Slušni aparat

In Memoriam: Ennio Morricone

Unatoč čestim nominacijama, Martin Scorsese, jedan od globalno najvećih i najutjecajnijih filmskih reda­telja, svog prvog Oscara osvojio je tek 2005. za film ‘Departed’, u trenutku kada je ovaj Njujorčanin već napunio 64 godine života. To ne bi bilo niti vri­jedno pripovijedanja da iza njega ne stoje takvi klasici poput filmova ‘Taxi Driver’, ‘Raging Bull’ ili krimi sage ‘Goodfellas’. Prošlog tjedna u 91. godini u Rimu preminuo je proslavljeni tali­janski skladatelj Ennio Morricone, čiji kanon uključuje impresivnih 500 djela, od čega najveći dio otpada na glazbu koju je skladao za filmove i televi­ziju. Uzimajući u obzir globalni utje­caj koji je, zahvaljujući univerzalnom jeziku glazbe, u slučaju skladatelja još propulzivniji (i oni koji nisu nužno upoznati s njegovim likom i djelom vrlo vjerojatno su posve sposobni zviž­dati neku od najpoznatijih tema iz spa­ghetti westerna koje je Morricone napi­sao), u segmentu Oscara priče dvojice velikana posve su usporedive. Morri­cone je za izvornu filmsku glazbu od 1979. bio nominiran pet puta, uklju­čujući i dvije uzastopne nominacije (1986./1987.) za filmove ‘The Mission’ Rolada Joffeja i ‘The Untouchables’ Briana De Palme, a čija originalna glazba u oba primjera spada među najimpresivnije komade koje je skla­dao. Prvog Oscara Morricone je zara­dio je tek s 87 godina, iako je Akade­mija, očito svjesna nepravde, propust pokušala ispraviti 2007. godine angaži­rajući Clinta Eastwooda da mu dodijeli nagradu za životno djelo. Iste godine njegova su djela sabrana na trostrukom CD izdanju ‘The Platinum Collection’, koje predstavlja savršenu nultu pozi­ciju za svakog budućeg interesenta.

No, slavnom Talijanu trebao je slavni Amerikanac. U mladosti radeći u videoteci, Quentin Tarantino ‘gutao’ je westerne Sergia Leonea, Kung Fu klasike i epske ratne drame iz zlat­nog doba Hollywooda, razvijajući tako specifičan stil koji se temelji na naoko nespojivom miješanju žanrova, a Morriconeova glazba dio je njegovih filmova od 2003., kada izlazi prvi dio sage ‘Kill Bill’. Već objavljene komade iz duge karijere talijanskog skladatelja Tarantino minuciozno koristi i u svo­jim idućim radovima – ‘Death Proof’ i I’nglourious Basterds’. Za potonji, najveći genre bending film u njego­voj karijeri, koji vješto suprotstav­lja ratni film s westernom, Tarantino je od Morriconea zatražio originalni score, no on ga je, ne uspjevši se pri­viknuti na redateljev ubrzani radni ritam (Tarantino radi kao i što govori) odbio, darujući mu ipak jednu origi­nalnu kompoziciju koju je ovaj utkao u glazbenu kulisu zajedno s još neko­liko osobnih favorita iz skladateljeve pjesmarice. Suradnja se, međutim, pokazala ključnom za njihov idući pro­jekt, jer je Morricone konačno popu­stio nagovaranjima i pristao skladati izvornu glazbu za Tarantinov prvi ‘čisti’ western. Soundtrack za ‘The Hateful Eight’ (2015.) sačinjen je gotovo isklju­čivo od Morriconeove glazbe za koju je konačno primio i odavno zasluže­nog prvog Oscara. Suradnja je zna­čajna i po tome što je to bio prvi put u preko 30 godina da Morricone sklada za ‘kaubojac’, a ujedno i prvi njegov score za neki holivudski film od 2000. godine. No, opet zbog Tarantinovog hektičnog stila, koji je nekompatibilan Morriconeovom uzimanju vremena, manji dio je izgrađen na fragmentima izvorno napisanim za Carpenterov kul­tni hororac ‘The Thing’ (1982.), a koji su ostali neiskorišteni.

U golemi svijet glazbe Ennia Morri­conea dublje sam, diskografski opse­sivno, uronio u svojim 30-im, no nje­gova glazba bila je dio života svakog filmofila pa tako i moga. Morriconeov utjecaj zamjetan je i u širokoj paleti glazbenih žanrova. Americana pustinj­ski kolektiv iz Arizone, grupa Calexico, svoju je glazbu, posebno na samim počecima, u velikoj mjeri gradio upravo na njegovoj glazbi. RZA, jedan od najvećih hip-hop producenata i de facto leader Wu Tang Clana, također je posuđivao od Morriconea, baš kao i Clanu blizak Adrian Younge. Sample iz ‘Man With A Harmonica’ korišten je u hitovima poput ‘Dub Be Good To Me’ Beats International i ‘Little Fluffy Clouds’ The Orb. Teksaški, većinski instrumentalni, sastav Khruangbin, koji su u lipnju objavili izvrstan novi album ‘Mordechai’ također dio inspi­racije crpi iz njegovog kataloga. Ramo­nesi su svoje koncerte religiozno poči­njali s temom ‘The Good, the Bad and the Ugly’, a teškaši Metallica s ‘The Ecstasy of Gold’ iz istog filma. I sve to samo je manji fragment traga koji je legendarni skladatelj ostavio u bespu­ćima popularne glazbe.

Foto: http://www.enniomorricone.org/

Pročitajte još

Texas je razlog…

Petar Ipšić

Vuk dlaku mijenja

Ivan Jelčić

Deep Purple i recept dostojanstvenog starenja

Petar Ipšić

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija