Natrag
17.10.2018 22:37

facebook

twitter

google

rss

dulist

FOTO Unatoč toliko godina razlike, Tomislav Buntak i Marin Držić su se ‘kliknuli’

6.10.2018 @ 20:38 Dulist Kultura
23;23

Podijelite:

Imamo priliku svjedočiti žudnji Tomislava Buntaka za kroz crtež pretočiti kakav uistinu Držić jest, žudnju koju je Držić pokušavao pretočiti u svojoj pisanoj riječi, a što je vrlo vješto Buntak pretočio u svoje crteže – naglasio je ove subote ravnatelj Doma Marina Držića Nikša Matić pri otvorenju izložbe ‘Vizije radosti’ akademskog slikara Tomislava Buntaka u kući našeg najvećeg komediografa.

– Tih 29 crteža koji se večeras predstavljaju plod su promišljanja Držića ali kroz svijet vila i Arkadije, onaj lijepi svijet kakav je Držić želio i žudio za njim. Iznimno je zadovoljstvo ugostiti umjetnike koji vrlo pozitivno reagiraju na poziv ove kuće kako bi predstavili Držića – naglasio je Matić, dodavši kako, upravo zato što nemamo sačuvan portret Držića, imamo inspiraciju, ne samo kroz izložbenu, već sve ostale djelatnosti kojim se ova institucija bavi, kroz različite suradnje. Izložbu ‘Vizije radosti’ kustoski potpisuju mladi povjesničari umjetnosti Anita Ruso i Feđa Gavrilović, koji su također rekli nekoliko riječi.

– Dom Marina Držića postalo je mjesto razmjene umjetnosti koja je na neki način samo nastavak onoga što su stari Dubrovčani uvijek radili. Izazov je raditi izložbe s umjetnicima koji nisu iz Dubrovnika jer moram priznati da je dubrovačka publika oduvijek bila malo ‘razmažena’, još od vremena renesanse i razmjene graditelja-umjetnika. Oduvijek smo dobivali najbolje, putem njih smo učili o trendovima u umjetnosti i kulturnim događajima izvan same Republike. Tako je i danas. Uvijek se pitamo kako će umjetnik prihvatiti raditi na temu Držića. Neobično je koliko se u pregovorima vidi da, bez obzira na vremensku razliku, umjetnik ‘klikne’ s umjetnikom. Tako je na našu sreću bilo i ovaj put i baš se osjeti taj ‘klik’ između umjetnika Buntaka i Držićevih vila i Arkadije u koju ih smješta – naglasila je Ruso, pozvavši publiku na ‘pastoralni ugođaj’ kroz pregled novog ciklusa Tomislava Buntaka, te njegove starije radove izložene od večeras u Domu Marina Držića.

– Kiša se šali s nama kao što se vile u renesansnim spjevovima, slikama, imaginaciji, šale s ljudima. A zašto? Jer ljudi žive dosadan, svakodnevan život, ispunjen često mučnim obavezama i onda zato tražimo bijeg u umjetnosti – naglasio je pak Gavrilović dodavši kako je upravo Držić dobar start za pričanje upravo o tim mitskim svjetovima, Arkadijama, koji nas udaljuju od svijeta u kojem živimo, gdje smo ‘igračka hirova’. Dodao je i kako je umjetnost nešto u čemu možemo naći jednostavno i lagano otpuštanje svih naših problema, duhovnu meditaciju, baš kao u večerašnjoj izložbi Buntaka, ali i u svim njegovim izričajima.

Sam autor kratko je pojasnio inspiraciju, dodavši kako je ‘imao sreće što je četvrti put umjetnički u Dubrovniku’. Večerašnja izložba, ističe, nastavak je divnih suradnji u gradu.

– I ove godine imao sam priliku raditi nešto posebno, specijalno, vezano za zadanu temu i okvir. Kad mi je Anita rekla kako bih mogao napraviti jednu izložbu crteža, prvo sam se sjetio Vlaha Bukovca i njegovog poznatog ‘Gundulićevog sna’, pastoralno, vile, san… Bio je to početak – pojašnjavao je put do večerašnjih izložaka. Elementi poput snova, nada, radosnih dijelova života protkani su u svima nama, udaljavaju nas od nekih teških životnih trenutaka, a upravo o tome autor je govorio pri otvaranju izložbe.

– Nadam se, svojim izložbama pokušavam dati to da cijeli život može biti ne-razočarenje. Ako vam se sviđaju moje slike, bit ću sretan, ako ne bit ću zadovoljan da ste barem došli – zaključio je.

O autoru:

Izv. prof. art. Tomislav Buntak, odnedavno i dekan Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu nakon više od 60 samostalnih i 80 skupnih izložbi prvi put izlaže u Domu Marina Držića. Tomislav Buntak kao predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika predstavlja jednu od središnjih figura hrvatske likovne scene. Njegovi lebdeći, bestežinski likovi proizašli iz snova i realnosti našli su se, zahvaljujući svom terapeutskom učinku, na zidovima dječje bolnice u Klaićevoj, Institutu za tumore u Ilici, a nedavno i na KBC-u Rebro. Osim murala u bolnicama i drugim javnim i privatnim prostorima izradio je Krista Pantokratora u apsidi crkve svetog Blaža Viktora Kovačića čije je uređenje nedovršenog interijera projektirao arhitekt Željko Kovačić.

Njegovo slikarstvo nailazi na pozitivne reakcije široke publike jer Buntak prikazuje ono za čim ljudi čeznu: harmoničnu, opuštenu atmosferu, uravnoteženu prirodu u kojoj se mogu uspostaviti veze s najrazličitijim ljudima. Povjesničar umjetnosti Željko Marciuš nazvao ga je posvećenim umjetnikom, a njegovo slikarstvo posvećenim slikarstvom. Branko Franceschi u monografiji posvećenoj Buntaku kaže kako je hrvatska vizualna umjetnost u liku i djelu ovog slikara obogaćena jednom od najslojevitijih umjetničkih osobnosti, čiji se potencijali još uvijek nisu realizirali do svojih krajnjih dosega.

BĐ/ZP

Komentari





O autoru: Dulist


Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana