Vaše vijesti

Iskreno pismo jedne Dubrovkinje: ‘Muslimanka sam, za vas kur*a, teroristkinja, zlo i Sotona!’

Boli me. Reći ću Vam što me boli. Bole me riječi, uvrede, laži i neistine! Dobar dan. Kao prvo da se predstavim. Ja sam muslimanka. Voljela bih da Vam mogu reći svoje ime ali na žalost više me ne zovu pravim imenom – kaže iskreno ali anonimno naša sugrađanka. Njezino pismo s maila prenosimo u cijelosti.

Deklarirana sam kao muslimanka. Kur*a, teroristkinja, zlo i Sotona. Imam više imena. Možete me zvati bilo kakvim imenom jer sam navikla. Ustvari nisam navikla, pokušavam da se naviknem. Znate, ja sam inače rođena Dubrovkinja koja se zbog ljubavi preselila u Austriju. Ali morala sam podijeliti srce na dva dijela. Jedna polovica je bila u Austriji s mužem i djecom, dok je druga polovica ostala u mom rodnom Dubrovniku. Zaposlila sam se, imala predivan posao, još bolju plaću. Mogla sam sebi priuštiti putovanje u zemlje o kojima sam nekad ‘googlala’ i sanjala, kao što sanjaju mnogi i danas. Ali znate, obitelj na prvom mjestu, tako da mi je bitnije bilo da pođem doma vidjeti svoje i moj Grad. Nije mene bilo briga niti za Havaje niti za Karibe.

Bože, koja ljepota od Grada! Od kada sam bila mala sjedala sam sa Mirsadom, Biljanom i Kristinom na skalinima, pričale o momcima, muževima i  djeci. Mi tako male i mlade, šašave naravno. Ma mi nismo imale nikakve teme osim gluposti i naših snova. Išle na more, zezale se, smijale i lumpovale do ujutro. Sjećam se jedne prilike – Biljana je kasnila doma pa je mama Milica odlučno rekla da joj nema u kuću! 🙂 Kako smo se smijale. Budući da mama Milica nije dala da spava doma jer je kasnila (borati mora da nauči lekciju) mama Mirsada je primila u kuću i uzela kao svoje dijete. Kad je sve to Kristina ispričala svojoj majci, kaže njena mama drugi dan će u mene 🙂 Vidite kako su se mame od Mirsade, Kristine i Biljane slagale. Tako smo se slagale i mi. Bile prijateljice.

Zašto Vam sve ovo pišem? Upravo zbog prve rečenice. Boli me. Boli me da sada kad dođem u Grad, nema više da Mirsada, Biljana i Kristina sjednu zajedno. Sada me moji prvi bivši susjedi nazivaju kur*om muslimanskom jer moji muslimani su teroristi dakle automatski i ja. Muslimani su pobili znate toliko i toliko čejadi. Pa pobilo se čejadi i u Siriji, Gazi, Iraku i Iranu, pa nikad nisam upirala prstom u nikoga osim onih koji zahukavaju nas.

Deklarirano zlo i Sotona. Oli nisu naši političari zlo koji ne rade ništa osim što nas svađaju? Oli nisu zlo mediji koji lažu i manipuliraju sa nama? Ako sam ja najveće zlo, evo više nikada neću doći u moj Grad jer sam ja zlo!? Čak mi se i više puta lijepo reklo da idem ća nazad u Bosnu! Ja kažem čejadi moja – kakva Bosna? Ja sam rođena Hrvatica muslimanske vjeroispovijesti! Znate, čejadi moja ne znaju došljaci što je nacionalnost, a što vjeroispovijest! Da vam ne pričam koliko puta mi je kćerka došla plačući i jecajući, govoreći: ‘Mama, jesam li ja zlo i što to znači muslimanka?’ Svaku majku bi suza svoga djeteta zabolila. Šokirala sam se jer ne mogu vjerovati u što se pretvorio moj, a i vaš Grad! Dubrovkinje i Dubrovčani, u što smo se pretvorili? Je li moguće da deklariramo ljude po vjeri?

Uvijek sam smatrala Dubrovnik jednim od rijetkih gradova bez mržnje i nacionalnosti, rasizma i svega ostaloga. Boli me, čejadi moja, jer ste vi moji ljudi. Boli me sto ja moram nazad u Bosnu koja veze s Bosnom nemam, a što je s onima drugima, došljacima? Oli ste dozvolili da se Dubrovnik pretvori u buvljak?

Ljubav prema Gradu i onoj iskrenoj čejadi nikad prestati neće. Voli Vas Vaša muslimanka, kur*a, zlo i Sotona.
Čejadi moja otvorite oči! Zar nije lakše da se poštujemo i volimo nego da se pljujemo i mrzimo! Poštuj svoje ali pusti i druge da žive!

Podaci autorice poznati uredništvu

Pročitajte još

MARKO MUJAN Bijeli labudovi Dubrovnika

Dulist

BEZOBRAZLUK NA CESTI Zakrčio Vojnović kamionom

Dulist

STANARI SE BUNE Još jedan primjer nepropisnog parkiranja na Pločama

Dulist