Natrag
17.1.2019 01:52

facebook

twitter

google

rss

dulist

Igralište podno Minčete

16.9.2016 @ 9:58 Boris Njavro Ulicama moga Grada
12;12

Podijelite:

…prisjetih se zapisa Meše Selimovića, kojeg čak i jedan od znane „braće“ Grada nam nedavno začudo kao citira, u kojima veliki pisac zapisa: ”Ulizice – to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi.

Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost.” Toliko o našim političarima i još jednim izborima koji su pred nama. Da, počela je i škola, o odgađanju početka bar za jedan tjedan zbog turizma od kojeg cijela država živi – ništa! To što su i dalje nesnosne vrućine za učenike, to tek nije nikoga briga. Važno je da su zimski praznici zbog skijanja dovoljno dugi.

Mjesto svih igara
Skijanje je jedan od rijetkih sportova koji se nikad nije „igrao“ na generacijama klinaca Grada mitskom igralištu podno Minčete. A, opet, tko zna, možda su i to „zabacili“, jer znao je snijeg i na to igralište pasti, pa se Srećko Jakšić lagano „klizao“ po njemu, te su se možda i tim sportom bavili. Preko stare gustijerne, zadnjeg podesta u nizu skalina preko Pelina do skalina za Minčetu, koja je nakon stoljeća u kojima je služila ovdašnjoj čeljadi, već odavno „zatvorena“, i uskim prolazom kroz vrata pored kuće Gvere Gverovića, Zoran Prohaska uvodi me na to središte svih igara djece s Pelina i iz svih kvartova Grada, ma i sa Ploča i iz Pila, jer svi su tu dolazili zaigrati neki od sportova. Iznad je Minčeta, monumentalna i vrijedna velikog poštivanja, visoka do neba za dječji pogled sa igrališta, a dolje pogled na cijeli Grad, na svaki njegov kantun, dio, ulicu. I na Lokrum i na Pile i na… more. Ima nekoliko godina igralište je nanovo obnovljeno i uređeno, te su ostala samo sjećanja kako je nekad bilo podijeljeno na dva dijela, gore se igrala košarka, bolje zapisat’ basket na jedini koš koji je tamo bio, a dolje se igrao nogomet, između su bile prostorije u kojima su se čuvale sprave za gimnastiku i u kojima bi se mogli presvući učenici kad bi tu došli na sat tjelesnoga. Nekad i ne tako davno teren je bio od pijeska, na njemu bi se igralo „na frnja“, a tu bi se skupili i „pucari“ u kvalifikacijama za veliko finale Iza Roka igre „na puca“. I nakon obnove ostala je jedina funjestra na igralištu obitelji Jakšić, sa koje bi Srećkova majka gledala „ko to igra na igralištu“, jer im je ona ponajviše davala ključ za ulazna vrata. Kao neki ostatak tih dana kojih se nakon svega tek sjećamo, uz tu funjestru je tiramola na kojoj se suši roba. Priča Zoran kako svaka obitelj s Pelina, a i šire, ima po koju fotografiju sa ovoga igrališta, kroz generacije, jer bez dobre stare crno bijele fotografije nema ni povijesti ni sjećanja i upravo ona pomaže da se sačuvaju lJudi, mjesta, događaji…Znamo i onu, „fotografija ne kaže čega više nema, već nam jedino i sigurno potvrdi ono što je bilo!“

Skriveni Gornji ugao
Iz foto albuma svoje obitelji Zoran je pripremio nekoliko starih fotografija snimljenih upravo na igralištu. Njegova kćer Ana kao mala snimljena s dvije strane, iza se vidi igralište kakvo je nekad bilo, a tu je i još jedna balica „na malih barica“, a tu je i balica skrivena u đardinu, dolje na Gomili, u pauzi nekog od sportova. Uz sjećanja na igre na igralištu, prolazimo preko igrališta, pored nešto turista, uz same Zidine, niz nekoliko skalina i putokaz ulazimo u arheološko nalazište nekadašnje ljevaonice metala s kraja 15. stoljeća, smještene u danas atraktivno uređen muzej za posjete kuli Gornji ugao. U sklopu obnove ovog igrališta, nakon iskopavanja ovog nalazišta, danas je sve drugačije od onog što je bilo. Dočekuje nas Đivo Sjekavica, mladi čovjek sa diplomom povijesti i arheologije zadarskog Filozofskog fakulteta, zadužen je za ovaj predivan atraktivan prostor smješten na čak 600 četvornih metara. Đivo će vas ovuda provesti ako ovdje konačno navratite s razlogom i povodom, te sve vam do u detalj pojasniti. Nešto što se treba vidjeti ako ste stanovnik Dubrovnika, jer ovo je dio njegove povijesti, grada u kojem živite. Zahvaljujući isključivo i jedino „Društvu prijatelja dubrovačke starine“ ovdje su pronađeni, spašeni, uređeni i sačuvani tragovi i ostaci ljevaonice i talionice, kaluparnica, bazeni s vodom, ostaci vulkanskog pijeska dovezeni nekad davno iz Italije, te sve ostalo kako bi se tu pripremao barut, oblikovala zvona, izrađivale topovske kugle i municija, koja se čak i izvozila. Dođite, vidite i uživajte u ovoj prelijepoj skrivenoj atrakciji naše povijesti, ulaz za naše sugrađane je naravno besplatan. A nakon obilaska skrivenog dijela Grada, kule Gornji ugao, krenusmo na Peline, uz Zoranova sjećanja kako se tu nekad živjelo.

Komentari





O autoru: Boris Njavro


Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana