Aktualno

DUBROVAČKI STUDENTI ‘ZAPELI’ U PORTUGALU ‘Fali nam mamina kuhinja i đir barkom!’

Prvih tjedan dana smo samo serije gledali. Sve živo smo pogledali na Netflixu – opisuju nam Dubrovčani Zvonimir Roko (25) i Paulo Buterin (24) početke karantene na sjeveru Por­tugala, točnije u gradu Braga. Stigli su tamo početkom veljače zbog Era­smusa, a ostat će, prema planiranom, do kraja lipnja. ‘Ako se produlji ova situacija, možda ćemo i mi produljiti boravak, ali čisto sumnjamo’, navodi nam ovaj dvojac. Portugal trenutno broji skoro 30 tisuća zaraženih osoba od koronavirusa, a dva najveća ‘žarišta’ su dva najveća grada – Lisabon i Porto. No, situacija se, kažu, smiruje tijekom posljednjih nekoliko dana. Tako je od 18. svibnja dopušteno otvaranje kafića, butiga u shopping centrima i osnov­nih škola.
— Dobro se drže Portugalci sa cijelom situacijom i na vrijeme su pošli u karan­tenu. Ovaj broj je možda velik, no nji­hovo je stanovništvo starije, a i zdrav­stveni sustav je općenito loš. U nekim se ruralnim dijelovima Portugala korona­virus nije ni pojavio, kao što je područje blizu granice sa Španjolskom – govore nam Zvonimir i Paulo koji se znaju još od srednjoškolskih dana. Svakodnevno prate portugalske portale, ali i Portugal News gdje čitaju vijesti na engleskom jeziku. Neizostavnim smatraju i praće­nje situacije u Hrvatskoj.

Nismo htjeli dovesti svoje u opasnost
Usprkos svemu, o povratku doma jesu razmišljali, a ipak su odlučili ostati. Nisu htjeli prvenstveno svoje naj­bliže dovesti u opasnost. Naše vele­poslanstvo je, ističu, organiziralo let Lisabon–Madrid–Zagreb.
— Ali, da bismo došli do 400 kilo­metara udaljenog Lisabona, trebamo koristiti javni prijevoz. Kao prvo, tre­bali bismo iz Brage ići u Porto željeznič­kom linijom, gdje bismo presjedali za Lisabon. U takvoj situaciji nikad ne znaš je li se možeš naći kraj zaražene osobe. Porto je, kao što smo i rekli, jedno od najvećih žarišta. Tamo ima oko 13 tisuća ljudi oboljelih od koronavirusa. U isto vrijeme je i Zagreb postao žarištem pa smo se sjetili kako moramo nakon dolaska u Hrvatsku ići u samoizolaciju 14 dana – rekao je Paulo.
— Mislili smo se dosta hoćemo li ići doma ili ne. Sve ima svoje prednosti i nedostatke pa i ova situacija. Da smo pošli doma, putovali bismo preko Lisa­bona i Madrida koji su velika žarišta virusa. Postojao je rizik da prenesemo virus svojim roditeljima i najbližima. Očekivali smo i nadali smo se kako će se situacija u kratkom roku smiriti te da ćemo moći nastaviti s normalnim živo­tom, ali, evo – sve se oduljilo – ističe Zvonimir. Roditelji su mu samo rekli: ‘Fališ nam, ali radi što hoćeš, znaš naj­bolje’, kao i Paulu. Kad su sve izvagali, shvatili su da je ostanak u Bragi za njih bila najbolja opcija. Već 20. ožujka u Portugalu je uvedeno izvanredno stanje te su mjere bile slične onima u Hrvat­skoj. Na ulicama su se rijetko mogli vidjeti stanovnici u šetnji. Prisjećaju se kako je na samom početku ‘koronakrize’ došlo do nestašice maski, rukavica i dezificijensa, a sad ih se može naći na svakom koraku.
— Bili su zatvoreni svi lokali, kafići i restorani, a u shopping centrima su radili samo supermarketi koji su se dezinficirali između smjena. Ostale butige u centru su bile zatvorene – navode nam. Inače, žive kraj jednog trgovačkog centra u kući s jednim Slo­vakom i djevojkom iz Turske. Cijenu stanarine, koja je slična cijeni u Lije­poj našoj, stanodavci im nisu snizili, a dodaju i kako su dubrovački stambeni prostori ‘televizija u boji’ naspram onih u Portugalu. Pričaju nam i kako je njihovom cimeru iz Slovačke mama poslala paket koji je do Brage putovao 20 dana. ‘Unutra su bili suhi kolači. To se isto pojelo (smijeh). Bilo je oraha i medenjaka, ma to može dulje izdržati’, govore se kroz smijeh.

Svaki dan kuhamo
Zvonimir i Paulo, studenti su pete godine diplomskog studija na Eko­nomskom fakultetu u Splitu, a svoje su Erasmus iskustvo odlučili provesti na ‘University of Minho’ u Bragi. Portugal je među studentima popularna destina­cija, a jedan od glavnih razloga dolaska u ovu državu, prisjećaju se, bila je slična klima kao naša te – prehrana. Nakon samo mjesec i pol dana boravka, toč­nije 9. ožujka, preknuta su im sva pre­davanja, a studentski domovi su stav­ljeni u karantenu. Naime, na njihovom se fakultetu pojavio jedan od prvih slu­čajeva koronavirusa u državi. Online predavanja su im počela tjedan dana nakon zatvaranja fakulteta.
— Tri puta tjedno imamo online pre­davanja, a koja traju tri sata. Trenutno slušamo sve predmete iz financija. Sve je super organizirano, imamo sve što nam je potrebno na Internetu, a pro­fesori odgovaraju u najkraćem roku na e-mailove. Stvarno se trude – ističe nam Zvonimir, a Paulo se slaže s time, no dodaje kako se online predava­nja ne mogu usporediti s normalnim predavanjima.
— Koliko god ima prednosti, ima dosta i mana. Profesori snimaju pre­davanje te ga postave na takozvani ‘blackboard’. Tako da im ne možemo postaviti pitanje ako nam nešto nije jasno. Imamo i predavanja tijekom kojih rješavamo zadatke i ne može svatko ‘pohvatati’ sve na isti način – rekao je Paulo. Inače, kažu kako im je ipak malo žao što su došli u Portugal u vrijeme koronavirusa.
— Jer, riječ je o stvarno odličnom sve­učilištu koje ima super programe, pogo­tovo sportske. Sveučilišni kampus ima preko 20 zgrada. Bilo je brojnih doga­đaja za studente i ‘Erasmusovce’, sve dok nije stigla korona – naglašavaju. Obzirom da nemaju mogućnost ići u menze, Roko i Paulo ‘uhvatili’ su se i kuhanja.
– Svaki dan kuhamo, ali ne da samo isprigamo piletinu. Specijaliteti su nam grah i gulaš. Namirnice su im inače stvarno ‘džabe’ – ističe Paulo. Riba je, prema njihovim riječima, odlična te je ‘ima za kupiti po jeftinim cijenama’.
— Kilo ovrate je 5 eura, kilo pastrve 4 eura, kilo lokarde isto 4 eura. A primje­rice kilo piletine je 4 eura, što su stvarno smiješne cijene naspram naših – nagla­šavaju. Zvonimir se u karanteni vratio davno zaboravljenom talentu.
— Vratio sam se crtanju, kako bih se
prisjetio znam li i ide li mi uopće. Crtao sam kao dijete, i onda sam prestao, vje­rojatno iz neke lijenosti. U karanteni u Portugalu počeo sam crtati svaki dan. U mjesec dana sam nacrtao pet crteža. To mi je dobro došlo – kaže Zvonimir. Osim crtanja, s Paulom trenira svaki dan u kući, ali i u street work out parku.
— Ne mogu bez treninga. Cijeli život sam u sportu. Od 2001. treniram judo, dakle od svoje pete godine. I jedno­stavno, treniranje je za mene stanje uma – rekao je Paulo. Zvonimir pak zadnjih šest godina trenira kickboxing, a ove je godine krenuo na jiu jitsu.
— I taman sam u Portugalu počeo trenirati u jednom klubu. Nakon tje­dan dana sve se zatvorilo zbog koro­navirusa. Tako da smo morali smisliti kako ćemo trenirati jer ne možemo bez toga. To nas isto spašava – priča nam Paulo. Uz treniranje, rješavaju zadatke za fakultet, čitaju knjige, polažu online tečajeve… ‘Što imamo više obveza, i što se bolje organiziramo, to nam dan postane bolji’, jasno će naši sugovornici.

Prvo ćemo pojesti pizzu
— Fali nam familija, fali nam mamina kuhinja! Ali, već smo se navikli na izbi­vanje iz kuće, pošli smo prije pet godina na fakultet u Split. Jer, željni smo novih stvari, izazova i znanja. To nam je nor­malno i to smo i očekivali. Nekad nas uhvati nostalgija i želja za druženjem s prijateljima, ali to izliječimo našom glazbom – naglašavaju nam Zvonimir i Paulo. ‘Što ćete prvo napraviti kad dođete doma?, pitali smo ih.
— Vjerojatno ići u karantenu – kroz smijeh će Paulo, a Zvonimir dodaje: ‘Prvo ćemo pojesti jednu pizzu. Ovdje su u Portugalu katastrofa. I poći ćemo baciti đir barkom, to obavezno’.
— I poć’ na Hajduka! – zaključuje Paulo.

Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 13. svibnja 2020.

Pročitajte još

ZOD NE ZNA ODGOVOR Zašto su uklonjene izvorne rešetke s prozora bivše zgrade SDK?

Iva Dedo

RASTE BROJ REZERVACIJA Francuzi najavili brojne aviolinije prema Dubrovniku

Dulist

Libertas pojačao broj polazaka autobusa na Šipanu

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija