Uvreda, sramoćenje i kleveta na računalnim sustavima ili mrežama postali su kazneno djelo zbog kojeg možete biti kažnjeni s maksimalno 360 dnevnih iznosa.
Oni su uvršteni i u kazneno djelo govora mržnje, pa će onaj tko putem računalnog sustava ili mreže javno potiče ili javnosti učini dostupnim letke, slike ili druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, porijekla, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, rodnog identiteta, invaliditeta ili kakvih drugih osobina, kazniti zatvorom do tri godine.
Kaznu zatvora izbjeći će oni koji na internetu počine kaznena djela protiv časti i ugleda. Naime, ukoliko uvrijedite nekoga, ta vas osoba može privatno goniti, a ukoliko budete proglašeni krivima, sud vam može naplatiti kaznu do 180 dnevnica. Za sramoćenje kazna može iznositi do 360 dnevnica, dok za klevetu sud može naplatiti i do 500 dnevnica. Visina dnevnice utvrđuje se uzimajući u obzir počiniteljeve prihode i imovinu, a ne može biti manja od dvadeset kuna ni veća od deset tisuća kuna.
Utjecaj na rad medija
Za komentar novih odredbi Kaznenog zakona, pitali smo doc. dr.sc. Mata Brautovića s Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku. On smatra kako će one imati velik utjecaj na rad novinara.
– Glavna novina Kaznenog zakona je uvođenje kaznenog djela sramoćenja. Kako su u samom obrazloženju prijedloga Zakona naveli iz Ministarstva pravosuđa, a po uzoru na Njemačku, Austriju i Švicarsku, kazneno djelo sramoćenja se „odnosi na one situacije u kojima osoba koja iznosi činjenice koje su istinite ili za koje u dobroj vjeri vjeruje da su istinite“ može biti tužena jer takve informacije nisu bile od javnog interesa. Ovakve odredbe imat će značajan utjecaj na novinarski rad i rad medija, bez obzira o kojoj se medijskoj platformi radi.
Prisjetimo se korupcijskih slučajeva u Hrvatskoj te curenja informacija o tim slučajevima i interesu javnosti za njih, a koji su u Saborskoj raspravi u listopadu 2011. i navođeni kao razlog uvođenja ovakvih odredbi. Internet kao platforma nije bio glavni razlog za novi prijedlog zakona, već je namjera bila općenito ograničiti novinare i medije. Dobro je što su iz novog Kaznenog zakona izbačene odredbe o kaznama zatvora te pokretanju kaznenog postupak po službenoj dužnosti u slučaju kad se izvještava o dužnosnicima – ističe Brautović. Ovakve odredbe, naglašava, neće uvesti reda na internetu.
Bez reda na internetu
– Ovakve odredbe neće uvesti reda u anonimno komentiranje na internetu, mada će povećati broj tužbi u dijelu kaznenog djela sramoćenja. Internetski korisnici misle da anonimno surfaju, a zapravo se za većinu korisnika vrlo lako može utvrditi identitet kao temelj za tužbu. Samo mali broj korisnika s naprednim informatičkim znanjem može sakriti svoj identitet. Pružatelji usluga pristupa interneta dužni su čuvati podatke o cjelokupnom internetskom prometu za proteklih godinu dana. Jednako tako, internetski mediji arhiviraju podatke o korisnicima koji komentiraju napise.
Ono što je zakonodavac zanemario jest da su zbog nepostojanja neverbalne komunikacije, a koja čini više od 90 posto ukupne komunikacije, na računalnim mrežama i servisima korisnici spremni napisati ono što nikada ne bi rekli licem u lice. Također, „tračevi“ su prije bili ograničeni na razgovore prijatelja na kavi ili putem telefona, dok danas, zbog naravi internetskih servisa, ostaju trajno zapisani i samim time dostupni i utuživi. Vrlo je važno da se uvede medijsko obrazovanje kako bi djeca i mladi još u osnovnoj školi naučili što se smije, a što se ne smije raditi putem računalnih servisa i mreža – dodaje. Mišljenja je i kako nove odredbe ugrožavaju slobodu govora.
– Svjesno iznošenje lažnih informacija o drugim osobama treba na neki način sankcionirati. Mišljenja sam da kažnjavanje zatvorom ili velikim novčanim iznosima nije dobro, pogotovo ako možete biti kažnjeni i za iznošenje istine. Nove odredbe definitivno ugrožavaju slobodu govora – zaključuje Brautović.
Nove odredbe nastoje se obračunati i sa anonimnim forumašima. A upravo od uvođenja novih odredbi, možemo primijetiti kako je na pojedinim dubrovačkim portalima sve rjeđe aninimno komentiranje, upravo zbog straha.
– Odredbe Zakona u ovom su dijelu kontradiktorne. Počinitelj mora dokazati kako je „sramotio“ osobu iznoseći istinu te da je objava takvih informacija bila u javnom interesu. S druge strane, ako počinitelj prizna neistinitost svojih tvrdnji i opozove ih, sud ga može osloboditi kazne. To znači da kaznu plaćate kad govorite istinu. Zanimljivo je da je iz Kaznenog zakona je izbačena odredba kako nema kaznenog djela kad se radi o uvredljivom sadržaju koji je ostvaren u znanstvenom, umjetničkom djelu ili obavljanju novinarskog poslu ako iz načina izražavanja i drugih okolnosti jasno proizlazi da se ne radi o ponašanju koje je imalo cilj naškoditi nečijoj časti ili ugledu – pojašnjava Brautović.
Uvedena je i odredba prema kojoj je zabranjeno snimanje telefonskih i drugih razgovora bez znanja sugovornika kao i neovlašteno prisluškivanje te prenošenje takvog sadržaja, što se strože kažnjava – do tri godine zatvora.
– Novinari, ali i građani, ne bi smjeli tajno snimati razgovore bez znanja sudionika tih razgovora. Zakon spominje snimanje „nejavno izgovorene riječi“ što nije dobro definirano, a samim time podložno različitim tumačenjima. Također, novina je blaži oblik kaznenog dijela za neovlašteno slikovno snimanje, koji zabranu snimanja ograničava na stan ili druge slične prostore, kao što su toaleti, kabine za presvlačenje, tuširanje i sl. Zakon u ovom dijelu neće otežati rad novinara jer je uvedena novina kako se može tajno snimati ako se radi o javnom interesu – zaključuje doc.dr.sc. Mato Brautović.