Planinari Hpd Sniježnice protekli su vikend proveli na Mosoru i Omišu, a mi vam u nastavku donosimo njihove doživljaje ispričane riječima samih članova društava.
‘Noćni uspon HPD Sniježnica prema planinarskom domu “Umberto Girometta” započeo je u petak sa parkinga u selu Sitno Gornje. Mjesečina je osvjetlila kamene staze i makiju a mirna noć bez vjetra olakšala je uspon do doma. Našoj ovećoj grupi trebalo je oko 50 min laganog hoda uzbrdo do u šumi skrivenog doma.
Planinarski dom nazvan je po prof. Umbertu Girometti, na čiji je poticaj započela i njegova gradnja. Slavni Splićanin prof. Girometta bio je zaljubljenik u prirodu, predavao je fiziku, geografiju i prirodopis a među mladima je razvijao interes prema planinarstvu i speleologiji. Dom je kroz povijest mijenjao imena a otvoren je davne 1931. godine. To je prostrana kamena jednokatnica sa kuhinjom, blagovaonicom, wc-ima i spavaonicama za čak 80 ljudi, ima struju i vodu sa obližnjeg izvora. Nedavno je i obnovljen a u vlasništvu je Hpd Mosor iz Splita. Otvoren je vikendom i ostalim danima po dogovoru. Dom je u svojoj dugoj povijesti služio za razne svrhe, od planinarskih do vojnih. Područje oko doma planinari su pošumili tisućama sadnica bora.
O domu i planinarima na 867 m nv već 30 godina brine popularni domar Špiro. Pomažu mu i članovi obitelji koji svaki vikend kuhaju popularni grah tj fažol sa kobasicama a nađe se tu još i kiselog kupusa, čaja od lokalnih trava, poneka rakijica i još mnogo toga finoga. Opskrba doma vrši se kao i nekad davno… sa dva samozatajna simpatična tovara, Škegrom i Šukerom. Domar nam malo u početku šizi zbog “našeg” Arija, velikog i dresiranog dobermana ali nakon upoznavanja sve je ok, dobio je Ari zeleno svjetlo. Noći u domu krate se raznoraznim pričama, ali i skoro zaboravljenim igricama poput “Čovjeće ne ljuti se”.
Nakon prohladne noći i taktiziranja sa vrečama za spavanje i dekama subotnje jutro započelo je opušteno. Prvotni strah da ćemo se pretvoriti u pingvine zbog hladnoće prestao je kad smo krenuli uzbrdo. Subota je bila rezervirana za dva vrha, Vickov stup i Veliki Kabal. Sunčani subotnji dan bio je idealan za naš uspon. Povremeni udari bure bi nas na trenutke ohladili ali i pogurali naprijed tj uzbrdo.
Prvo je uspet Vickov stup, visok 1325 m nv. Vrh je specifičan jer se na njemu nalazi 3 m visoka crvena deseterokutna metalna kućica tj pl. sklonište za nekoliko osoba. Grupno fotografiranje i marenda sa Splitom u pozadini potrajali su duže od predviđenog. Osim Splita sa vrha je pregledan vidik i na otoke, Splitska vrata, Zagoru i vrhove planina Dinare, Kamešnice i Biokova. U neposrednoj blizini je i najvisočiji vrh Mosora. Vrh Veliki Kabao sa svojih 1339 m nv nam se učinio jako blizu. Međutim naglo zahlađenje i udari vjetra su nam malo zakomplicirali hod grebenom i oštrim stijenama. Od Vicka do Kabla trebalo je nešto više od pola sata opreznog hoda, malo rukama malo nogama i eto nas… uspet je i Veliki Kabao! Vrhom dominira veliki drveni križ a pogled je sličan kao i sa Vickovog stupa. U podnožju križa postavljene su i kamene klupice za odmor. Odmaramo još jednom prije silaska nazad u dom, gdje nas očekuje domar Špiro i veliki lonac graha. Spuštamo se uskim strmim stazicama i susrećemo poprilično planinara ali i neozbiljnih izletnika. Tu subotu je nekoliko stotina ljudi prošlo što kroz dom što okolnim puteljcima. Ima mjesta za sve jer Mosor je 25 km dug planinski masiv, smatra se svojevrsnom kolijevkom dalmatinskog planinarstva.
Nedjelja nam je rezervirana za silazak sa Mosora i put prema Omišu. U Omišu nas ovaj put ne čekaju gusari već alpinistica Milena Šijan, članica hrvatske ženske himalajske ekspedicije i “osvajačica” Everesta. Ona dio naše adrenalinske ekipe vodi na Forticu, jer kako bolje iskoristiti sunčan buran dan nego da se oboružate kacigama, pojasevima, karabinerima… i još vas Milena prikači na sajlu poviše Omiša. Ma super! Uspon feratom kreće iz centra Omiša. Ferata je klinovima i sajlama osiguran put kroz stijenu ili liticu. Omiška ferata je jedna od najljepših. Penjuči se kamenim liticama otvaraju se predivni pogledi na grad, morsku pučinu, kanjon i ušće Cetine. Cilj je Fortica, utvrda koja nadgleda i čuva gusarski grad. Sa Fortice silazimo pješke uskim stazicama nad kojima dominiraju kamene gromade i čelične zaštitne mreže divovskih dimenzija. Dan je i dalje predivan pa neki hrabriji skaču u more na jednoj od mnogobrojnih plaža. Kupanjem i objedom završava aktivno provedeni vikend koji svakako treba ponoviti!’, zaključili su iz Hpd Sniježnica.