Od 2001. godine, otkad vodim ugostiteljsku ‘snack bar’ djelatnost na Lokrumu, pamtimo razne pete mjesece, no ovaj je bio iznimno karakterističan zato jer su vremenske prigode više nego ikad utjecale na naše poslovanje te potpuno u organizacijskom smislu. Šest dana nismo mogli uopće otvoriti zbog jakoga juga i mora. Nismo mogli prići radnom mjestu, što nekome drugome to ne predstavlja problem. Istaknut ću kako smo slobodne dane već djelomično raspodijelili u petom mjesecu – priča nam Đani Banovac, uvijek nasmijani vlasnik ugostiteljskog objekta Snack bara ‘Lacroma’ na Lokrumu. Kad siđete s broda, ako ste domaći, njegov vam kafić mora biti neizostavna posta, prije ili poslije kupanja. Već je dvadeset godina na Lokrumu kojeg smatra ‘drugim domom’. Zbog dugogodišnjeg niza djelovanja na otoku, stvorio je širu sliku ukupnog poslovanja. Kaže nam kako je glavno obilježje što posjetitelji imaju manje vremena – za sve!
-Lokrum je, kad sam počeo raditi, bio mjesto na koje bi ljudi došli na najmanje poludnevni izlet, a najčešće na cjelodnevni, odnosno na 7 do 8 sati. Prošetali bi se, okupali, opustili, jednostavno saživjeli s prirodom. Ove godine broj ljudi koji su posjetili Lokrum, bez obzira na vremenske prigode, možda je i podjednak s brojem posjetitelja od prije deset godina. Ali, sad se na Lokrumu zadržavaju tek od 1 do 3 sata – rekao je.
Doživljaj gosta postaje sve manji. Dođu, fotografiraju se – ili na tronu ili kraj prirodnih, u zadnje vrijeme, atraktivnih ljepota kao što je laguna iza Mrtvog prema otvorenom moru. Prvotna komunikacija s gostima ne započinje s riječima ‘kako si’ ili ‘dobar dan’, na što je Banovac naviknuo i što smatra normalnim početkom interakcije.
-Četiri su pitanja koja me gosti pitaju: gdje je WC, koji je WiFi, gdje je ‘Game of Thrones’ tron i laguna. Situacija u kojoj te netko pita, kako i gdje bi proveo dan – to pitanje više ne postoji. Brzina je postala bitna, a interakcija je ‘zamrla’. Smijali smo se Japancima koji u deset dana prođu deset europskih država, no to se i nama počelo događati. Takav način života, koji se ujedno reproducira na turizam, zavladao je i među nama. Brzo, površno, letimično, ne radi svoga iskustva, nego radi toga kako će te Instagram prijatelji percipirati putem fotografija. Takvi gosti nam dolaze na Lokrum – naglašava Banovac. Što se tiče poslovanja, događa se nešto što je, ističe prije bilo nemoguće. Naime, trideset posto poslovanja je već – ‘to go’. Kroz interakciju s gostima daješ, uz osnovnu ugostiteljsku uslugu, i doživljaj koji je sad sveden na nulu.
-Nema sjedanja, uživanja… Nego, ponesu, primjerice kavu, na svoje ‘X’ mjesto na koje su odlučili poći. A, 60 posto poslovanja je putem kartičnog plaćanja. Dva koktela ‘to go’ plati karticom i ode. Interakcija između njih, i mene kao ugostitelja, traje ispod 45 sekundi. Oni su se s koktelom slikali na Lokrumu, usput i na tronu, objavili na društvenim mrežama i već su na sljedećem brodu za Grad. Ne traže od mene doživljaj. Morat ćemo početi živjeti s time, ali to je nešto što dehumanizira u potpunosti. Čitam neki dan kako su roboti počeli operirati ljude, a za koju godinu će umjesto nas ovdje biti polugovorni automati – istaknuo je. Priča nam, inače, o danima kad je lijepo i kad će ljudi zapravo uzeti koktele jer su visoke temperature. No, kako je već istaknuo, ne pamte ovako po poslovanje katastrofalan peti mjesec. Jer osim lošeg vremena, ‘nije bilo vruće, i umjesto koktela, pošlo bi sto kava ili čajeva koji su cjenovno dosta manji’.
-U 19 godina poslovanja, ove godine smo se, što se tiče prometa mog objekta, vratili untrag deset godina. Dakle, ovako loš svibanj bio je prije deset godina, a kad je broj ljudi bio puno manji. Razlog su, naravno, vremenske neprilike. Nije da se bunim jer, to su stvari na koje utjecati ne možeš! Prvi put smo na surov način osjetili kako vrijeme može utjecati na poslovanje. Zato nisam ni nezadovoljan. Sve ima svoja kretanja, bila ona bolja ili lošija. Ovoga su puta bila lošija. Sljedeće godine će biti bolje – rekao je Banovac.
Val Game of Thrones turizma
‘Idemo u smjeru koji nije dobar’, ističe Banovac. Smatra kako Dubrovnik i dalje ima mogućnost biti normalnim mjestom za život, kako nama, tako i gostima.
— Na nama je hoćemo li to ostvariti. Imamo kulturno povijesnu baštinu i ne trebamo izmišljati toplu vodu. Na Lokrumu postoji priča vezana za dvije generacije Habsburške obitelji koji su ostavili među ostalim veliko prirodno nasljeđe. Benediktinski samostan bio je nazivan malim ‘Monte Casinom’ Jadrana što pokazuje koliko je bio važan. Da nam netko reče da je 25 godina od rata u ovakvom stanju u kakvom jest, to je nedopustivo. Dubrovačka malvasija, cijelo područje botaničkog vrta njome je bilo zasađeno. Najbolje vino koje je imala Dubrovačka Republika, bilo je s otoka Lokruma. Umjesto da prodajemo priču o Game of Thronesu, počnimo dovoditi posjetitelje na temelju naše tradicije – naglašava. A i posjetitelji, u cijenu karte stavljaju omjer onoga što plate i što dobiju. ‘Broj wc-ova jednak je onome s kraja 60-ih godina prošlog stoljeća. Moja je tvrtka samoinicijativno obnovila obližnje wc-ove u potpunom iznosu. To je moj obraz’, rekao je.
-Blagoslovljeni smo prirodnim bogatstvima, ali nismo izgradili društvo koje to zna prepoznati. Ne bih volio da za deset godina dođe do pada broja turista, a svi smo u ovoj gospodarskoj grani. To bi bio refleks našeg nemara, neznanja i nehtijenja da ne budemo bolji. Lokrum percipiram kao brod koji treba zauzeti kurs, ali i kao đardin Grada, koja predstavlja staru kamenu kuću. Ako ne urediš đardin, možeš imati najljepšu kuću. Dubrovačke kuće su uvijek bile jednostavne, ali su uvijek imale najljepše vrtove. Dubrovnik ima najveće ladanje, a to je Lokrum… Samo da ga ne upropasti – navodi Banovac. Sad smo, kako kaže, na valu Game of Thrones turizma. Prisjeća se i kako su u njegovom snack baru sjedili producenti i dvojili gdje će biti King’s Landing – u Dubrovniku ili na Malti.
-Zamislite da je bila Malta? Slučajno nam se stvari događaju. Koliko smo mi zaslužni za sve to? To će sve proći. Hoćemo li dotad imati obnovljen samostan ili botanički vrt u koji ljude više i ne šaljem. Uništen je, što od vremenskih neprilika, što od zečeva. Jednostavno nije reprezentativno mjesto u koje ih odnedavno – ne šaljem – rekao je Banovac. Najveće zvijezde ovog serijala za njega nisu glumci, nego upravo scenografi.
-Sjeli bi, skicirali i diskutirali po nekoliko sati. Upoznao sam s njima i uvukli su me u svoj rad. Sve što su zacrtali, to su i napravili. Ovdje je bilo brojnih poznatih faca, od NBA igrača do političara… Ali, pridajemo svima jednaku važnost – govori vlasnik popularnog snack bara. Prisjetio se i samih početaka na Lokrumu, tamo početkom novog tisućljeća. Ističe kako su svi djelatnici, tada njih 18, bili iz grada.
-Svake sezone došlo bi i dvadesetak roditelja koji bi pitali mogu li njihova djeca raditi preko ljeta. Dizala se količina posla, okolnosti su se mijenjale i sve manje imamo domaćih djelatnika. Ugostiteljska ponuda se proširila, no kako sam i rekao, broj wc-ova je ostao isti – rekao je Banovac. Uvijek je nastojao zapošljavati ljude, koji imaju – osjećaj. Neki zaposlenici rade s njime i preko deset godina. ‘Drži ih dobra radna atmosfera, što se u većini slučajeva izgubilo. Uvijek mora postojati dobar radni kolektiv’, naglašava. Ističe i kako je prije veliki broj posjetitelja bio vezan za nudističku plažu, a sad trend nudizma pada. Za desetak godina ta plaža sigurno neće imati svrhu koju ima sada.
Domaća čeljad
Iako ga posjećuju, nedostaje mu domaća čeljad. Prije je, kako kaže, bilo i do 80 stalnih domaćih ljudi s područja Pila, Ploča i Grada koji su dolazili na Lokrum. — Ne dolaze samo popiti kavu, nego i podružiti se. Nisu se prije trebali uopće dogovarati. Svi su trčali ostaviti šugaman na svoju postu i onda bi došli kod nas uživati i pričati. Nažalost, kad je ta starija ekipa otišla od nas, s njima je to sve izumrlo i cijelo jedno vrijeme se promijenilo. Ne da nisu došli novi, nego su i naši ljudi izgubili osjećaj korisnog provođenja vremena, a za strance da i ne govorim. Svijetli primjeri davaju vjeru i volju za tim da sve ide u dobrom smjeru – priča nam. Ponovno ističe kako živimo čisto od turizma, a on će postati dehumaniziran. Kako je bila ‘1001 noć’, tako je sad ‘1001 slika koja se napravi u jedan dan’.
-Nažalost, u takvom vremenu živimo i tu ne možemo ništa – zaključuje Banovac.
Iz tiskanog izdanja od 12. lipnja 2019.