Ako vas je put odveo šetnicom Uvale Lapad, zasigurno ste u prolazu vidjeli i dvoje mladih ljudi koji svojim nastupima privlače brojnu publiku. Tako su privukli i nas.
Riječ je o pjevačici Anji Grabovac, koja ujedno svira i klavijature te gitaristu Linu Glavočiću, glazbenom dvojcu koji se na dubrovačkoj sceni itekako izdvaja. To dokazuje i njihovo zajedničko ime pod kojim nastupaju – ‘Unique Dubrovnik Acoustic’. Kako nam kažu, njihova je glazbena priča krenula prije osam godina.
– Moj prijatelj, s kojim sam tada svirao, preporučio je Anju koja je tada imala 15 godina. Rekao je: ‘Mlada je, ali pjeva fenomenalno’. Na početku smo nastupali kao trio, ali se kolega zbog ostalih obaveza trebao preseliti u Zagreb te smo ostali nas dvoje. U ovom smo sastavu već 5 godina. I odlično nam je – govori Lino koji je rođeni Dubrovčanin, no spletom okolonosti živi u Zagrebu, ali svako ljeto provodi u rodnom gradu.
– Završio sam Fakultet elektrotehnike i računarstva, trenirao vaterpolo, ali ljubav prema glazbi bila je ipak jača. Morao sam odabrati jedno. Sad sam sretan jer mislim kako sam izabrao bolje – govori Lino koji svira, kako kaže, ‘sve i svašta’, od gitare do klavira. Anja, kako kaže, pjeva otkako zna za sebe, a završila je osnovnu glazbenu školu, kao i Lino.
– Moja mama je prepoznala moj talent otkad sam bila jako mala. I rekla je kako će me gurati u tom smjeru. Vidjela je u meni potencijal i uvijek ukazivala na njega. Kako sam rasla, jedino sam se tome posvetila. Za mene nije bilo ničeg drugog na vidiku, i ništa nije imalo smisla osim glazbe. Fakultet nisam ni upisala iz istog razloga. Jednostavno nisam htjela da društvene norme ‘uništavaju’ moju kreativnost. Nikad me nije zanimalo što će drugi reći. Brojni nisu razumijeli. Ali mislim kako sam zajedno s Linom došla do nekog stupnja gdje me ljudi shvaćaju ozbiljno. Gdje glazbu koju stvaram – zaista doživljavaju. Htjela sam doći do tog stupnja. Nije bilo jednostvno, ali se isplatilo u konačnici – ističe Anja koja je proteklog petka imala čast nastupiti kao predgrupa 2CELLOS u Kopru u Sloveniji i to pred 12 tisuća ljudi. Za nju je to bilo nevjerojatno iskustvo, posebno zbog toga što je izvela svojih sedam autorskih pjesama.
Zbog čega bend nosi naziv ‘Unique Dubrovnik Acoustic’?
Specifični smo zato što nismo ograničeni pjesmom i produkcijom. Radimo vlastiti aranžman i sviramo prema vlastitom osjećaju. Primjerice, neku pjesmu koja je inače ‘dance’, sviramo kao baladu. Imamo slobodu što se toga tiče. Među rijetkima smo na ovim prostorima koji sve izvodimo uživo, bez nasnimljenih materijala jer na taj način nitko nije pristupio duetima. Uglavnom svi sviraju preko matrice. Također, sviramo samo strani repertoar.
Kad vas pitaju čime se bavite, kakve su reakcije ljudi?
Lino: Stalno nas to pitaju. Kad im kažem kako sam glazbenik, pitaju me: ‘Dobro, a što stvarno radiš?’. Većina ljudi koji sviraju u Dubrovniku i Hrvatskoj, uz ovaj posao imaju i određeni stalan posao. A ovo rade u slobodno vrijeme. Bavimo se isključivo glazbom. Nama je iz tog razloga bilo teže na samom početku. Što zbog mišljenja drugih ljudi, što zbog situacije u glazbi u kojoj ne cvjetaju ruže. Nama je drago što smo se uspjeli izboriti. Prošle godine smo imali oko 200 nastupa. Uspijevamo glazbom koju volimo, i na način koji volimo.
Anja, nastupili ste kao predgrupa 2CELLOS i otpjevali sedam autorskih pjesama…
Anja: Tako je, ali moram naglasiti kako postoji puno više pjesama jer ih pišem od 16 godine. Smatram ih kao bijeg od stvarnosti. Od malih sam nogu sanjala kako ću izaći na pozornicu i otpjevati svoje pjesme. Uvijek sam htjela imati svoje pjesme, ali sam znala kako ih moram pisati sama. Glazbeni svijet je velik gdje se svatko bori za svoje mjesto. Moraš imati nešto svoje, nešto drukčije. Samo treba čekati priliku kako bi se pokazao. Trudila sam se. Na početku nisam znala što radim. S vremenom se sve iskristaliziralo i s vremenom sam stvorila svoj specifičan stil.
Od kojih se pjesama sastoji vaš repertoar?
Lino: Naš se repertoar sastoji od samo stranih pjesama, čak oko 200 pjesama i stalno ga nadopunjujemo. Anja u slobodno vrijeme prati što je novo izašlo. A kad izađe nova pjesma, odmah ju preradimo na svoj način, u roku od tri dana. Pokušavamo neprestano raditi na sebi. Anja: Trudimo se uvijek nadopuniti naš repertoar sa zanimljivim i raznovrsnim pjesmama.
Koja vam je najdraža pjesma u kojoj u potpunosti uživate kad svirate?
Anja: Rekla bih kako je to Highway to Hell. Postoji ih puno, ali nju jednostavno obožavam pjevati. Što se tiče, nazovimo ih MTV pjesama, to je malo teže probrati. Mogla bih izdvojiti Rihannu, i njenu pjesmu ‘Love on the Brain’ i Lady Gagu. Ne sviramo ih puno na gažama, ali ih obožavam. To su žene kojima se divim. Uvijek su imale specifičan stil. S Linom sam dosta počela slušati rock, na koji me navukao. Posebno stare rock stvari koje imamo na repertoraru. Baš sam ih zavoljela i njihove pjesme mi je najdraže pjevati.
Lino: Iskreno nemam toliko puno uzora. Ali kao najbolje godine glazbe izdvajam doba bendova. A to su Gunsi, Bon Jovi… Ne prvenstveno zbog glazbe, već upravo zbog tog pojma bendova i njihova druženja. Uživam također u slušanju gramofonskih ploča, kad imam slobodnog vremena. Cijenim bendove jer su to prije svega dobri prijatelji, a njeguju zajedničku ljubav prema glazbi. Kao Anja i ja. Što se tiče novih glazbenika, izdvojio bih trojicu: John Mayer, Ed Sheeran i Bruno Mars.
Kad ste na pozornici, koliko vam je bitna reakcija publike?
Lino: To nam je izrazito bitno. Bitna nam je energija. Volimo mjesta gdje je prisutna brojna publika. ‘Hranimo se’ njihovom energijom. Živimo od interakcije s ljudima. I uvijek se želimo poboljšati. Nikad nismo zadovoljni. Svake godine se poboljšavamo zbog naše publike.
Razmišljate li o nastupu na festivalima i natjecanjima?
Anja: Iskreno, imam osjećaj, ne degradirajući nikoga, kako u Hrvatskoj, ako se pojaviš na nekom talent showu, javnost te vidi kao pjevača amatera. Stave te u određen kalup. A Lino i ja imamo drukčije ciljeve.
Lino: Još više, moraš biti ovisan o drugim ljudima. A mi to ne želimo. Do svega ovoga smo došli bez ičije pomoći. Sami smo svoji menadžeri i to nam odgovara. Također, ponavljamo, mi ‘njegujemo’ repertoar stranog đira. Ne razmišljamo o natjecanjima. Zacrtali smo puno veće ciljeve. Bazirani smo na strano tržište.
Kakvom opisujete glazbenu scenu u Dubrovniku?
Lino: Kako puno putujem, mogu reći kako svugdje ima talentiranih ljudi, i uvijek će ih biti. Samo što smatram kako ljudi nemaju vremena posvetiti se glazbi u potpunosti. Za nekoga tko je autorski nastrojen, i ne želi raditi svirke, mogu se baviti s glazbom, ali samo ako imaju neki dodatan posao.
Koji su vam planovi za budućnost?
Anja: Želimo postati slavni (smijeh). Čovjek treba raditi na sebi konstantno, a rezultat će sam doći. Ako si ustrajan, nema granica. Ako puno radiš, puno i zaslužuješ. Ali ako postanemo slavni, htjet ćemo još više. Nakon svake želje, ide nova želja.
Lino: Sve je rekla.