Aktualno

HLAĐENJE MOREM BEZ KLIMA Odlična ideja, ali zasad previše nepoznanica

HLAĐENJE MOREM BEZ KLIMA Odlična ideja, ali zasad previše nepoznanica

Zavod za obnovu Dubrovnika predstavio je u srijedu ujutro gradskim vijećnicima, struci i medijima Studiju optimalnog rješenja sustava grijanja i hlađenja u povijesnoj jezgri Dubrovnika.

Studiju je Zavod odlučio izraditi prema naputcima Misije UNESCO-a iz 2015. godine te smjernicama Ministarstva kulturea, kroz nju je multidisciplinarni tim stručnjaka iz područja građevine, arhitekture, strojarstva, elektrotehnike i zaštite okoliša dao stručnu podlogu za daljnja promišljanja o mogućnostima uvođenja sustava grijanja i hlađenja na morsku vodu u povijesnu jezgru.

Time bi se dugoročno pokrenuo proces skidanja vanjskih jedinica klimatizacijskih sustava s pročelja zgrada, koji se već desetljećima postavljaju nekontrolirano i neprimjereno. Također, studijom su predložena rješenja za adekvatne lokacije budućih agregata, odnosno dizalica topline.

Projekt bi se razvijao u više faza i dugoročno, kroz pet do deset godina, kao pilot projekt na međunarodnoj razini. Da bi se zadovoljile potrebe povijesne jezgre agregati će trebati imati ukupnu snagu od 11 do 15 MW, a pojedinačni agregati trebali bi imati od 800 do 3000 kW. Pritom moraju biti vizualno neinvazivni, a nečujni te s pristupom moru.

-Vanjske jedinice klimatizacijskih sustava narušavaju vizuru, zagrijavaju povijesnu jezgru, emitiraju vibracije i ispuštaju kondenzate na ulicu – izjavila je tom prilikom ravnateljica Zavoda za obnovu Dubrovnika i koordinatorica izrade studije Iva Carević-Peković.

-Sustav bi trebao biti vizualno neinvazivan, efikasniji, tiši i komforniji, a trošio bi puno manje energije od današnjih klima-uređaja. Trebao bi raditi besprijekorno, neovisno o vanjskoj temperaturi. Imamo more kao okolišni spremnik topline, a treba nam veći centraliziran agregat te decentralizirana mreža. Voda je za sustave grijanja i hlađenja puno bolji medij od zraka, a more je neiscrpan izvor – rekao je predstavljajući Studiju Vedran Krstulović s Energetskog instituta Hrvoje Požar. Takvi sustavi, istaknuo je Krstulović, već postoje na sjeveru Europe.

-Grad Zurich je prvi ozbiljno upotrijebio ovakav sustav 1938. godine, korištenjem rijeke Limmat. Danas imamo primjer Vartan Ropsten u švedskom Stockholmu, najveće toplinske pumpe na svijetu kapaciteta 180 MW – rekao je te istaknuo kako sustav s toplinskom pumpom već postoji i u povijesnoj jezgri.

-U Kneževu dvoru već skoro 40 godina imamo takav sustav, koji je danas više muzejski primjerak. Vuče vodu iz Porta, koja je dosta toplija, a time i manje učinkovita. Ona je dokaz da je koncept održiv – istaknuo je Krstulović.

-Potrebno je odrediti lokacije zahvata morske vode. Na dubini od 15 metara vladaju konstantne temperature. Ljeti od 16 do 18 stupnje, a zimi 13 stupnjeva – dodao je Krstulović.

Inače, prema specifičnostima gradnje i tehnologije, studijom je područje grada u zidinama podijeljeno na tri zone. Prva je zona Prijekog, Pustijerne i Karmena, druga je Stradun, a treća su zgrade javne namjene (Gradska uprava, samostanski kompleksi, kazalište, kino…). Prema svrsi korištenja, za stambene prostore bilo bi potrebno snabdjevanje 0-24 sata, za poslovne 14 sati dnevno, a za administrativne prostore 11 sati dnevno.

-U potrazi za mogućim lokacijama smještaja agregata preduvjet je bio da je prostor u vlasništvu Grada Dubrovnika, a da odgovara dimenzijama strojarnice – 4 metra širine, 6 metara dužine i 3 metra visine. Predložene lokacije nisu jednako vrijedne u povijesnom, urbanističkom ili javno interesnom smislu – izjavio je Tomislav Vidović iz Zavoda za graditeljsko naslijeđe Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.

Studijom se razmatra deset do četrnaest lokacija za ugradnju agregata: izvan zidina park u Pilama (podzid Ulice Iza Grada te crpna stanica Vodovoda), Iza Grada (JVP Vatrogasci i parkiralište ispod žičare), Posat na Pločama, Tabor i Komarda te dvije puno osjetljivije lokacije unutar zidina Bastion svetog Spasitelja i Zatvor. Predlaže se da se veći agregati rasporede izvan povijesne jezgre, kao i da agregati u parku Pile i u Posatu budu pilot projekt kao manje financijski zahtjevne lokacije.

Sama mreža tog centralnog sustava trebala bi biti duga 4,5 do 5 kilometara, a prijedlog je da prati trasu vodovoda.

Nakon što Studija doživi završnu verziju, slijedi Studija izvodljivosti koja bi trebala odgovoriti i na bitno pitanje koštanja projekta, odnosno mogućnosti financiranja iz sredstava Europske unije.

-U ovoj fazi jedinu odgovornost trpi samo papir – znakovito je rečeno na samom kraju predstavljanja Studije, iza kojeg su brojna pitanja ostala bez konkretnog odgovora.

Tko će se i kako financirati projekt: Grad Dubrovnik iz proračuna ili zaduživanja, javno-privatnim partnerstvom ili će se ‘povlačiti’ EU sredstva? Koliko će izvedba projekta, a kasnije u usluga koštati građane? Tko bi bio distributer, odnosno koncesionar izgradnje mreže, a potom i distribucije energije? Hoće li se i za koliko smanjiti temperatura zraka unutar zidina? Koliko je uopće danas klimatizacijskih sustava u povijesnoj jezgri?

Studija će svim zainteresiranim građanima biti predstavljena u četvrtak 24. svibnja u 17 sati u Zavodu za obnovu Dubrovnika.

Pročitajte još

KAKAV JE BOOKING? Dobro je! Predsezona bolja od prošle

Andrea Falkoni Račić

MINUTE KOJE ŽIVOT ZNAČE Znate li što je ‘zlatni sat’?

Dulist

Franković osudio nasilje člana mladeži HDZ-a i najavio stegovni postupak

Dulist