Nakon par kolumni laganije, opuštajuće glazbe, vrijeme je za povratak među malo žešće i brže note, uz nostalgično prisjećanje osamdesetih, zlatnog doba speeda i thrasha. Prva grupa koja daje priliku za prisjećanje na heroje naših tinejdžerskih godina su žestoki Belgijci BÜTCHer (s neizbježnim umlautom koji automatski povećava agresiju sa kojih tridesetak posto). Njihov drugi album ‘666 Goats Carry My Chariot’ odgovor je na pitanje što bi se dogodilo da su u ta davna vremena zajednički album izdali Celtic Frost, Mercyful Fate, Judas Priest i Bathory. Za mikrofonom nas vokalno napada kombinacija Roba Halforda, King Diamonda i Jella Biafre u liku i djelu R Hellshriekera, dok jednako inventivno pseudonimni kk Ripper, ja Pülsator i pB Tormentor dostavljaju žestoke riffove i black-metaliziranu ritam sekciju na genijalnim ‘45 rpM Metal’ (kako ne bismo slučajno pomislili da će im u 36 minuta albuma pasti na pamet usporiti tempo) i ‘Metallström/Face the Bütcher’, dok stvar ‘Sentinels of Dethe’ pak vraća slušatelje u ‘Reign in Blood’ razdoblje Slayera. Posljednjih nekoliko stvari na albumu prizivaju rano doba batorijevskog vikinškog metala, počevši s devet-minutnom naslovnom pjesmom te preko ‘Viking Funeral’ zaključuju album uz ‘Brazen Serpent’. Ni uživo band ne odstupa od retro-imidža, kožnjaci, crne lasteksice, narukvice i ovratnici s čavlima, Bütcher je kompletan paket nostalgije zapakiran u moderni black-thrash zvuk. Ako ste ikad headbangali uz Exodus ili Agent Steel, ovo je album koji ne smijete propustiti.
A ako vam je više stalo da Venoma i Motörheada, tada će zasigurno MIDNIGHT i njihov peti po redu album ‘Rebirth by Blasphemy’ biti vaš omiljeni album godine. Autorsko djelo multi-talentiranog potpuno u crno maskiranog Athenara kojemu su se dugogodišnji trud i konstantna kvaliteta vratili zasluženim potpisom za prvu ligu metala, diskografsku kuću Metal Blade. Ni na ovom albumu ne očekujte poštedu za vaše bubnjiće jer Athenar već u početnoj pjesmi najavljuje što će vam servirati u iduće 34 minute – ‘Fucking Speed and Darkness’. Uz naslovnu pjesmu također treba izdvojiti ‘Rising Scum’ koji početnom bubnjarskom dionicom i gitarskim riffom na trenutak podsjeti na Priest sedamdesetih prije no odlijepi u ‘Black Metal’ doba Venoma. ‘You Can Drag Me Through Fire’ je savršena stvar za zatvaranje albuma, nakon kojeg vam ne preostaje ništa nego stisnuti repeat all za non-stop blasfemiju. Athenar na albumu pjeva i svira sve instrumente, no njegova popratna live ekipa također je iznimno sposobna, u što sam se na moje veliko zadovoljstvo mogao uvjeriti na prošlogodišnjem Roadburnu.
Finska je država s najviše heavy metal bandova po glavi stanovnika, tako da je jako teško zaobići ih kad je riječ o glazbi sa žestokim tempom. BlaCk roYal svoj žanr nazivaju death blues, no iskreno su svojim stilom nemjerljivo bliže Chucku Schuldineru nego Chucku Berryju. Već njihov debitantski album ‘Lightbringer’ iz 2018. bio je jedan od najboljih albuma godine, no sa svojim novim albumom ‘Firebride’ dodatno su podigli ljestvicu za sva nadolazeća izdanja koja bi ih pokušala skinuti sa vrha top-lista. Već kad je prije par mjeseci izašao najavni singl ‘Pagan Saviour’ znao sam da se priprema nešto iznimno. Odličnom kombinacijom skandinavskog death metala i sludgea iz močvarne Louisiane band se tematski vraća u neko davno bolje doba suživota čovjeka i prirode, možda najbolje artikulirano u ‘Hail Yourself’ uz poruku Worship Nature! A nakon što sam detaljno izučio nordijske opuse Bathoryja i Amon Amartha, pronašao sam i najbolji mogući soundtrack za šestu sezonu Vikinga – pjesmu mjeseca ‘Gods of War’, koja se najbolje sluša s rogom punim medovine u jednoj i pouzdanom borbenom sjekirom u drugoj ruci dok se pridružujete refrenu ‘We are the men of the North/Fight against the Christian hordes’. Ragnar Tholbrok i Björn Ironside bili bi ponosni.