Ubrzo nakon što je šefica Očnog odjela Opće Bolnice Dubrovnik prim. dr. sc. Antonela Gverović Antunica odgovorila na pismo čitateljice DuLista, dr. Dorine Mitić-Šoša, u kojem se ista osvrnula na uvjete pregleda na spomenutom odjelu, stigao je i odgovor Mitić-Šoše.
– Očito je istina uvijek bolna, pa oni koji se osjećaju pogođenim pokušavaju tu istinu nekako ispraviti, više sprati poput etikete na nedostupnom mjestu pa ako ne onako kako treba, onda nabrajanjem i skrivanjem iza raznih stručnih i znanstvenih kvalifikacija i titula osoblja, ali koje se nigdje u praksi ne vide i od kojih pacijenti nažalost nemaju nikakve koristi. Šefica Očnog odjela nabrojila je sve i svašta, ali nije ni spomenula ono najvažnije, a to je da je svrha postojanja liječnika u bolnici liječenje i skrb o pacijentu, nije objasnila kako to izgleda kad pacijenti na pregled čekaju i po 8 mjeseci, zašto i kako na Odjelu rade bez OCT aparata, zašto se u bolnici ne rade vitrektomije, zašto aparat za mjerenje očnog tlaka u hitnoj očnoj ambulanti „ne dava precizne rezultate“ itd.
Gđa. šefica se u svom tekstu zaigrala pa zaključila kako sam ja “najmanje pozvana“ napisati ovako nešto, neznajući da i ja, osim fakulteta imam i specijalizaciju i da baš nisam neinformirana o oftalmologiji. Poslužila se i neistinama o tome kako sam primana bez uputnice, ali nije rekla kako se zapravo ona preko mene prepucavala sa svojim kolegom opće prakse o tome tko ima pravo u svezi vrste uputnice, o čemu ja, kao pacijent, nisam dužna ništa ni znati. Zaboravila je i da sam sa svojim zdravstvenim problem najprije došla k njoj i da je ona sama rekla kako je najbolje da sa svojom dijagnozom idem u Zagreb ili Split.
Nije ni spomenula puno toga, u svezi odnosa prema pacijentima, neljubaznost pa i prepotenciju o čemu se nažalost govori samo u kuloarima.
Ali najbolju ocjenu poštovana kolegica dala je sama sebi u svojoj posljednjoj rečenici kad se zapitala bi li ja primila na pregled nekoga tko je obavio zahvat kod drugog liječnika, u drugoj kući. Ova rečenica slikovito govori sve o njoj i njezinom Odjelu! Pa naravno da bih primila svakoga pacijenta koji mi se obrati za pomoć, jer nije došao iz hira već iz potrebe, a i dužnost liječnika je primiti svakoga pacijenta koji mu se obrati bez obzira gdje je prije bio.
Pogotovo se to odnosi na liječnike čiji su odjeli nekompletni i manjkavi u pružanju usluga, što je ovdje slučaj. To je liječnička etika, koja je izgleda, u ovom slučaju pala u zaborav od silnih akademskih i znanstvenih titula, koje kao da su same sebi svrha, a ne u službi zdravlja pacijenta. I na kraju, nije istina da su me primili, uslugu sam dobila privatno.
Nažalost, sve što sam napisala nije bilo „u afektu“, nego s ciljem pokušaja obnove izgubljenog dostojanstva u dubrovačkoj bolnici. A što se isprike tiče, prije bih se trebala ispričati „seoskoj ambulanti“, jer tamo sigurno pacijenti ne čekaju 5-8 mjeseci na pregled.
Dr. Dorina Mitić-Šoša
Stavovi i mišljenja u rubrici ‘Vaše vijesti’ ne izražavaju nužno uredničku politiku redakcije portala dulist.hr, već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora.