Natrag
11.12.2018 15:06

facebook

twitter

google

rss

dulist

“Energetski certifikat je osobna iskaznica zgrade”

9.6.2013 @ 22:50 Baldo Marunčić Aktualno
2;2

Podijelite:

Nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju svi prodavatelji i iznajmljivači stanova morat će potencijalnom kupcu ili najmoprimcu, na zahtjev dati na uvid energetski certifikat svoje nekretnine.

Nova 'ideja' Europske unije zapravo datira od 2010. godine, no stanovnici Hrvatske tek su sad počeli masovno certificirati nekretnine, zbog zakona koji nalaže kako to moraju učiniti do 28. lipnja 2013. godine. Energetski certifikat mora imati zgrada javne namjene ili dio zgrade mješovite namjene koji se kao samostalna uporabna cjelina koristi za javnu namjenu ako ima ukupnu korisnu površinu veću od 500 četvornih metara, a od 9. srpnja 2015. veću od 250 četvornih metara.
Stoga su članovi Hrvatske udruge energetskih certifikatora ovih dana vrlo zauzeti, a Ivica Hrdalo, jedan od članova- certifikatora, pojasnio je za duList o čemu se zapravo – radi.

Pitanje koje se najčešće postavlja kad se otvori ova tema jest upravo: 'Što je to energetsko certificiranje?', pa kako najjednostavnije objasniti ovaj termin?
– Energetsko certificiranje je postupak kojim se utvrđuju energetska svojstva zgrade ili samostalne uporabne cjeline, a obvezno uključuje proračun energetskih potreba zgrade, proračun potrebne godišnje specifične toplinske energije za grijanje i hlađenje za referentne klimatske uvjete, određivanje energetskog razreda zgrade i izradu energetskog certifikata. Stambene zgrade su svrstane u 8 energetskih razreda: od A+ do G pri čemu A+ označava energetski najpovoljniji razred (potrošnja energije je manja od 15 kWh/m2 godišnje), a G označava najnepovoljniji razred (potrošnja energije je veća od 250 kWh/m2 godišnje). Da bi se zgrade mogle uspoređivati određeni su referentni klimatski podaci prema kojima se računa potrošnja energije. Na taj načim je isključen utjecaj korisnika (otvaranje prozora i sl.) na potrošnju energije. Drugim riječima energetski certifikat nam pokazuje koje su stvarne potrebe zgrade za energijom prema unaprijed određenim parametrima (primjerice unutarnja temperatura prostorije u sezoni grijanja iznosi 20 ° C). Zbog slabe izolacije, većina starijih zgrada i stanova ima potrošnju veću od 50 kWh/m2 godišnje što ih svrstava u energetski razred C. Novije zgrade uglavnom imaju potrošnju manju od 50 kWh/m2 godišnje što ih svrstava u energetski razred B.

Dvije vrste 'pregleda'

Koje su u Europi razlike između cijena kuća ako imate A, B ili C?
– Neki strani investitori su nam govorili da su cijene kuća na istoj lokaciji i do 20% niže ako imaju lošiji energetski certifikat tj. veću potrošnje energije.

Na koji način se certificiraju zgrade koje su, recimo, starije od deset godina? 
– Tehnički gledano, postoje dvije različite vrste certificiranja – jedna je na temelju projektne dokumentacije,  druga na temelju energetskog pregleda. Temeljem projektne dokumentacije radi se za nove zgrade tj. za zgrade koje nemaju uporabnu dozvolu.
 To je jednostavniji i jeftiniji put, jer se ne ide na teren, nego se izračuna radi na temelju Glavnog projekta, pisanog izvješća izvođača radova i završnog izvješća nadzornog inženjera. Zašto? Jer u navedenim izvješćima mora pisati je li zgrada izgrađena u skladu s Glavnim projektomu. U pravilu piše da nema odstupanja i da je zgrada napravljena u skladu s glavnim projektom. Temeljem projektne dokumentacije certificiranje je dva ili tri puta  jeftinije.
Izrada energetskog certifikata za postojeće zgrade tj. za zgrade koje imaju uporabnu dozvolu temelji se na energetskom pregledu zgrade te na analizi računa za vodu i sve energente.

Dakle, kad se krene raditi certifikat, prva stvar je..?
– Po novom Pravilniku, sve zgrade veće od 50 m2 koje se daju u leasing, najam, zakup i slično, jednostavno moraju imati certifikat, kako bi druga strana imala sliku o energeetskim svojstvima zgrade. Problem za vlasnike  postojećih objekata manje površine jest što za potrebe energetskog pregleda trebaju dostaviti račune vode i svih energenata (struje, lož ulja, plina…)za zadnje tri godine', što je 36 računa za vodu, struju… a vlasnici račune u pravilu ne čuvaju. Osim toga potrošnja vode i energenata je u kućanstvima približno ista u sve 3 godine. Hoteli imaju odstupanja od čak dvadeset do trideset posto.

Kako izgleda jedan energetski pregled?
– To je zapravo snimanje stanja na terenu. Kakva je izolacija, kakvi su prozori, kakvo objekt ima grijanje, hlađenje… Uz to, uzimaju se i računi za vodu i energente zadnjih tri godine. Temeljni podaci su saznanja o vanjskoj izolaciji zgrade tzv. ovojnici.

Kakva je izolacija u starim kućama i što se po tom pitanju može napraviti?
– Nikakva! A ono što se može napraviti je ugradnja nove ovojnice, ili izolacija izvana. Međutim to nije jeftino.

Postoji li neki energetski minimum kojeg zgrada mora imati?
– Još uvijek nema kazni za to. Energetski certifikat je samo „osobna iskaznica zgrade“, ne piše 'jesi li lijep ili nisi'. Dakle, ako imaš loš certifikat, imaš loš certifikat. To je kod nas zasad tako.

Koliko je uopće Dubrovčana upoznato s obvezom energetskog certificiranja?
– Već se tri godine trebalo znati o tome, a do prije pola godine ljudi su mi govorili 'opet ti o nečem novom'.

Može li se 'živjeti' bez certifikacije?
– Može, ali ne smije se ništa raditi. Dakle ako ne želite prodavati, davati u zakup, najam… Svaka promjena podrazumijeva prilaganje energetskog certifikata, jer on mora biti priložen svoj papirologiji. Čak ni agencije više ne smiju oglašavati objekte bez certifikata. Situacija se pooštrila ulaskom u EU, sve se priprema za 1. srpnja.

U čemu se razlikuju certifikat za stare i za nove zgrade?
– Za postojeće zgrade tu je  prijedlog mjera za poboljšanje energetskih svojstava (zgrade koje su ekonomski opravdane), a za nove zgrade tu su preporuke za korištenje zgrade vezano na  ispunjenje bitnog zahtjeva uštede energije i toplinske zaštite i ispunjenje energetskih svojstava zgrade.
– Za nove zgrade na trećoj stranici morate napisati kako koristiti zgradu, dakle zatvoriti persijane, upaliti perilicu po noći, sve u svemu,  kako se koristi zgrada. Za novu zgradu se smatra kako ona već zadovoljava uvjete, te su ovo samo smjernice za korištenje. Na trećoj stranici kod postojećih zgrada postoje prijedlozi za intervencije i svaka ta intervencija mora biti obrađena u pregledu, na način da se predloži novi uređaj i izračun za koliko se vrati ta investicija. to je recimo približni troškovnik, mora se objasniti kolika je ušteda, koliko godina se investicija vraća i slično. Nažalost, recimo za obnovu fasade, povrat je deset i više godina.

Postoji i obveza javnog izlaganja certifikata?
– Vlasnik zgrade mora javno istaknuti prvu i treću stranicu. Na prvoj stranici se vidi koji zgrada energetski razred A, B, C, a na drugoj su tehnički podaci pa se ona ne izlaže. Treća je ona za nove zgrade na kojoj piše kako ih treba koristiti u odnosu na uštedu energije, a na postojećim što se može poboljšati. Izlaže se na vidljivom mjestu u zgradi jer je cilj da onaj tko uđe u zgradu, recimo neka buduća energetska inspekcija, vidi o čemu se radi. U apartman se isto mora staviti, kao što se stavlja cjenik, kategorizacija i slično.

Komentari





O autoru: Baldo Marunčić

Diplomirani novinar i magistar struke odnosa s javnošću sa žutim pojasom iz karatea. Fanatik trivije, šahovski kibicer i zaljubljenik u ukusnu domaću hranu i svoj Grad. Ne podnosi nepravdu i smatra kako novinarstvo treba biti oružje protiv te nepogode.

Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana