pitanja. Evo što ja mislim o važnosti vode. Jedna kap vode nije velika, no mnogo kapi slane vode čini more.
Jedna kap u životu znači mnogo. Svaki čovjek je jedna kap u moru ljudi. Kap vode pada u lokvu a čovjek u majčino naručje.
Da nema vode što bi krasilo Plitvička jezera, a što rijeku Krku? Što bi tada bila jezera, a što rijeke? Da nije bilo vode prije 50 godina naša bake i djedovi ne bi mogli preživjeti. Kad bismo ih pitali što ih je tolike godine držalo na životu, odgovor bi bio – voda. Oni imaju bore kao korita rijeka.
 
 Ono što i moj zavičaj čini posebnim, ono što ga krasi je more. Ono udara o stijene, ono se sjaji pri zalasku sunca. Ne mogu uopde zamisliti kako bi sve bilo da nema vode, da nema mora.
Moji snovi su poput plime. Da nema vode ne bi bilo ni plime, ni oseke, ni žala, ni valova. Bilo bi tmurno i dosadno, a moje Lastovo ne bi imalo što krasiti.
 
O moru mislim ovako:
 
Moje je more razdragano
Dočeka me uzburkano
More ima duboke oči
Srebrnog je sjaja po nodi
Otvaralo mi je snove
 
Darovalo mi je srede nove
Bilo mi je uvijek vjerno,
Drago i nježno.
 
Ispričat du vam priču koju su mi moje bake i djedovi davno pričali za laku nod. U toj se priči krije rečenica koja bi mogla otključati i vrata tvoga srca. No, tu rečenicu svatko vidi drugačije, zato jer svatko ima svoju tajnu rečenicu, svoj ključ.
 
Tamo na dalekom jugu ima jedna plaža. Ta je plaža čudesna. Napravljena je od stijena i pijeska, šljunka i trave, drveda i grmlja, a nalazi se točno između kopna i mora.
 
Ta plaža ima najljepše nodi. A najčudesnije na toj čudesnoj plaži je jedna djevojčica. Djevojčica duge plave kose, velikih, lijepih, bistrih, dubokih, plavih očiju u raskošnoj bijeloj haljini.
Bosih nogu gazila je pijesak, travu, stijene i šljunak.
 
Djevojčica je živjela na plaži. Cijenila je more više od svega. Objašnjavala je ljudima da je more izvor hrane, da ono utječe na klimu, da nam daje sol i vodu, da nas hladi u ljetnim danima. No nitko nije
vjerovao djevojčici Plimi, ved su joj se zlurado smijali. Ona se tužna vradala moru i galebovima, a mora bi joj se razveselilo.
Jednog dana ljudi su došli na plažu vidjeti što se događa s djevojčicom jer je dugo nitko u selu nije sreo, a pomalo su im nedostaje djevojčičine priče. Našli su je na plaži kako spava, a plima ju je polako pretvarala u more. Kad je sasvim nestala pojavila se ogrlica i na njoj privjesak u obliku srca. Tada su shvatili da ne smiju zagađivati more i da ga moraju cijeniti i čuvati poput nečeg najdragocjenijeg, poput sebe sama.
 
I kad god bi dolazili na tu plažu sjetili bi se Plime. Napokon su shvatili zašto je voda dragocjena, vrijedna, lijepa i draga.
 
Možda deš kad čuješ ovu priču shvatiti da iako nisam odgovorila na tvoje pitanje možda sam ti ovim pismom dala povod za razmišljanje. Dobro razmisli o svemu o čemu si u ovom pismu čitao, razmisli služi li voda tebi za sve ovo, ili možda za nešto drugo? A ako je i tvoj ključ more i voda, onda si osoba s velikim srcem i u njemu sigurno znaš zašto je voda dragocjena.
Šaljem ti srdačan pozdrav, piši i ti meni,
 
Tvoja Marija

Komentari





O autoru: Dulist


Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana