Natrag
15.11.2018 10:16

facebook

twitter

google

rss

dulist

DRUŠTVO PRIJATELJA OTOKA LOKRUMA Kako spriječiti požar na Lokrumu?

25.3.2018 @ 17:34 Dulist Vaše vijesti

Podijelite:

Otok Lokrum, naš biser nedirnute prirode nadomak Grada, postaje sve vrjedniji za život građana Dubrovnika, bliže i daljnje okolice i njihovih gostiju.

Budući da ovo čitaju uglavnom građani od Konavala pa do Pelješca, ne bi trebalo objašnjavati više o vrijednosti Lokruma (u kasnijem tekstu otok) ,koji se i svojom vizurom neodvojivo uklapa u vizure Grada toliko da Grad skoro da postaje nezamisliv bez tog prekrasnog zelenog dodatka.

Mi kao Udruga DPOL cijenimo napore Uprave Rezervata posebne šumske vegetacije Lokrum da omogući građanima povoljne cijene i uvjete za boravak na otoku. Zaista moram naglasiti ovaj bitni faktor, jer mnogi ljudi ne bi uopće išli na Lokrum da im nisu ponuđeni takvi uvjeti. Na tome treba raditi i dalje i u organizacijskom smislu da se omogući boravak na otoku ciljanim skupinama, kao školska djeca, djeca građani s posebnim potrebama itd.

Proučavali smo, u okviru dostupnog u prirodi i informacijama od Uprave otoka, sigurnosne i druge uvjete za prijevoz i boravak građana i gostiju na otoku, i zaključak je da bi se mogla dati prolazna ocjena (ili i bolja od toga) u svakom smislu, osim u jednom. A to je OPASNOST od požara na otvorenom prostoru. I o tome ću nadalje pisati.

Radim na izradi studije ‘Upravljanje rizikom od požara na otvorenom prostoru na Otoku’. Materijali koje upotrebljavam su javni i svakome dostupni. Dakle:

1. ‘Smjernice za izradu procjene rizika Dubrovačko-neretvanske Županije’ izrađene prema državnim smjernicama NN 65/15
2. ‘PRAVILNIK o zaštiti šuma od požara’ kojeg je na temelju članka 67. stavka 2 . Zakona o zaštiti od požara (NN br 92/10) donio ministar unutarnjih poslova uz suglasnost ministra poljoprivrede. Pravilnik je novijeg datuma NN br33/2014.

U prvom dijelu gdje se radi o Procjeni rizika, prema upustvima, odvojena je Matrica rizika za ljude, dakle posjetioce, turiste od Rizika za okoliš ,odnosno materijalna dobra, što ustvari predstavlja šumu. Nažalost i jedna i druga Matrica pokazuje da bi u slučaju požara opasnosti od katastrofalnih posljedica bile velike ili vrlo velike. Kratak opis nastajanja požara:

Požar može nastati samozapaljenjem, udarom groma, nepažnjom ljudi, namjerom ljudi… Može se širiti raznim intenzitetom zavisno od postojanja i snage vjetra, prostora na kojem je započeo i gori, jer je raslinje na raznim prostorima različito i ne gori istim intenzitetom. Jasno da zbog ograničenja prostora ,ne možemo sve do u tančine objasniti, a i na ovom mjestu trebala bi i mapa otoka gdje bi prema zakonskoj odredbi označili područja veće opasnosti, područja srednje, manje itd. opasnosti raznim bojama.

Prepričano najveća je opasnost u predjelima otoka gdje raste gusta šuma alepskog bora, a to je najizraženije na potezu od velike vodospreme do okoliša tvrđave Fort Royal, s južne i sjeverne strane te na pristranima glavice koja se nalazi iznad Botaničkog vrta, isto s južne i sjeverne strane.

Alepski bor je samonikla, ali ne i autohtona vrsta, koji lako raste u našem podneblju, a raste i na polu kamenitom odnosno plitkom tlu. Mi smo se navikli na njega, pruža i lijepi hlad, pogotovo gdje je obrađen, kao na predjelu šetnice od Portoča do Nudističke plaže, ali u gustoj šumi predstavlja opasnost neslućenih razmjera ako se dogodi da se zapali. U bliskoj prošlosti , imali smo dva primjera požara šume alepskog bora, jedan između Žrnovice i Splita, gdje je požar jedva jedvice ugašen, i kod imotskog Crvenog jezera gdje je na primjer izgorjelo 20 hektara borove šume u 20 minuta.

Na ovom spomenutom najopasnijem dijelu otoka Lokruma ima otprilike 20 hektara borove šume tako da ni relativno mala do umjerena vjerojatnost (5-50 posto), ustanovljena na bazi frekvencije požara na otoku, u Matrici ne umanjuje opasnost od katastrofe i ta opasnost je velika za ljude, a vrlo velika za okoliš odnosno materijalna dobra.
Područja zapadno od spomenutog prostora su dijelom miješana borom koje je prema zapadu sve manje i autohtonim vrstama kao planika, česvina, zelenika, smrlika, crni hrast i tu je opasnost za samozapaljenje vrlo mala na tlu se nalazi trava, lišajevi ili nema nikakvog raslinja, osim otpadnutog lišća istih stabala koje je zeleno i vlažno i teško gori. I kad bi tu nastao neki podmetnuti požar, on bi se sporo širio, uglavnom po zemlji, jer ne bi imao intenzitet koji bi ga vukao u krošnju.

To govori znanost na osnovi struke, ali trebalo bi konzultirati i lokalnu struku, jer oni imaju poprilično iskustvo i u radu s ovom vrstom raslinja. Svejedno ovdje govorimo o početnom stadiju gdje se vatra sporije razvija i širi te postoje dobre šanse da se u tom stadiju i ugasi.

Prostor od Portoča pa do Ploča i Dumanjske plaže ne bi trebao spadati u prostor povećanog rizika, tim više što u njemu boravi najveći broj posjetilaca, raslinje nije gusto, a i postoji dovoljni broj sredstava za otkrivanje požara.
Kod zapaljenja alepskog bora, koji je prepun smole, koje ima i po kori drveta, izdizanje vatre s tla se događa dosta brže, pogotovo ako je stablo zapušteno, ako grane nisu trimane, i to predstavlja naglu i veliku opasnost.

Opet prema znanosti ,dok je požar do visine od 2,5 metra on se da relativno lako gasit vodom za koju očekujemo da je ima po raspoređenim hidrantima. Međutim, kad se vatra podigne iznad te visine i počne zahvaćati više grane i krošnje, gašenje vodom s tla postaje skoro nemoguće. Dva su limitirajuća faktora, jedan od njih je toplina koju ta vatra razvija te se gasitelj mora udaljiti od vatre, pa se onda drugi faktor javlja sam od sebe, domet mlaza vode postaje nedovoljan.

Upravljanje rizikom od požara pretpostavlja prepoznavanje rizika od požara, preventivu, otkrivanje i gašenje požara, da bi se efekt katastrofe smanjio na održivi to jest prihvatljivi rizik po metodi ALARP (As Low As Reasonably Practicable), što niže a da je razumno moguće.

Vjerujemo da su u Ustanovi RPŠV Lokrum u posjedu protupožarnog plana. Treba utvrditi kako točno izgleda taj plan i napraviti nadopune te raditi na transparentnosti istog. Ovo ću objasniti kasnije.

Na otoku postoji vatrogasna jedinica, oni slijede Zakon RH o Zaštiti od požara, vrše ophodnje, to je vidljivo i neupitno. Imaju i specijalne kamere u istu svrhu, ranog otkrivanja požara. Provodi li se u dovoljnoj mjeri, vodi li se o tome evidencija itd., spremni smo vjerovati da da. Imaju i javljanje glasom preko VHF ručnih primopredajnika.

Vjerujemo i da imaju stalnu vezu i sa gradskim centrom za zaštitu od požara. Može se vidjeti da se povremeno uklanjaju ostarjela i osušena te oborena stabla. Vidimo i da se pojedina stabla trimuju, itd. Tu već smatramo da to nije dovoljno i da bi taj posao trebalo konkretizirat, definirat, što ću ja napraviti u prijedlogu elaborata Upravljanje rizikom.

Ukratko, treba slijediti Zakon u potpunosti i u najopasnijim djelovima napraviti prosjeke kroz šumu, širine od 4 do 14 metara, već prema odluci struke ,gdje i u kojem pravcu, kako bi se izbjeglo da je koridor u stvari prostor gdje vjetar koji puše iz najopasnijeg smjera i ubrzava. Namjena koridora je da se prekine eksplicitno širenje požara.

Na Lokrumu ima puno raznih putova, puteljaka itd. Treba ih obraditi tako da i oni predstavljaju neku vrstu koridora, jasan i siguran evakuacijski prolaz za ljude, siguran pristup vatrogascima prema mjestu požara. Mnoge staze koje su naokolo otoka vodile prema stijenama i moru su zarasle, treba ih sve raščistiti, proširiti i što je najvažnije označiti kao evakuacijski prolaz ili smjer. Evo to je jedna od stavki koja mora biti unesena i u Generalni plošni plan Zaštite od požara i morao bi se nalaziti na ulazima na otok, uz upozorenja na raznim jezicima za korištenje istih.

Koordiniranim akcijom trebalo bi trimati što je moguće više stabala i to skidanje svih grana do visine od 2,5 do 3,5 metara, a gdje je to moguće s obzirom na tehnologiju i više. Ovaj aspekt možemo staviti i pod zajednički imperativ koji proizlazi iz Požarnog trokuta-smanjenje gorive mase te smanjenje brzine i efikasnosti sredstva za zapaljenje. U uvjetima bez vjetra, ovim bi se skoro sasvim umanjila mogućnost, razvijanja požara većih razmjera, a opasnost za ljude isto tako značajno smanjila, jasno da za vrijeme vjetra, pogotovo maestrala, koji je ustvari dnevni vjetar, atipičan po smjeru i jačini, zmorac, ta opasnost povećava ili umnaža , jer pristižu i nove količine kisika, ali onda, barem što se tiče sigurnosti posjetilaca, treba pribjegnuti mjeri koja se već primjenjuje, ograničenje kretanja po otoku.

Za preostale posjetioce koji su se u trenutku odluke da se kretanje ograniči našli unutar zone ograničenja morao bi postojati nekakav zvučni i /ili svjetlosni alarm, a na protupožarnom planu upozorenje vezano za to. Upute za postupke sigurnosti i signale opasnosti, ne samo vezano za požar, mogle bi se nalaziti na letku koji bi na ulazu dobio svaki posjetitelj.

Protupožarni plan na ulazima na otok, koji bi bio namijenjen vatrogasnim službama s kopna i drugim službama za provođenje sustava Civilne zaštite,kao Paramedici, HGSS, Crveni križ trebao bi se nalaziti u za to pripremljenim kutijama, tako da se lakše i brže mogu snalaziti u prostoru.

Trenutno na otoku postoji stanoviti broj hidranata i crijeva sa stolt konektorima i mlaznicama za gašenje požara. Nedovoljno jer se na ovaj način može gasiti samo do kote od 30 metara. U kontaktu s Upravom čuli smo da se priprema podizanje te razine što je moguće više (otok ima najvišu potrebu za imati vodu negdje na koti 70 metara). Tu ostaje dvadesetak metara uzvisine prema Fort Royalu, koji bi se mogao gasiti iz vodospreme koja bi se ogradila ili ugradila u sami Fort Royal, gdje je vjerojatno postojala, i prikupljala vodu s tvrđave, a za vrijeme obnove od strane DPDS-a.

Nažalost ,prilikom objave ovih dana što se sve planira na Lokrumu i za što će se izdvojiti sredstva od zarade ustanove, nismo ni čuli ni pročitali da se planira ulaganje u novu mrežu hidranata na većim kotama,uz nabavku suvremenije vatrogasne opreme, npr. protupožarno ophodno vozilo, nabavu motornih crpki veće snage za gašenje morskom vodom itd.

Kada elaborat ‘Upravljanje rizikom od požara na otvorenom prostoru Otoka Lokruma’ bude gotov, iskristalizirat će se i ideja kakav brod je potreban da asistira protupožarnim aktivnostima na otoku Lokrumu, a i drugdje. Zasad izgleda da bi to ipak trebalo biti brzo plovilo s povećanim kapacitetom za smještaj ljudi i opreme, može dijelom i na otvorenom prostoru, nevelikog gaza i sa stalnim pristupnim mjestom u staroj gradskoj luci. Ne bi bilo loše ni da ima vlastitu crpku i verziju vodenog topa, ali nije uvjet, s obzirom da je otok trodimenzionalni, pa ima i svoju širinu, koja bi ozbiljno umanjila efekt i domet takve opreme.

Kada elaborat bude gotov, bit će dostavljen Ravnateljstvu ustanove i Gradu, kao naš doprinos onome što se zove Lokrum a to su otok i građani zajedno.

Za Društvo prijatelja Otoka Lokruma
pripremio kapetan Cvijeto Božović
odobrio Teo Trostmann, predsjednik DPOL Dubrovnik

Komentari





O autoru: Dulist


Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana