Dubrovački koluri, uspon i pad srbokatolika u Dubrovniku, najnovija je knjiga prof. dr. sc. Stjepana Ćosića u kojoj su po prvi put predstavljeni memoari dubrovačkog novinara Antuna Stražičića (1864-1921).
Ćosić je, nakon dugogodišnjeg istraživanja, osobe koje u sjećanjima spominje Stražičić približio čitateljima, memoare je dopunio neophodnim bilješkama i tumačenjima, a kao uvod u memoarske zapise dao je uvid s težištem na političke prilike koje su vladale potkraj 19. stoljeća u Dubrovniku. Promocija knjige u izdanju Matice Hrvatske ogranka Dubrovnik, održala se ovog ponedjeljka u prepunoj Čitaonici Narodne knjižnice Grad.
Predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku prof. dr. sc. Slavica Stojan istaknula je kako se radi o nizovima feljtona, odnosno povijesnih članaka koje je Antun Stražičić, rođen u Dubrovniku 1864., izdavao u različitim novinama u Splitu.
-Tako smo dobili knjigu koja na svoj način osvjetljava jedno vrijeme koje nam je, bez obzira što je povijesno relativno blizu, ipak dosta daleko jer nismo o njemu znali puno. S druge strane, to su tekstovi pisani rukom, možda ne toliko moćnog i sposobnog pisca, no svakako jednog osobitog novinara i žurnalista koji je imao dobro oko te je na duhovit način prikazao jedno razdoblje. Dakle, ne samo što knjiga postaje samo dokumantarna, nego i duhovita proza – naglašava Stojan.
Riječ je o memoarskoj prozi, autobiografske naravi, a prikazano razdoblje dubrovačkog života obuhvaća zadnja dva desetljeća 19. stoljeća i prva dva 20. stoljeća. U Stražičićevim memoarima vjerno se oslikava komunikacija dubrovačkih građana, njegovih sugrađana.
– On na vrlo duhovit način prikazuje najrazličitije dogđaje u gradu, od dnevnih, privatnih do onih javnih, raznih svečanosti, festa, ispračaja, funerala i različitih skeraca koje su radili mladići te maestralnih političkih obračuna konkurenata u Dubrovniku – rekla je Stojan. Početak njegovih memoarskih pripovjedanja, ono što je on sam doživio seže u 1883. godinu, kad se pri put obrijao u brijačnici Pera Šarića koja se nalazila na drugom kantunu ulice iza sv. Vlaha. Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku, ističe predsjednica, darovao je ovom Gradu jednog odličnog lokalnog pisca ‘za kojeg smo znali kako je objavljivao i prozu’.
– Podsjetit ću vas na roman ‘Vlastelinova kći kopilanka’. Ali tek ova knjiga potvrđuje kako se radi o rasnom humoristu koji poznaje svijet i prilike u Dubrovniku svoga vremena… Koji je neusiljeno, s puno topline, dosjetljivosti, simpatije za gradske marginalce i oriđinale, uspio vrlo duhovito, čak i kad su posrijedi nimalo smiješni događaji, prikazati nama već prilično daleku i teško razumljivu atmosferu – naglašava Stojan. Stražičićev dubrovački govor nije isforsiran, kaže Stojan, štoviše on je ‘elegantan, prpošan i ne nužno orijentiran na talijanske posuđenice’.
– U najvećoj mjeri pojavljuju se kad je riječ o posuđenicama koje nisu ni imale domaću inačicu. Zahvaljujući njegovom smislu za humor i njegovim dosjetljiivim opažanjima, čitamo ovu prozu lako i s užitkom premda je mjestimično dubrovački jezični idiom danas teško razumljiv novoj generaciji čitatelja. Pritom mislim o onima koji u svojoj genraciji i u generaciji svojih roditelja nisu autentični govornici dubrovačkog jezičnog idioma – rekla je Stojan.
Na promociji knjige autor Stjepan Ćosić je naglasio kako je riječ o zanimljivom štivu, literaturi nastaloj na prijelazu stoljeća. Tema je gradski život, a protagonisti su vlastela i oriđinali.
-Riječ je o jednom povijesnom izvoru, zapravo historijatu uspomena dubrovačkog kruga Srba katolika ili kako su ih u Dubrovniku zvali srbokatolika koji su sebe najčešće nazivali Srbi Dubrovčani. I to iz kruga takozvane dubrovačke Omladine, radikalnog krila te političke orijentacije kojoj je pripadao i sam Stražičić. Kao mladić je bio jedan od utemeljitelja radikalne dubrovačke Omladine koja je počela djelovati 80-ih godina 19. stoljeća pod utjecajem dubrovačkih studenata koji su dolazili iz Graza i Beča, a koji su stupili u kontakt sa srpskom nacionalnom ideologijom – govori Ćosić.
S ovim memoarima dobivamo informacije o srbokatoličkom pokretu i njihovoj politici – iznutra. Stražičićevi memoari daju sliku srbokatoličkog pokreta i njegovih glavnih motiva, a oni su vezani za prvi otpor prema Austriji, dubrovački republikanski patriotizam, a zatim i vezivanje za Srbiju.
-Dobivamo pregled događaja o ‘politici ulice’. Dosadašnja literatura opisivala je srbokatoličku elitu, ali nismo ništa znali, niti iz izvora niti literature, o toj niskoj kulturi u kojoj se širila ta ideologija. Knjiga je dragocjena jer zapisi govore o modus operandi srbokatoličke politike, koja je bila kao i svaka druga politika, više ili manje moralna. Novine su temelj propagande, temelj političke promidžbe – ističe Ćosić. Kako je naglasio sam autor o ovoj se temi u hrvatskoj historiografiji ozbiljno pristupilo tek od 90-ih godina 20. stoljeća, ali s druge s strane, u srpskoj historiografiji to ostaje dosta – plošno.