Natrag
19.6.2018 10:50

facebook

twitter

google

rss

dulist

DULIST U UČENIČKOM DOMU DUBROVNIK Sjajni ‘Domaši’ koji razbijaju predrasude

15.2.2018 @ 20:27 Baldo Marunčić Aktualno
4;4

Podijelite:

Vrlo pozitivne komentare izazvala je nedavna vijest kako su na gradskom natjecanju učenika četvrtih razreda iz strukovnih predmeta discipline pomorski nautičar krajem siječnja među četrnaest sudionika čak njih šest bili učenici Muškog đačkog doma Dubrovnik.

I nisu samo sudjelovali. Briljirao je Korčulanin Antun Penjak, koji je osvojivši prvo mjesto izborio plasman na državno natjecanje. Četvrti je bio Mario Batinović, peti Andrija Medak i Leon-Ivan Vidojević, sedmi Nikola Vujičić, a jedanaesti Antun Bebek. Njihov uspjeh je posebno vrijedan jer direktno demantira staru i očito neistinitu famu pa i predrasudu kako su ‘domaši problematični i loši učenici’. Ovaj rezultat bio je sjajan povod za posjet Muškom đačkom domu Dubrovnik kako bismo upoznali uspješne Pomorce. Pola ovog ‘šesterca’ bio je odsutan zbog obaveza u školi i sportu, a porazgovarali smo s Korčulaninom Antunom Penjakom, Kominjaninom Andrijom Medakom te Antunom Bebekom iz Malog Stona.

Budući pomorci
— Bio je specifičan dan jer smo najprije pisali stručni dio – teoriju, a potom rješavali praktični dio – zadatke. Teorija je pokrila sva područja, od astronomije do navigacije. Imali smo katalog pitanja prema kojem smo se pripremali, ali natjecanje obuhvaća sve predmete u sve četiri godine školovanja. To je otprilike osam ili devet predmeta – objašnjava nam Penjak, a kao najizazovniji dio testa ističe astronomsku navigaciju i stabilnost broda.

— Nisu pitanja bila pretjerano teška, već sam više griješio na nekim glupostima. Spremio sam se za ispit, a kad sam kasnije vidio što sam pogriješio… Mogao sam biti drugi ili treći – smatra Medak, dok je Bebeka iznenadila težina testa.

— Očekivao sam da će ispit biti možda lakši, ali bio je sveobuhvatan. Trebao sam se malo bolje spremiti, ali općenito sam zadovoljan s postignutim. Zapravo, nisam očekivao ni da ću toliko napisati, jer je test obuhvaćao gradivo sve četiri godine – rekao nam je Bebek. Nakon nastupa na natjecanju normalno je pitanje vide li se jednog dana u pomorstvu?

— Nadam se, ali treba imati zdravlja. Posao pomorca zahtjeva redovitu medicinu rada, treba biti zdravstveno osposobljen. A naravno da imam ambiciju jednog dana biti pomorac. Pa ne bih toliko putovao od Korčule do Dubrovnika da nemam tu želju – objašnjava nam Penjak, dok Medak ističe: Ako uspješno završim Pomorski fakultet pokušao bih navegavati, a ako mi ne bi išlo prebacio bih se na nešto drugo, možda na vojnu nautiku ili nešto slično tome. Antun Bebek namjerava po završetku srednje škole ići na kadeturu godinu dana.

— Nakon toga ću odlučiti, odnosno vidjeti jesam li sposoban za taj posao. Vjerujem da jesam, pogotovo što sam navikao živjeti daleko od kuće duže vrijeme. Nisam toliko vezan za obitelj – kaže Bebek, inače dobar učenik, dok su Penjak i Medak odlični učenici sve tri godine. Zanimljiva je to činjenica, budući da je posljednjih godina sve glasnija fama kako iz učeničkih domova dolaze slabi učenici. Domaši ocjenama i ponašanjem dokazuju da je fama zapravo potpuno promašena.

‘Ne smiješ past razred’
A kako izgleda život u učeničkom domu, s obzirom da u javnosti prevladava mišljenje da je to težak izbor za odgoj i obrazovanje?

— Život u učeničkom domu je ležeran. Ne tjeraju nas da učimo, ali nam sugeriraju i savjetuju. Naši odgajatelji imaju pristup eDnevniku, sve se zna. Onda nas nekad ‘stisnu’ u posljednjih mjesec dana, jer ako se padne godina gubi se pravo na smještaj u domu – napominje Penjak, a Bebek objašnjava:

— Lani je naš cimer ‘pao’ razred i izgubio pravo na smještaj u domu. Budući da je iz Makarske, prebacio se u školu u Splitu. Sad je kod kuće i cijelo vrijeme putuje. Medak pak ističe kako život u učeničkom domu nije ‘težak izbor’, već je odlična životna škola.

— Ovako ćemo postati samostalniji u životu, nečemu će nas ovo naučiti. Po meni je teže kad smo vezani za roditelje, teže se odraste. Odrastamo sami, brinemo se sami o sebi, od prvog razreda srednje škole. Kao maturant koji je već na izlaznim vratima učeničkog doma preporučio bih ovo svakome tko želi odrasti samostalno. Posebno onima koji žele upisati u Dubrovniku Pomorsku ili neku drugu srednju školu. Na kraju krajeva, ovako će nam biti i na brodu, ovo nam je sjajna priprema – kaže nam Kominjanin Medak.

‘Tko prvi, njemu topla voda’ Kao trenutni ‘minus’ života u domu napominju problem s tuševima, odnosno njih tek dva po katu, a kad ih je tako malo na veći broj korisnika pomanjka tople vode. Apeliraju na odgovorne iz osnivača Dubrovačkoneretvanske županije da se po tom pitanju nešto poduzme.

— Imamo mi vode za tuširanje, ali vrijedi pravilo ‘tko prvi, njemu topla voda’. Treba se tuširati ili kasno navečer ili ujutro rano. Pa tko pogodi… Nadamo se da će se to popraviti, barem za buduće generacije – složno nam kažu momci. Imaju li stambeno rješenje ako se odluče nastaviti studirati u Dubrovniku?

— To tek treba vidjeti, zavisi hoćemo li studirati u Dubrovniku ili Splitu – odgovaraju nam. Momci uglavnom preko vikenda idu kući, premda je, tvrdi Penjak, često problem slabe prometne povezanosti.

— Ako imam školu popodne, a treba stići na trajekt. Sve je u deset minuta. Da je povezano, stiglo bi se – smatra Korčulanin Penjak, a mi ih pitamo imaju li vremena za hobije? — Prije sam se bavio judom, ali sam zbog zdravstvenih razloga morao odustati. Dobio sam zabranu liječnika, a nakon godinu dana sam izgubio volju za treniranjem. Moji se bave školjkarstvom, rado njima pomognem – kaže nam Bebek, dok Penjak svira klarinet, a u svojoj Korčuli ljeti pleše Morešku.

— Uz školu se u domu sve stigne. Sviramo i u bendu učeničkog doma – dodaje Penjak. Medak se bavi nogometom, a pohvalio se da kao pravi Neretljanin sudjeluje i u Maratonu lađa i Trupijadi. Inače, učenici u domu provedu čitavu školsku godinu, do zadnjeg dana nastave.

— Jedino ako uspijemo nešto prije riješiti pa nas malo nagrade tako što nas puste ranije – dodaju naši sugovornici. Za kraj dečkima postavljamo klasično pitanje: Hoće li vam nedostajati atmosfera iz učeničkog doma?
— Ma jedva čekamo riješiti školu! A i puno nas je u sobi! – kažu nam kroz smijeh. Naravno, kad maturiraju svi će kući ponijeti svoju uspomenu na učenički dom. A kako se čini, neće biti uopće loše.

Komentari





O autoru: Baldo Marunčić

Diplomirani novinar i magistar struke odnosa s javnošću sa žutim pojasom iz karatea. Fanatik trivije, šahovski kibicer i zaljubljenik u ukusnu domaću hranu i svoj Grad. Ne podnosi nepravdu i smatra kako novinarstvo treba biti oružje protiv te nepogode.

Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana