– Nakon sto su Maestrali konačno dobili novog vlasnika, Republika Hrvatska putem CERP – a nastavlja rasprodavati nekretnine na području našeg Grada. Sada je na redu UTD Ragusa, nekadašnji ugostiteljski gigant koji je u svom vlasništvu uz restorane Dubravku i Mimozu imao Gradsku kavanu, Labirint bar, Mliječni restoran, Orlando na Stradunu, Tenis, Lauru pod lozom… – pišu u svom priopćenju za javnost gradski vijećnici MOST-a Dolores Lujić i Maro Kristić kojeg prenosimo u cijelosti.
– Danas je UTD Ragusa tvrtka koje se kroz gospodarenje rijetkim vrijednim preostalim nekretninama rješava nagomilanih dugova po različitim osnovama, a najviše po osnovu kredita za sanaciju ratne štete. Ostaci ove tvrtke su spomenik izdajničkom odnosu i politici čerupanja i raskućivanja svega što vrijedi. Umjesto da je danas ova nekad iznimno uspješna i bogata tvrtka u vlasništvu Grada i da je jedan od glavnih pokretača njegovog razvoja, ono je u većinskom vlasništvu države koja je preuzimanjem duga i njegovim unošenjem u temeljni kapital društva stekla upravljačka prava nad njim, a najveći je apsurd da Grad po treći put ima mogućnost kupiti ono što je već bilo njegovo.
Od svih nekretnina koje su nekada bile u vlasništvu UTD – a, danas su s vlasničkog gledišta Restorani Dubravka i Mimoza jedini potpuno čisti i nad njima se ne vode nikakvi postupci imovinsko-pravne prirode i država ih je odlučila prodati kroz prodaju dionica koje ima u svom vlasništvu. Dok država rasprodaje nekretnine o kojima nije u stanju na najbolji mogući način voditi računa, Grad Dubrovnik bi trebao iznaći načina kako te iste nekretnine kupiti i njima nastaviti upravljati. Pitanje stjecanja nekretnina i vlasničkih udjela nije samo pitanje ubiranja velikih prihoda na ime položajne rente, nego je to prije svega pitanje odgovornog i strateškog upravljanja prostorom i razvojem Grada. Ova gradska uprava je do sada u više navrata pokazala želju za kupnjom različitih nekretnina, neke je i kupila, ali mogućnosti, a vjerojatno i različiti pritisci su često utjecali na drugačiji izbor prioriteta.
Svjesni smo da financijske mogućnosti nisu neograničene, ali to samo sugerira da treba biti mudar i odvažan u izboru prioriteta, a nikako ne smije biti dobra izlika za odustajanje od kupnje. Prostor je ključni resurs ovog grada i na žalost je na izdisaju. Bez prostora u svom vlasništvu Grad je mrtav i gubi se mogućnost strateškog upravljanja njegovim razvojem. Koliko god je važno donijeti novi GUP, još je važnije u svojim rukama zadržati ključne prostorne resurse. Nije trebalo olako odustati od koncesije za marinu u Gružu ( sada imamo light show, leteće nadstrešnice i nerazriješene odnose s koncesionarom ), kupnje 60000 m 2 zemljišta na Petci ( navodno već postoji zahtjev novog vlasnika za gradnju na jednom dijelu zemljišta na Petci), radničkog dioničarstva u Maestralima ili propustiti kupiti dionice Luke Dubrovnik, jer to su sve trebali biti resursi koji će sutra našoj djeci omogućiti da budu svoji na svome, a sada je Grad u podređenoj poziciji, jer on nije taj koji kontrolira prostor, a pritisci su sve jači.
Nitko nas ne može uvjeriti da jedan poslovni prostor od 60 m 2 na Gundulićevoj poljani koji je Grad nedavno kupio sredstvima DPDS-a , u strateškom i gospodarskom smislu vrijedi više od Dubravke i Mimoze zajedno. Stoga su Mimoza i Dubravke nova prilika koju ne treba propustiti i treba iznaći načina kako ih kupiti, bilo da to napravi Grad, DPDS ili Zaklada Blaga djela. Osim svoje vrijednosti koja je utemeljena na gastronomskoj tradiciji, oba prostora imaju iznimni položajnu vrijednost, poglavito Dubravka koji se nalazi na strateškom prostoru platoa Pila koji bi u budućnosti trebao biti recepcija koja će rasteretiti povijesnu jezgru i centar za upravljanje posjetiteljima. Kako ćemo to postići ukoliko netko drugi postane vlasnik Dubravke? – stoje u potpisu Lujić i Kristić.