Ulicama moga Grada

Iznova nase, sjećanjima u ljetno kino Jadran

Sve te ulice Grada zapravo su jedan veliki labirint; povezane, zapravo  isprepletene kao neki vijenac, što prijelazima iz jedne u drugu ulicu, ili ulazima u iste zgrade kroz razne portune iz druge, treće ulice, ali ponajviše povezane čeljadi koja je u njima živjela.

Tako će vas nečija priča sjećanja i života iz jedne ulice u tren odvesti do neke druge, zastati pored treće ulice, te završiti na nekoj od mnogih placeta, mjesta okupljanja, kundurarija i igre djece i čeljadi Grada. 
 
NEKAD, PRIJE LJETNOG KINA
 
Čeljad Grada jako voli riječ „nekad“, a kad joj se pridoda i riječ „davno“, njihova priča puna sentimenta krene tako nježno i olako u godine koje su odavno iza nas. Već prvi susret Vlaha Kemije i Enia Kapiđića na ulazu u zgradu broj 2. u Božidarevićevoj, u kojoj njih dva žive, sjećanjima nas je odveo u taj labirint Grada, dalje od te ulice u kojoj su odrasli, do Iza Roka gdje su se igrali, točnije u ljetno kino Jadran.     

Nekad davno – evo vam tih riječi iznova skupa – prije nego je taj veliki prostor pretvoren u ljetno kino, unutra, iza velikog zida, u i na tom velikom prostoru, zapravo pomalo zapuštenom i svačijem đardinu, u jednom kantunu bio je neki stari magazin, tu su se čak popravljale i barke, te je bilo i jedno od igrališta djece Grada. Posebno Rokaša. Oni bi bez po' frke preskočili taj veliki zid, preživio je i još je tu, te igrali svoje igre unutra.

O tome je u ovom điru već pričao Vlaho Gas. Kao potvrda sjećanjima, Vlaho Kemija iz foto arhive izvlači jednu malu, al' po svemu povijesnu fotografiju! Na njoj njih sedam klinaca, Rokaša. Šezdeset i neke, baš unutra, u tom đardini, puno prije ljetnog kina. Gore s lijeva prvi Srđan Gjivoje, pa Davor Šoša, Tonći Kurbašvili i Dominko Dujmović. A dolje slijeva Vlaho Kemija Bruer, Toni Haklička i Branko Kerdić.

Malo nakon što su ih slikali, krenulo je uređenje ljetnog kina Jadran. Vlaho Kemija sjeća se kako su im oni, tada klinci, i te kako pomagali u tim radovima, čistili, nosili šut, ma svašta se radilo, ali uz važan dogovor sa starijima; kad se otvori kino imaju mukte ulaz.
 
TRKA S ROLAMA OD ZIMSKOG DO LJETNOG KINA
 
Sjetio se još nečeg što su vrlo rado činili, naravno za besplatan ulaz na sve projekcije filmova! Uz malo pojašnjenja za ova nova moderna vremena; tada su se filmovi prikazivali u dvije role, uz obaveznu stanku. Pauzu od desetak minuta, za promijenit rolu. To pamti i moja generacija. Išlo bi se vanka za zapalit cigar, a kad bi čuli prve zvukove, gasi i brzo nase. U kino gledat nastavak filma. Na drugoj roli.

Tada, nekad davno, isti film prikazivao se i u zimskom i u ljetnom kinu Jadran isto večer. Nije bilo po tri filma kao danas, već bi sedam dana igrao isti film i vidjela bi ga sva čeljad. Tad je i izlazak u kino bio – izlazak! Prvo bi projekcija počela u zimskom u šest navečer. U ljetnom bi počinjala sat iza, u sedam, ali tek kad bi prvi dio filma, prva rola bila donesena do ljetnog kina. Znalo bi se i kasnit i čekat.

E taj prijenos rola činili su klinci Iza Roka, Rokaši! Čekali bi kraj role u zimskom, pa trči s rolom u ljetno kino. I za taj posao dobivali su mukte ulaz na sve projekcije. Mali vrijedni genijalci! Za taj njihov trud u ljetnom periodu, dobivali su mukte ulaz i usred zime. Ma kad god im se dalo ić' u kino Jadran, i ljetno i zimsko. Zasluženo.
 
DAVNI TV PRILOG O ROKAŠIMA
 
Vadi Vlaho Kemija još jednu povijesnu fotku iz arhiva. Zahvaljujući njoj krenu i nova sjećanja. Klinci Grada tada su se često igrali i u parku u Pilama, ispod mosta. Najčešće na frnja, u pijesku, ali i drugih igara. Tu bi im se pridružili i klinci iz drugih dijelova Grada. Fotka je malo mutna, a na njoj su jedva prepoznatljivi gore s lijeva Dominko Dujmović, Kemo Šarkić, Tonći Kurbašvili, pa Raisman kojem se Vlaho imena ne sjeća, pa Branko Kerdić i Davor Šoša. Dolje s lijeva su Šefket Burbuzović, Toni Haklička, Vlaho Kemija Bauer, Edo iz Mostara i Jurica Gavrilica.

A onda Vlaho Kemija iz špaga vadi DVD. Snimak iz 1966. godine, prilog za tadašnju TV Zagreb Tonka Jovića o Crkvi svetog Roka, ali i Rokašima, koji, dok on priča pred kamerom, iza igraju nogomet i na glava. Prepoznajemo Vlaha Kemiju, drugi nikako u sjećanje da dođu. A onda, u nastavku tog priloga, veliki Mladen Delić pita jednog od tih klinaca Rokaša, Ambroza Čivljaka, kako mu je tu, igrat se Za Rokom. I nakon toliko godina Vlaho Kemija sačuvao je snimak ovog priloga Za Rokom.

Svaka mu čast. Vidjet će te ga uskoro na Du TV. A ovih dana prisjećat ćemo se i iznova gledat TV snimke kako su nas napadali i razarali prije evo već 21 godine, u ove dane te jeseni 1991. I prisjetit ćemo se, uz neke drhtaje koji će nam proći kroz tijelo, kako smo tad bili hrabri i ludi, ali i odlučni i ponosni. Bili smo tada, u te ponosne dane odbrane Grada, sve ono što danas više nismo. 

Pročitajte još

NA STRADUNU Na kraju ovoga đira ulicama našeg Grada

Boris Njavro

ULICAMA MOGA GRADA Na Paskovoj poljani, naokolo fontane

Boris Njavro

ULICAMA MOGA GRADA Nikad nikome nemoj natjerati suzu!

Boris Njavro

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija