Izgleda da se dubrovačkim SDP-om upravlja na daljinski, preko povjerenika za Dalmaciju Lendića, što nas podsjeća na feudalne ili staljinističke administrativne modele.
Glavni i odgovorni urednik političkih zbivanja je premijer Milanović, stoga moram podsjetiti na povijest njegovih novijih pogrešaka.
Ulaženje u koaliciju sa HNS-om (koji je tada uživao podršku svega 2% biračkoga tijela),s tim da se HNS -u kao koalicijskom partneru povjeri gospodarstvo, vanjski poslovi i kandidat za gradonačelnika najljepšeg i najpoznatijeg hrvatskog grada ( Dubrovnika ) bilo je ono što Nijemci zovu" viel zu viel", puno previše za takvu strančicu.
Sakrio se premijer poput dječaka iza dvojice bosova, tate širokih leđa ing. Čačića koji je svojim sudskim procesom postao moralni uteg Vladi, a da njegove investicije u energetiku i infrastrukturu nisu dobile zeleno svjetlo EU, jer su prepoznate kao anakroni New deal,tj. državna potrošnja.
Drugi tatica, Linić vrlo je metodično krenuo u vježbanje financijske discipline,tj. neoliberalnu kirurgiju. Slučaj Perković(ali ne Thompson)postao je važniji od brodogradilišta, radnika, poljoprivrednika, ribara i ZERP-a, generala i svega onoga što smo velikodušno žrtvovali našim zapadnim saveznicima; ponio se premijer beskompromisno i borbeno u obranu našeg čovjeka, mislim čovjeka Perkovića, ponašajući se pomalo politički „von hoch oben“ (svisoka)
Zatim su tu marginalije poput rodno spolnog odgoja i brakova dvoje tata (ili dvoje mama,kako tko voli), kyrilische schreibe da se pomogne bratski HDZ kojemu pada rejting i koji je tu ćirilicu i izglasao, a te teme služe da se vidi tobožnja razlika između HDZ -a i SDP -a.
U ključnim stvarima kao što su NATO, EU, privatizacija, INA, HEP, ljevica i desnica su u skladnom braku, što je i okrunjeno dubrovačkim dogovorom.
Sada se ta Frankensteinovska nakarada ruši i naknadno se peru ruke nakon što je postignut cilj, obranjen je Golfograd na Srđu.
Naravno muškosti za stvarne reformi poput racionalizacije administrativnog aparata, rješavanje korupcije, dokidanje povlastica političke kaste, uključivanje vanstranačkih stručnjaka u ekonomiju , upravu i kulturu, pametnije i karakternije pregovore sa EU,zauzimanje neutralnosti prema Siriji ,gdje je INA imala bogata nalazišta, razvoj znanosti, poticanje proizvodnje i slično nije bilo.
Ljudi koji su stršali poput Holy, Komadine, Kolarić i Bernardića ekspresno su pometeni, čak i po cijenu trijumfa pragmatičnog i radinog Bandića – kojega se nije diralo kad je bio slab i imalo adute za smijenu, pa čak i krivični progon. Opet kriva strateška procjena partijskog šefa, kao i u slučaju sukoba sa IDS -om.