Kultura

Ivana Lovrić Jović o talijanskim tragovima u dubrovačkome govoru i tekstu

Posljednji tjedan obilježavanja Mjeseca hrvatskoga jezika Dubrovačke knjižice započele su predavanjem Ivane Lovrić Jović ‘Izazovi prepoznavanja talijanskih rečeničnih dijelova u dubrovačkome rukopisnom tekstu’, koje se održalo ovog ponedjeljka u Čitaonici Narodne knjižnice Grad.

Hrvatski se jezik smješta u dubrovačku daleku prošlost, a 1400. godine u Dubrovniku nastaje i prvi poznati spomenik dubrovačke književnosti na hrvatskome jeziku – Vatikanski hrvatski molitvenik. Otkad Dubrovačka Republika u 18. st. pojačava trgovinske i pomorske veze s Italijom, talijanski jezik sve više postaje jezikom trgovine. Talijanski se tako najviše upotrebljavao u trgovini i diplomaciji, inozemnom obrazovanju, a latinski je u uporabi u crkvi, gimnaziji, javnim službama i u humanističkoj književnosti, dok se hrvatskim govori u obitelji i njime se pišu djela u prozi i poeziji. Postupak transkripcije starih dubrovačkih tekstova iz rukopisa dodatno je otežan kada je riječ o rečenicama koje su prošarane talijanskim elementima.

Lovrić Jović objasnila je i razliku između talijanizma i talijanske riječi. Talijanizam je riječ koja je ušla iz talijanskoga jezika u hrvatski i u tome se jeziku prilagodila i ostala primljenica (posuđenica). Talijanska riječ je pak u ovom kontekstu, ona koja se sporadično, jednom i nikad više pojavi, to jest, neprilagođena je. Može se javljati i redovito, ali uvijek sa stranim izgovorom. Navela je i primjere poput talijanizma ‘kamara’ koja je prilagođena hrvatskom jeziku, i talijansku riječ ‘perbacco’ ili ‘uzvik’ koja se ne zapisuje niti izgovara s potrebnim naglaskom koji bi se prilagodio hrvatskom.

Autorica je spomenula i prebacivanje jezičnih kodova, odnosno, naizmjeničnu uporabu dvaju ili više jezika unutar istoga iskaza, što je česta pojava u dubrovačkim tekstovima. Ističu se i dubrovačke frančezarije ili prilagodbe Molierovih komedija na dubrovački govor. Također, Lovrić Jović je istaknula kako se u Dubrovniku zapisivalo talijanskim slovopisom jer hrvatski još nije postojao čemu svjedoče rukopisni izvori.

Neki su oblici utvrđeni kao elementi unutar talijanskoga jezika premda su kao primljenice potvrđeni u dubrovačkome govoru poput priloga ‘quasi’ koji se i danas može čuti u inačici ‘kvazi’ koju Sočanec (2004.) u svojoj opsežnoj studiji ne bilježi kao primljenicu.

U utvrđivanju pripadnosti jezičnom kodu nije moguće primijeniti skup istih načela za sve slučajeve, jer bi to dovelo do nelogičnosti i nesustavnosti drugoga tipa te bi jednokratnim ‘izletima’ talijanskih leksema, koji se za tu prigodu ponašaju kao hrvatski, dalo status primljenica – zaključila je Lovrić Jović.

Foto: Vedran Levi

Pročitajte još

VIDEO/’USUSRET BOŽIĆU’ Tradicionalni humanitarni koncert Rotary kluba Dubrovnik

Dulist

‘JEDNOSATNI SNOVOPIS’ Lero premijerno izveo predstavu ‘Sub rosa’

Dulist

LIKOVNI GENIJE Izložba povodom 100. obljetnice rođenja Antuna Masle

Dulist.hr

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija