20 godina poslije

I „Tigrovi“ kreću u napad

I „Tigrovi“ kreću u napad

U skladu sa zapovijedi o prelasku u napadna djelovanja, dok 4. brigada ZNG nezaustavljivo prodire sjevernim pravcem, 19. svibnja 1992. godine 1. bojna 1. brigade ZNG „Tigrova“, zauzimanjem kote Debeli brijeg iznad mosta na Bistrini, otpočinje svoje napredovanje priobalnim smjerom.

U žestokim borbama u predvečerje dolaze do križanja za Ston gdje im se pridružuju Samostalna satnija Ston i pripadnici njihove 3. bojne.
 

Ratko Dragović je uspio osposobiti jedan od dva nađena napuštena tenka, pronađena prije ulaza u Trnovicu. Dok je popravljao tenk, naišli su vojnici iz 115. brigade smješteni na položajima oko Hutova, i zatražili da im, ukoliko ne treba „Tigrovima“, prepusti jedan tenk. I ne samo da im je Dragović dao T-34, već im ga je preko Gradca odvezao u Hutovo

Do tog vremena cjelokupna 1. brigada prebačena je na južno bojište, tako da u narednim borbama sudjeluje njenih 6 pješačkih i jedna oklopna bojna. Bojne su dobile nazive po šiframa u radio – mreži brigade, pa je 1. bojna bila – Ćuk, 2. bojna – Kos, 3. bojna – Žuna, 4. bojna – Gavran, 5. bojna – Oblak, 6. bojna – Orao i oklopna boja – Mungos. Pred ovim snagama neprijatelj se vrlo brzo u neredu povlačio s prostora Lisačkih Rudina, te „Žune“ ovladavaju Imoticom, Topolom, i Smokovljanima, a uz sudjelovanje diverzantsko izvidničkog voda „Ćukova“, čiji je zapovjednik Ratko Dragović, 21. svibnja 1992. „Tigrovi“ oslobađaju Čepikuće. Tu se zbio i zanimljiv događaj koji svjedoči o načinu na koji se „naoružavala“ Hrvatska vojska. Naime, Ratko Dragović je uspio osposobiti jedan od dva nađena napuštena tenka, pronađena prije ulaza u Trnovicu. Dok je popravljao tenk, naišli su vojnici iz 115. brigade smješteni na položajima oko Hutova, i zatražili da im, ukoliko ne treba „Tigrovima“, prepusti jedan tenk. I ne samo da im je Dragović dao T-34, već im ga je preko Gradca odvezao u Hutovo. U znak zahvalnosti u „zamjenu“ nuđen mu je kamion, veliki agregat, auto i drugo, ali je za uspomenu uzeo automatsku pušku „Srpkinju“ sa skraćenom cijevi. Tako je 115. brigada HV dobila svoje prvo oklopno naoružanje.
 
ONB OSLOBAĐA SLANO
 

Od samog početka napadnih djelovanja postojala je jako izražena želja svih angažiranih postrojbi na ovom dijelu ratišta, a posebno dubrovačkih, da protjeraju četnike i oslobode Slano, zauzeto od agresora 4. listopada 1991. godine, koje je od tada bilo simbol potpune blokade Dubrovnika

Od samog početka napadnih djelovanja postojala je jako izražena želja svih angažiranih postrojbi na ovom dijelu ratišta, a posebno dubrovačkih, da protjeraju četnike i oslobode Slano, zauzeto od agresora 4. listopada 1991. godine, koje je od tada bilo simbol potpune blokade Dubrovnika. Prateći napredovanje Hrvatske vojske u zaleđu, prvi su prema Slanom u noći 20./21. svibnja krenuli pripadnici ONB-a Dubrovnik iz svoje baze na otoku Jakljanu. Jedna grupa prebacila se brodovima u Slađenoviće te krenula dalje magistralom prema Slanom, a druga grupa se iskrcala u Osminama i napredovala putem uz more prema centru mjesta. Nakon što su se u zoru sastali u h. Admiral, izravno su se sukobili s pripadnicima jugoarmije. U borbi „prsa u prsa“ poginuo je Goran Gojković, a ranjeni su Vlaho Gozze Baseglli i Antonio Kusovac kojeg je neprijatelj i zarobio. Pripadnici ONB-a povukli su se u hotelsku zgradu dok su tijekom cijelog dana trajali naši topnički napadi po mjestu. Padom mraka uslijedilo je povlačenje prema svjetioniku Donji rt, gdje ih preuzimaju gliseri i vraćaju u bazu na Jakljanu, a ranjenog Vlaha Gozze Basegllija sanitetskim brodom prebacuju u Dubrovnik. U noći s 22./23. svibnja pripadnici ONB-a vraćaju se ponovno u Slano kroz tunel, te se u jutarnjim satima sastaju s pripadnicima Stonske satnije, preuzimaju tijelo Gorana Gojkovića kojeg brodom „Lina“ odvoze u Grad, a oni se vraćaju u bazu na Jakljan. Zanimljivo je spomenuti da su sutradan gumenjakom u Slano prebacili i dr. Slobodana Langa koji je tom prigodom uzeo oštećeni kip Gospe iz slanske crkve i predao ga u Franjevački samostan u Dubrovniku.
 
STRADANJE NA LISNIKU
 
Narednih dana uslijedile su teške borbe s neprijateljem koji je uspio organizirati čvrstu obranu iznad Slanog uz prometnicu koja vodi prema Orahovom dolu i Zavali. Glavnu prepreku našim snagama, koje su uz 1. brigadu ZNG činili dijelovi Stonske satnije i 115. brigade HV, predstavljalo je brdo Lisnik s koga je neprijatelj imao pregled cijelog ovog prostora. Moram napomenuti kako snage Podgoričkog korpusa tek preimenovane JA, kao ni njen zapovjedni kadar, još uvijek nisu napustile ovo područje. Nakon uspješno izvedenog napada, pošto su prethodno ovladali Tmorom, „Tigrovi“ su 27. svibnja zauzeli Lisnik, ali je neprijatelj izvršio protunapad, te uz snažnu topničku potporu iznova ovladao visom. U ponovnom napadu „Žune“ i „Gavranovi“ su opet zauzeli Lisnik na kome je izgubilo život sedam njihovih pripadnika i jedan pripadnik 115. brigade HV, dok je petnaestak branitelja teže i lakše ranjeno. Budući je agresor neprekidno granatirao Lisnik, tijela poginulih izvučena su tek 29. svibnja 1992. godine. Na taj način stvoreni su potrebni preduvjeti za nastavak oslobodilačke akcije i napredovanje prema Orahovom dolu, Čvaljina i Zavali. Iz pravca Čepikuća 29. svibnja „Tigrovi“ zauzimaju Križevo brdo i Vjetreno približavajući se Orahovom dolu u koji sutradan ulazi njihov diverzantski vod. Pripadnici „Ćukova“ i „Kosova“ se 1. lipnja spajaju s pripadnicima 4. brigade ZNG na koti Vjenčanik iznad sela Češljara, a 7. lipnja zajedničkim snagama, nakon dugih i teških borbi, zauzimaju Zavalu i tu se utvrđuju.
 
 
Prilog: Slobodna Dalmacija, svibanj 1992. godine

Pročitajte još

Imotski sokolovi

Varina Jurica Turk

Brojne ratne žrtve

Varina Jurica Turk

Istina – dug prema povijesti

Varina Jurica Turk