Natrag
17.12.2018 08:47

facebook

twitter

google

rss

dulist

Je li moguć kapitalizam ”s ljudskim likom”?

30.11.2013 @ 22:23 Nikša Miletić Aktualno

Podijelite:

 Dr. Jyoti Gupta spada u red najtraženijih svjetskih financijskih eksperata.

Profesor je emeritus na European School of Management u Parizu, dekan Cotrugli Business School, gostujući predavač na brojnim svjetskim poslovnim školama, savjetnik Svjetske i Europske banke te savjetnik tvrtkama širom svijeta. U utorak, 3. prosinca u u 11 sati  gdje dr. Gupta održat će u Dubrovniku Forum na temu „Upravljanje financijama u turbulentnim vremenima“. Gostovanje Dr. Gupte održava se u suorganizaciji Zračne luke Dubrovnik i vodeće hrvatske poslovne škole Cotrugli Business School, a uz potporu Grada Dubrovnika i Hrvatske gospodarske komore.

Ovo je Vaš prvi posjet Dubrovniku. Za početak, recite nam nešto više o predavanju?

– Uistinu se veselim posjetu gradu o kojem sam čuo tako puno lijepoga. I iz vašeg lijepog Dubrovnika na našoj poslovnoj školi imamo nekoliko polaznika tako da sam čuo vrlo lijepe i tople priče o vašem kraju. Osobno sam, baš kao i moji kolege profesori, izrazito impresioniran ljudima koji dolaze s vaše prekrasne obale – to su od reda marljivi, bistri, kvalitetni i pozitivni ljudi pred kojima bez ikakve sumnje stoji lijepa poduzetnička karijera. Ali, iznad svega, riječ je o ljudima s vrlo jasnim etičkim i moralnim vrijednostima, ljudima koji su nepokolebivi u svojoj ustrajnosti da na temeljima kvalitete i znanja grade svoju poslovnu budućnost. Vrlo sam sretan što imam takve prijatelje i u vašem gradu. Vrlo mi je drago, osim toga, da imam čast predstavljati školu koja nosi ime jednog od najznačajnijih sinova ovog grada, Benedikta Kotruljevića. Naša škola se silno trudi promovirati njegovo ime diljem svijeta jer mislimo da su njegova uloga i značaj u Hrvatskoj nedovoljno poznati i vrednovani. Forum koji ću održati u Dubrovniku je jednosatno izlaganje, ja to volim nazvati druženjem, na temu Gospodarenja u turbuletnim vremenima, posebno upravljanja financijama. Mislim da je tema aktualna i značajna – u ovom trenutku spada u red najtraženijih u svijetu poslovne edukacije. Nadam se da će i dubrovački gospodarstvenici profitirati od Foruma. Smisao Foruma, osim novog učenja o financijama, je promicanje argumentiranog i promišljenog razgovora o poduzetništvu. Naziv Forum želi sugerirati potpuno slobodnu formu okupljanja – dakle, u svakom trenutku svi prisutni su pozvani da se uključe, postave pitanje, traže pojašnjenje, predlože ili isprave… Takav oblik događanja iznimno volim jer on omogućuje trenutnu spoznaju i dubinsko kolektivno učenje, za sve nas.

Prošlo je gotovo pet godina otkad ste, uz sve Vaše obaveze, prihvatili funkciju dekana vodeće poslovne škole u Hrvatskoj, zagrebačke Cotrugli Business School. Koja su Vaša očekivanja, što mogu Hrvatska i regija očekivati?

– Cotrugli Business School je iznimno važna institucija za Hrvatsku u cijeloj regiji jugoistoka Europe – zbog kvalitete programa i predavača koje donosi na ove prostore, ali i po tome što je nastala kao naglašeno 'drukčija' škola od 'tipičnih' poslovnih škola. COTRUGLI od početaka, osim na vrhunskim menadžerskim znanjima, iznistira na promicanju društvene odgovornosti menadžera. COTRUGLI školuje menadžere da budu transparentni, da djeluju transparentno, održivo, da dokazuju da poslovanje može i mora istovremeno biti i etično i unosno – to su vrijednosti u koje bezrezervno vjerujem i zbog kojih sam na kraju i prihvatio položaj dekana ove škole – poruke ove škole ispunjavaju me ponosom i zadovoljstvom.

Koliko to nemilosrdna poslovna praksa uistinu omogućuje?

– Zapamtite, tvrtke koje su se dokazale kao autentične, iskrene, transparentne, u kojima se s djelatnicima postupa čestito, koje su socijalno odgovorne i osjetljive – to su održive tvrtke, tvrtke budućnosti. Ostale dođu i odu. Znate, tvrtke koje postoje više od stotinu godina su tvrtke koje su sagrađene i koje su rasle na pravim vrijednostima poštenja, etičnosti, transparentosti i uvažavanja. Bilo je tvrtki koje su munjevito došle i pokušale na druge načine, prečacima ostvariti brzu dobit – jednako su munjevito i nestale, vrlo često nečasno. Eto, to je praksa koju trebamo isticati. Mislim da slično misle i svi odgovorni ljudi i zato želim raditi na način da što dalje prenesemo poruku etičnosti. Ta bi poruka danas morala imati centralno mjesto u bilo kojoj poslovnoj školi međutim to nećemo postići na način da organiziramo tečajeve iz etike. Etičnost mora biti nit poveznica i temelj svih učenja, bile to financije ili strategija ili marketing ili liderstvo. Etičnost mora biti temeljni princip i od njega se ne smije krivudati. Osim toga, kao međunarodno akreditirana škola, vrlo je važno kako se škola odnosi prema nečemu što se zovu socijalne dimenzije poslovanja. COTRUGLI je već prepoznata u Europi kao najbrže rastuća poslovna škola na jugoistoku Europe. Nastojat ću intenzivirati taj rast kroz još tješnje povezivanje s vrhunskim poslovnim školama i šire, primjerice u Indiji sa “Indian Institute of Management” gdje sam predavao te s “ESCP Europe”, jednom od najboljih europskih poslovnih škola na kojoj još uvijek predajem. Također, želim potaknuti razvoj istraživačkog rada i curriculuma škole te uvesti nova kvalitetna imena u predavački tim. Moram istaknuti da je škola već pokrenula aktivnosti za pokretanje ogranaka u drugim dijelovima svijeta.

Osjeća li cijeli sektor poslovnog obrazovanja, pa i Vaša škola, posljedice recesije i na koji način?

– Svjetske statistike pokazuju da recesijska razdoblja potiču ljude na rad na sebi, međutim, iznimno je važno da im program za kojeg se odluče svojom kvalitetom može donijeti komparativnu prednost na tržištu rada. Očito je da je AMBA akreditacija, koju je COTRUGLI Business School dobila u 2009., i time ušla u birano i maleno društvo vodećih poslovnih škola svijeta, bila važna poruka polaznicima i dala im dodatni poticaj i potvrdu mudrosti odluke da upišu našu školu. Tako sa zadovoljstvom mogu reći da COTRUGLI nije osjetio izrazito negativne aspekte krize koja je pogodila gospodarstvo regije.

Kako je moderna Indija odgovorila na globalizaciju, prodor drugih kultura, medija, tehnologija, modernog poslovanja – koliko se promijenila i na koji način?

– 1991. godine Indija se otvorila globalnom svijetu jer se na svom zatvorenom i nerazvijenom tržištu, koje je patilo od nedostatka novca i poduzetničke svijesti, suočavala s pravom gospodarskom katastrofom. Vidjevši što se događa u Europi i drugim naprednim gospodarstvima svijeta odlučili su provjeriti što mogu učiniti u suradnji s drugima, a što mogu sami. Zbog nedostatka kapitala rast su utemeljili na fokusu na industriju znanja, a šansu su vidjeli u europskim sustavima kojima je trebala usluga, osobito u industriji softwarea, koja se pokazala iznimno dobrim rješenjem za Indiju. Tada pokrenute softwareske tvrtke polako su se integrirale u globalni sustav, a neke od njih su danas među najboljima u svijetu, kompetitivne na globalnoj razini u svakom smislu. Istovremeno s izlaskom u svijet, Indija se otvorila stranim tvrtkama i ulaganjima, smanjili su carinske namete, dozvolili uvoz stranih proizvoda i dobara, ohrabrili konkurenciju, strane kompanije otvorile su predstavništva, indijske tvrtke počele su izvoziti, godišnji rast počeo je dosezati 10 posto. I to će Indija još jedno vrijeme održavati jer njihov životni standard je bio izrazito nizak, riječ je o vrlo siromašnoj zemlji u kojoj postoji velika potreba za dobrima svih vrsta i ona vuče rast Indije danas.
Važno je pitanje mladih u novonastalim vremenima u Indiji, u situaciji u kojoj se zemlja otvorila prema svijetu, industrija medija sve je razvijenijenija, tisak vrlo razvijen – dakle, dostupnost informacijama vrlo jednostavna. S obzirom na vrlo razvijen sustav softwarea, njihova komunikacija i suradnja s mladima iz cijelog svijeta je zapravo obilježila novo doba u Indiji. Klasa bogatih u Indiji ima isti apetit kao i bogati na zapadu. Isto je i s mladima koji su poprimili vrlo slične navike i potrebe kao i mladi na zapadu do te mjere da su se i prehrambene navike promijenile. Sve je to učinilo da je došlo do značajnog pomaka u načinu na koji neke klase stanovnika Indije žive danas. Iako i dalje mislim da se tradicionalne i temeljne vrijednosti nisu značajnije promijenile.

Tko su zapravo poslovni lideri?

– Vrlo je zanimljivo vidjeti što je to što neki od vodećih poslovnih lidera sa zapada dolaze tražiti u Indiju. Po mojem osobnom mišljenju, veliki broj ljudi koje olako nazivamo liderima, zapravo su osobe koje pokreću osobne ambicije, a ne kolektivne ambicije, koje pokreće strast za nečim što će osobno ostvariti, ne nužno u smislu bogatstva, a ne što će kolektiv ostvariti. To naravno vodi u stres, nužno donosi i uspone i padove, i mnogi od njih posjećuju Indiju u uvjerenju da će tu naučiti nositi se sa stresom. Duboko sam uvjeren da lider ne mora nužno živjeti u stresu ako ima iskrenu strast, ako njegova ambicija nije usmjerena isključivo prema njemu samome. Ne govorim da je ambicija nešto loše, ali iza nje mora stajati etični cilj, i to kolektivni cilj, a ne osobni. Na zapadu vrlo često citiraju Jacka Welsha kojeg se drži za velikog poslovnog lidera, kojem su se divili zbog onoga što je napravio s tvrtkom General Electric. No, na žalost, kad malo zagrebete ispod površine njegovih odluka, i kad proanalizirate ozbiljnije njegov rad, vidjet ćete da je velika većina njegovih odluka bila motivirana prvenstveno njegovom osobnom ambicijom. Te su odluke vrlo često bile donošene bez da se razmišljalo o posljedicama koje će one imati na njegove neposeredno podređene, na njegove suradnike,  na okoliš, na kupce… Njegova, gotovo djetinja ambicija bila je rast tvrtke, velika tvrtka… ne nužno zato što je veća tvrtka ujedno i bolja tvrtka, nego zato što je njegov san bio da bude direktor velike kompanije.

Moderna povijest ogolila je liderstvo kao možda svoju najveću boljku, osobito ako govorimo o liderima u  gospodarstvu. Kako razmišljate o liderstvu?

– Tko je dobar lider… da to je stvarno dobro pitanje. Mislim da je dobar lider netko tko je strastven u onome što radi, tko je ambiciozan u ostvarivanju nekog održivog cilja,  i to ne zbog svojih osobnih otvorenih ili skrivenih interesa,  nego zbog kolektivnog, održivog i pozitivnog cilja, i tu svoju pozitivnu strast svojim primjerom, argumentima, a ne prisilom,  prenosi na druge i vodi ih. Potvrda pravilnog pristupa dolazi kroz održivost, postojanost, trajnost, dugoročnost jer je dugoročni uspjeh na tržištu posljedica dobro organiziranog unutarnjeg korpusa tvrtke na čelu kojeg je lider koji je svoj posao dobro obavio. Brzi uspjeh vrlo često zavara i ljudi pomisle da su na dobrom putu. Međutim, vrijeme, kao neumoljivi pokazatelj istine, s vremenom može ukazati da neke odluke koje je lider donio možda i nisu toliko dobre koliko su se u početku činile. Naravno, ne možemo uvijek čekati sud vremena i zato nam je potrebno znanje. Uzmite primjer – s obzirom da sam Indijac možda će vam se činiti pristranim – ljudi čijim se poslovnim uspjesima divim. Primjer Tata group, velikog indijskog konglomerata kojem je trenutno na čelu jedan od članova obitelji Tata. Njihov se uspjeh mjeri u milijardama. Ali, ono što zadivljuje jest činjenica da su ih od početka vodile dvije ključne ideje, koje su oni stalno isticali – prvo,  da bi željeli učiniti nešto za svoju naciju, i drugo, da bi željeli stati na kraj korupciji. Indija je često spominjana kao zemlja s visokom korupcijom. Tata je svojim primjerom učinila mnogo za Indiju jer je obje svoje ideje vodilje provela u djelo. Osim toga, krasi ih inzistiranje da učine sve što mogu za svoje zaposlenike tako da su zaposlenici Tata grupe poput članova velike obitelji. Uzmite na primjer situaciju prije no što je Tata otvorila svoju prvu veliku čeličanu – prva stvar koju su napravili, prije izgradnje čeličane,  bila je da izgrade cijeli mali grad za potrebe smještaja svojih radnika i njihovih obitelji. Taj grad je i danas jedan od najljepših i najuspješnijih primjera malih uređenih gradova u Indiji po pitanju kvalitete gradnje, planiranja, usluge, školstva, zdravstva itd.
To je primjer pozitivne strasti o kojoj sam pričao. I to je primjer na kojem bi Europa mogla i trebala puno toga naučiti. Europske tvrtke moraju dati veću važnost brizi za svoje zaposlenike i njihove obitelji. To je ne samo njihova prirodna obaveza, jer na taj način pokazuju da shvaćaju širi smisao i dubinu ideje zajedničkog rada, nego i način da privuku zaposlenike zajedničkoj ideji i da od radnika dobiju njihov maksimum truda, vjere i elana. Da budu dio zajedničke obitelji. Pa tko želi iznevjeriti svoju obitelj? Ili ju prevariti? Zapamtite, svaki lider koji se čvrsto drži principa održivosti i etičnosti i koji je strastven u ostvarenju cilja, svjestan značaja i odgovornosti prema svojim djelatnicima, privući će i njih da dijele njegovu strast i da vjeruju u zajednički cilj – i uspjet će u ostvarenju tog cilja.

Sve je više napisa u gospodarskoj literaturi na temu krize kapitalizma kakav smo imali u proteklim desetljećima. Čak i Bill Gates govori o nužnosti promjena i promovira nešto što on naziva „kreativnim kapitalizmom,“ u kojem su etičnost i pravednija raspodjela profita ključni elementi. Vjerujete li i Vi u nužnost društveno odgovornijeg i ljudskijeg razvoja kapitalizma?     

  – Gospodarska kriza i financijska kriza imale su, naravno, i neke pozitivne posljedice, iako su svijet odvele u recesiju. Mislim da se temeljni ustroj tvrtki zbog krize nije znatno promijenio jer on još uvijek stvara vrijednost.  Ali, ako postoji nešto što je ova kriza baš svima bjelodano dokazala, vjerojatno je to onda činjenica da je došlo vrijeme odgovornosti,  korporativne društvene odgovornosti,  u kojem baš svaka tvrtka, pa i velike multinacionalne kompanije,  moraju biti odgovorne prema društvima u kojima djeluju. I to će biti sve značajniji element upravljanja tvrtkama.

Odgovornost kapitalista za društvo?

– Da. Ne govorim to zbog toga što bih vjerovao da su se ljudi odnosno menadžeri odjednom promijenili i postali suštinski bolji – ne, nego postoje vrlo ozbiljne iskustvene studije koje pokazuju da one tvrtke koje su uspjele u nastojanju da ih ljudi  percipiraju kao dobre korporativne građane, a da je sve drugo isto, imaju bolju cijenu dionica. Dakle, postoji nedvojbena izravna povezanost. Isto tako, postoji veliki broj vrlo relevantnih studija koje pokazuju da one tvrtke za koje se vjeruje da brinu o okolišu imaju nižu cijenu kapitala, mogu lakše doći do kapitala i to po povoljnijim uvjetima. Isto tako, investitori radije ulažu u tvrtke koje brinu o okolišu i koje vide kao bolje korporativne građane. Dakle, i opet postoji izravna povezanost i uvjetovanost. Eto, to je taj novi kapitalizam, kapitalizam s ljudskim likom, kojeg ne vodi samo kreiranje bogatstva nego kreiranje blagostanja na odgovoran način, uz naglašenije mjesto društva kojem pripada. I ako se ta dva cilja dovedu u ravnotežu tad će menadžement biti bitno skloniji donošenju odluka koje će podupirati i osnaživati takvu sliku tvrtke. Nimalo ne sumnjam da će se trend odgovornog poslovanja u budućnosti samo osnaživati i potencirati. Dakle, očekuje nas tržišno gospodarstvo, kapitalizam, ali i kapitalizam s prijateljskijim i ljudskijim likom.

Svijet se očito mijenja, okolnosti u kojima se odvija globalno gospodarstvo munjevito se mijenjaju. Svakodnevno se susrećete s liderima i ljudima odluke iz cijelog svijeta. Što je danas pitanje dana, što je po vašem iskustvu vruća tema današnjeg gospodarstva? 

– Lideri se danas bez ikakvog ustručavanja svi slažu da moramo promijeniti model poslovanja. Naprosto se ne možemo ponašati kao da se ništa nije promijenilo. I to je vjerojatno obavezna lekcija koju smo morali naučiti iz ove krize – nije moguće nastaviti s poslovnim modelom kojeg vodi isključivo potrošnja. Kao prvo, naprosto ne možemo konzumirati više nego što objektivne mogućnosti dozvoljavaju, neodrživo je da četveročlane obitelj imaju po četiri automobila, 10 televizora… to je naprosto besmisleno, krivo… neodrživo. A to je model koji desetljećima potrošačko društvo, mediji, korporacije, forsiraju i nameću kao ostvarenje svih snova. Kao što Peter Senge kaže, „trošimo 1.3 ukupna potencijala planete zemlje da bi stvorili desetak puta veću dobit no što čovječanstvo može potrošiti u jednoj godini!“ Dakle, svjetsko gospodarstvo će se morat oslanjati na drugu vrstu potrošnje koja će istovremeno biti društveno odgovorna i neće imati negativni utjecaj na okoliš. Morat ćemo se okrenuti proizvodnji  proizvoda nastalih bez prekomjerne potrošnje prirodnih resursa i bez štetnih posljedica po prirodu, u tvrtkama koje vode brigu o svojim zaposlenicima i njihovim obiteljima, i to za potrošače koji će racionalno koristiti te proizvode. I,  ne zaboravimo, ovo je vrlo bitno: utjecaj medija. Reklame, poruke, napisi, akcije koje promoviraju neodrživo, neodgovorno i štetno gospodarenje i oblike života agresivno su prisutne svuda oko nas – dokad će to biti moguće? Cenzura ih ne uklanja iz tv programa, internetskih stranica ili novina! Zašto? Jeli moguće da smo tako spremni nekritično i bez razmišljanja prihvaćati u celofan upakiranu propast? Odgovornost medija za sve što imamo danas i što nas čeka sutra je jedna važna i vrlo ozbiljna tema s dalekosežnim porukama. Ne vidim da se itko time ozbiljno bavi.
 

Tko je Jyoti Gupt?

Školovao se i diplomirao u Indiji na IIT, jednoj od elitnih tehničkih škola u Indiji. Kratko vrijeme radio je u Indiji u jednom od velikih obiteljskih konglomerata pod nazivom Birla. Nakon godinu dana dobio je stipendiju od Vlade Velike Britanije odnosno Commonwealtha, i odlučio otići u London i tamo steći doktorat.  Nakon što je doktorirao zaposlio se u bankarstvu, u J.P. Morgan, ali već tada je bilo jasno da ga više od svega zanima akademska karijera.
– Danas shvaćam koliko mi je bilo važno i korisno iskustvo iz industrije i bankarstva. Upravo u to vrijeme upoznao sam svoju suprugu, francuskinju, i odlučili smo preseliti u Pariz. I dalje sam radio za J.P. Morgan, no u kratkom vremenu primljen sam za predavača na jednoj od najvećih i najuglednijih poslovnih škola u Evropi, pariškoj European School of Management. Savjetnička i predavačka karijera pokazala se prirodnim odabirom za mene i to je ono što danas radim gotovo po cijelom svijetu i u tome istinski uživam.

Komentari





O autoru: Nikša Miletić

Magistar sam komunikologije, po prirodi idealist, u stvarnosti cinik sa rozim naočalama. Smatram kako je biti u mogućnosti ispraviti ili ukazati na nepravdu vjerojatno najveća legalna i legitimna moć koju pojedinac može imati.

Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana