Zanimljivosti

“Dubrovčani su opušteni i otvoreni”

Suubi Baligasima Felister, 22-godišnja studentica iz Ugande, rođena je i odrasla sa sestrom i dva brata u glavnom gradu te zemlje, Kampali.

Iduće dvije godine provest će u Dubrovniku, gdje studira diplomaciju na DIU Međunarodnom sveučilištu. Razgovarali smo sa Suubi o njenim dojmovima o Hrvatskoj, ali je i usporedila život na u dvije prilično različite zemlje.
Zašto i kako si odlučila doći baš u Dubrovnik?
U Dubrovnik sam došla zbog obrazovanja, točnije DIU Međunarodnog sveučilišta koje je ispunjavalo sve kriterije koje sam tražila od jednog sveučilišta. Oduvijek sam htjela studirati nešto iz područja diplomacije i međunarodnih odnosa. Moja obitelj je također to htjela, podržavala me u odluci i pomagala da to ostvarim i zbog njihove potpore sam sada napokon ovdje.
 
ENGLESKI SLUŽBENI JEZIK
 
Možeš li ukratko predstaviti zemlju iz koje dolaziš?
– Uganda je smještena na istoku Afrike. Okružena je na istoku Kenijom, na sjeveru Tanzanijom, na zapadu Kongom, i na jugozapadu Ruandom. Ugandu od 1986. vodi Nacionalni pokret otpora i predsjednik Museveni. U Ugandi postoji sloboda religije, govora i medija. Uganda je trenutno ekonomski razvijenija nego što je bila tijekom prijašnjih političkih režima. Službeni jezik moje zemlje je engleski, ali je u uporabi i više od 25 plemenskih jezika diljem zemlje.
S kojim si se izazovima susrela pri dolasku u Hrvatsku?
– Republika Hrvatska ima veleposlanstvo u Africi i zbog toga je proces dobivanja vize najveći izazov. Morala sam putovati iz Ugande u Pretoriju, u Južnoafričku Republiku, da bih samo aplicirala za vizu. Doduše, postoji i hrvatsko veleposlanstvo u Egiptu, ali tada, zbog političkih nemira nisam mogla ići tamo. Sve mi je to oduzimalo mnogo vremena i novca, ali sam bila uporna dok ipak nisam sve uspješno riješila.
Koji su ti bili prvi dojmovi kada si napokon stigla?
– Ispočetka sam mislila da su ljudi pomalo neprijateljski nastrojeni i kad bih šetala ulicom imala sam osjećaj da svi zure u mene zbog razlike u boji kože. No, nakon tri dana sam shvatila da to ipak nije tako i da su Dubrovčani opušteni i otvoreni, spremni pomoći, slušati i odgovoriti na svako moje pitanje, pa sam se i ja s vremenom počela ugodnije osjećati. Svi zaposleni na DIU poštuju i surađuju sa svim studentima i meni uvijek pomažu riješiti sve što me muči. Ne smijem zaboraviti i da su mi kolege studenti svojom naklonošću i prijateljstvom povećali samopouzdanje i prisilili me da još više zavolim ovaj grad. A to ionako nije bilo teško kad  se u obzir uzme njegova ljepota, povijest i tradicija.
 
MLADI PREVIŠE VREMENA PROVODE NA KAVI
 
Kako mladi u Ugandi provode slobodno vrijeme?
– Primijetila sam da mladi u Dubrovniku mnogo slobodnog vremena provode na kavi, dok se u Ugandi mladi uglavnom nalaze u restoranima poput Nandos i Steers gdje se druže uz brzu hranu i piće.
Što ti najviše nedostaje dok si u Dubrovniku?
– Najviše mi nedostaje moja obitelj. Na trenutke se osjećam nepotpuno bez njih, oni su mi najvažniji na svijetu.
Kako se boriš s nostalgijom?
– Često se čujem s obitelji telefonom, a nakon razgovora s njima uvijek se osjećam bolje.
Što ti se najviše sviđa u Dubrovniku?
– Najviše mi se sviđa moj fakultet jer su mi studenti i profesori pomogli da se osjećam kao kod kuće. Od hrane najviše volim čevape, koje sam prvi put probala kad sam došla ovdje. Jako mi se sviđa i crni rižot. A općenito govoreći, grad je siguran i to mi je jako drago. Dosad nikad nisam imala nikakvih problema.
 
ŽELIM BITI – MIROTVORAC
Većina ljudi kada govori o Africi spominje siromaštvo koje je tamo prisutno. Što ti misliš o takvoj slici Afrike?
– Istina je da je veliki broj afričkih država dosta siromašan, što je posljedica političke nestabilnosti i korupcije, ali u Africi također postoje i zemlje koje se jako dobro razvijaju te su se izdigle iznad te uvriježene slike siromaštva.
Svjetski mediji su preplavljeni YouTube videom Kony2012. Koje je tvoje mišljenje o tom videu?
– Video prikazuje stanje u Ugandi tijekom zadnjeg rata koji se tamo vodio. Nakon rata, Kony je napustio Ugandu. U Ugandi je sad mir i narod se pomalo oporavlja od rana koje su Kony i njegovi sljedbenici nanijeli. U tom im pomažu brojne međunarodne i nevladine organizacije. Dakle, u videu je rečena istina, ali je to sve dio prošlosti, a ne sadašnjosti.
Gdje se vidiš u budućnosti? Hoćeš li se vratiti u Kampalu?
Voljela bih raditi za Ujedinjene narode u Ugandi te kroz različite humanitarne intervencije pomagati ženama i djeci koji su zlostavljani kroz dugi period i teško vrijeme kroz koje je moja zemlja prošla. San mi je biti „mirotvorac“ u životima tih ljudi.

Pročitajte još

Pet razloga za posjetiti Importanne Sunset Party na krovu Royal Blue Hotela

Dulist

SUGRAĐANI SE PITAJU Smiju li kamperi zauzeti parkirno mjesto?

Dulist

VRTOVI SUNCA ZA ŽARKOVICU Deset godina poslovanja u znaku humanitarne večere

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija