Aktualno

DR. MIROSLAV KORDA Titula ‘najstomatologa’ uspjeh je cijelog tima

Po ocjenama koje su iskazane ostavili smo vrlo pozitivan dojam. Nastojimo to zadržati, jer jednaka kvaliteta bez oscilacija dugoročno vodi do uspjeha u bilo kojem poslu – ističe u razgovoru za duList dr. Miroslav Korda, koji je uz dr. Senada Karamehmedovića po kriterijima portala najdoktor.com izabran za najboljeg dubrovačkog stomatologa.

Korda za DuList govori o odnosu prema pacijentima, ali i odgovara na neka česta pitanja u današnjoj stomatologiji.

Pacijenti su prepoznali Vaš rad. Kako gledate na to priznanje?

Nisam izabran nikakvom znanstvenom metodom niti je taj izbor objektiviziran. Riječ je o mišljenju pacijenata koji su o nama imali izrazito pozitivan stav pa su baš željeli to zadovoljstvo na taj način iskazati. Ipak, treba nešto volje i motivacije od strane pacijenta, i za negativnu i za pozitivnu ocjenu. Želim naglasiti da je ovo uspjeh cijelog tima jer bez predanog rada svih doktora, asistentica i zubnih tehničara ne možemo postići ovakvu kvalitetu i zadovoljstvo pacijenta.

Možete li nam nešto više reći o svojoj ordinaciji?

U ordinaciji imamo tri stomatologa, odnosno tri tima koji se sastoje od doktora i asistenta. Uz mene, tu su dr. Žarko Sušić te dr. Iva Biličić. Jako sam s njima zadovoljan, jer su voljni učiti, strpljivi su, konstantni u svojim nastojanjima i svjesni da se samo kvalitetom i direktnim pristupom pacijentu, u smislu da mu se uvijek želi učiniti najbolje, može dugoročno postići uspjeh. Do uspjeha nema kratkih puteva. Dr. Sušić je sa mnom već devet godina, a dr. Biličić već dvije godine. Uz njih, imamo još tri medicinske sestre te jednu čistačicu.

Jeste li imali problem sa zapošljavanjem stomatologa? Kod nas je to postalo deficitarno zanimanje.

Mladi ljudi često ostaju tamo gdje im je mjesto studiranja, u Splitu ili Zagrebu. U Dubrovniku je to sigurno deficitarno zanimanje, ali u Zagrebu nije. Uz to, puno mladih odlazi u inozemstvo u nadi da će tamo ostvariti uspjeh. Po meni je odlazak u inozemstvo svakako dobar potez za stručno usavršavanje, ali za životni put, to svatko za sebe mora odlučiti.

Imate li i Vi iskustvo rada u inozemstvu?

Da, bio sam šest godina u Njemačkoj. Najprije dvije godine na stručnom usavršavanju kao asistent na sveučilišnoj klinici. To bih svakome preporučio, jer je uvijek dobro malo se maknuti iz doma, vidjeti kako to drugdje funkcionira, živjeti takav život, ‘odbiti rogove’, kako ne bi čitav život žalili za propuštenim prilikama. A doma je uvijek najbolje.
Jeste li ikad razmišljali ostati u inozemstvu? Meni je šest godina bilo dovoljno. Premda moram priznati da sam tada bio situiran i nisam bio prisiljen uzeti velike kredite. Kad sam se prije deset godina vratio u Hrvatsku i pokrenuo vlastitu ordinaciju ovdje je situacija ipak bila drukčija. Vrlo povoljna. Mislio sam da će tada ekonomija i standard samo rasti, ali to se nije dogodilo. Ipak, s financijske ili bilo koje druge strane nisam požalio što sam se vratio. Ovdje sam osnovao i obitelj, a to mi je jako važno. Uz to, u Dubrovniku je kvaliteta života odlična.

Imate li problem da pacijenti radije biraju Vas nego Vaše kolege u ordinaciji?

Često i pacijenti tjeraju šefa u taj položaj. Kažu: ‘Neću u mladog kolege, želim vas.’ Tada stariji kolega to mora malo kanalizirati, dati posla mladim kolegama. Treba svoje znanje dijeliti s mladim ljudima, a ne nekoga zaposliti da radi niže poslove. Raspored dr. Biličić, koja je u moju ordinaciju došla zadnja, ispunjen je skoro dva tjedna unaprijed. Da smo je držali na principu ‘ako u tebe netko bude htio’ onda to ne bi bilo nikome korisno. Mi živimo od verbalne reklame. Moja ciljna grupa su naši sugrađani. Kad se čuje da je taj mladi čovjek kvalitetno napravio svoj posao i da nije razlika u čije će pacijent ruke doći, onda je to uspjeh.

Kakvi su bili Vaši počeci?

Nakon diplome na Sveučilištu u Zagrebu obavio sam staž u Vrbovcu te u Zagrebu na Sveučilišnoj klinici. I meni je, baš kao svima mladima koji završe fakultet, Zagreb bio na prvom mjestu. Posebno dok nemate obveza, suprugu i djecu. Potom sam otišao u vojsku, a onda dvije godine proveo u Giessenu, gradu sjeverno od Frankfurta. Riječ je o sveučilištu relativno renomiranom zbog svog znanstvenog rada, premda nije veliko po broju studenata. Zatim sam četiri godine u Njemačkoj radio u privatnoj praksi, dvije godine i kao ‘tihi’ partner. Htio sam upoznati taj način rada i poslovanja, što je na potpuno drukčijim osnovama nego na sveučilišnim klinikama. Uz to, u Njemačkoj je pravna odgovornost prema pacijentu na puno većoj razini nego kod nas. Tamo vas jedna disgracija može jako puno koštati. Morate dokazati da ste postupili po pravilima struke, dok se kod nas mora dokazati da niste.

Što je bilo presudno za povratak u Dubrovnik?

Nakon četiri godine u privatnoj praksi morao sam se odlučiti ili ući u punopravno partnerstvo ili se vratiti kući. A punopravno partnerstvo znači dosta veliko financijsko ulaganje. Trebao sam kupiti doslovno pola ordinacije te platiti tzv. goodwill, pravo ulaska u biznis, tj. određeni postotak godišnjeg prometa ordinacije. Ako su stručni i vrijedni, stomatolozi u Njemačkoj mogu jako dobro zaraditi, dosta više nego kod nas. Financijski je bilo vrlo interesantno ostati, bez obzira na zaduženje. Međutim, razmišljao sam o tome gdje želim živjeti. A ipak sam vezan za ovaj grad, tu su mi i roditelji. Teško je živjeti vani. Osim toga, jednom kad smo radili ISO certificiranje moj šef je cijelu ordinaciju poveo na Mallorcu, kako bismo završili taj posao. Onda mi je rekao: ‘E jednog dana kad budeš imao ordinaciju pod palmama i suncem onda znaš da si uspio’. Pomislio sam: ‘Nije meni baš tako dalek put do toga.’ Kad ti uspješna osoba tako nešto kaže, onda to treba poslušati, a ne učiti na svojim greškama.

Dakle, financije Vam ipak nisu bile prioritet?

Nije sve u profitu. Uvijek kažem mlađim kolegama: financijski uspjeh će doći, ali ga ne smijete staviti na prvo mjesto, jer će vam se razbiti o glavu.

Kad ste otvorili ordinaciju jeste li krenuli sami?

Da, jer sam bio pod utjecajem drugih kolega. Mnogi od njih nisu imali niti asistentice. A najefikasniji je rad u više timova. Međutim, posao je vrlo brzo krenuo pa sam nakon godinu dana zaposlio dr. Sušića. Bilo je toliko posla da to više nisam mogao stizati. Pitanje kvalitete je i koliko se čeka na red. Meni je žao ako pacijent mora čekati nekoliko tjedana na termin. To možda nekome doktoru laska, ali zapravo stvara pritisak. U kartoteci imamo preko osam tisuća pacijenata, od čega je sigurno oko šest tisuća sugrađana. Kako nekome tko već godinama dolazi kod vas reći da dođe za mjesec dana? Imate odgovornost prema pacijentu, jer tu smo da služimo gradu.

Jesu li ‘olovne’ plombe štetne?

Nedvojbeno je dokazano da živa nije zdrava, već da je neurotoksična i treba je izbjegavati. U mojoj ordinaciji ne postavljamo amalgamske plombe. Opasnost od amalgamskih plombi je, prema znanstvenicima, dosta mala. Puno više žive ćete unijeti konzumirajući ribu. Bilo je tu puno financijskog interesa struke i industrije, marketinga i neetičnog ponašanja stomatologa koji su vadili i mijenjali amalgamske plombe. One su vrlo trajne i ispuštaju vrlo malo žive, tek u trenutku stavljanja i vađenja. Dok ‘leže’ to je zanemarivo. Njemačko društvo za stomatologiju preporuča da se djeci i trudnicama ne postavljaju takve plombe, ali ne preporuča se niti njihova zamjena ili uklanjanje ako su ispravne.

Kakva je kvaliteta materijala s kojima danas radite?

Stalno se radi na boljim ljepilima, biokompatibilnijim punilima, a implantologija je u posljednjih petnaest godina učinila velik iskorak. Omogućila je čvrst i funkcionalan nadomjestak za izgubljeni zub. A i samo očuvanje zuba postalo je puno uspješnije, raznim metodama liječenja i punjenja kanala.

Koliko često dobivate zahtjev za izbjeljivanje zuba?

To je relativno čest zahtjev, jer je estetika sastavni dio našeg posla. Svima je danas važno imati lijepe zube i osmjeh. Ljepota je u oku promatrača, a ja ću nastojati pacijenta usmjeriti. Neke zahtjeve i odbijemo, jer smatramo da ljudi idu u krivom smjeru. Imamo granicu.

U kojim slučajevima odbijate po stavljanje ljuskica?

Ako vidimo da su estetski nedostaci minimalni i da bi to pošlo u smjeru gdje omjer eventualno dobivene estetike i žrtvovanja zdravog tkiva nije prihvatljiv. Više nastojim ići u smjeru prirodnog, što je meni najljepše. Ipak na svako estetsko rješenje stavljam svoj ‘potpis’ pa mora postojati i odgovornost.

Jeste li se suočavali s pacijentima koje svojevrsni psihički poremećaj tjera na stalne ‘intervencije’?

Naravno da morate komunicirati s pacijentima, a mnogi od njih su prošli velike muke. Nezadovoljni su nekim rezultatom, imali su neuspjeha, traumatizirani su. Morate im pomoći stručno medicinski, ali i psihološki. Psihologija je jako bitna. Pacijentu moramo pristupiti kao nekome tko vam se daje u ruke, koji vam je izložen. S druge strane, imamo pacijente koji to zlorabe i dolaze nam s vrlo negativnom energijom. Njihovi zahtjevi možda imaju porijeklo u drukčijoj prirodi frustracije pa ovdje dolaze to liječiti. Nađete se u položaju to odbiti ili prihvatiti. Financijski je to lukrativno, ali s druge strane morate osjetiti da ta osoba ima neke druge probleme i da će na kraju i vama napraviti problem. Odbit će vam se o glavu, jer takvog pacijenta nije moguće zadovoljiti. Takav se put treba izbjeći.

Kakva je oralna higijena Dubrovčana?

U zadnje vrijeme se dosta poboljšala. Kad sam krenuo s ordinacijom ovdje su neka sredstva za održavanje usne šupljine, od međuzubnih četkica do posebnih konaca, bila malo poznata, a njihova primjena često pogrešna. Jako mi je važna preventivna stomatologija, a to znači da kad nešto napravimo da to uz odgovarajuće održavanje bude dugotrajno lijepo i zdravo. Ako izostanu njega i kontrola ‘rok trajanja’ se skraćuje. Očuvanje zdravlja zubi od malih nogu do seniora ima svoje specifične potrebe i zahtjeve. Zato je bitan dio našeg posla savjetovanje kako održavati oralnu higijenu kod kuće. Jer za 95 posto uspjeha preventive odgovoran je pacijent kod kuće.

Što je to loše bilo, i na čemu je to bilo utemeljeno?

Utemeljeno na neznanju, a i na krivoj edukaciji. Naši stomatolozi i dan danas ne daju dovoljno naglaska na preventivi i kućnoj njezi. Interesantno je bilo napraviti plombu, izvaditi zub, napraviti most, staviti implantat i doviđenja, s tobom sam gotov. Kriv je i pristup pacijenta da posjeti stomatologa samo kad boli. Želimo da ne dođe do velikih problema, već da se problem riješi dok je u začetku. Zato imamo program u kojem svakom pacijentu šaljemo SMS da je prošlo šest mjeseci od zadnjeg posjeta i da je vrijeme za kontrolu.

Pročitajte još

Dubrovački učenici okitili se medaljama na najvećem europskom natjecanju u hotelijerstvu i turizmu

Dulist

U UTORAK Tribina ‘Biram život’ na sveučilišnom kampusu

Dulist

ZAMUĆEN DIO PALATE Provjerite današnji raspored cisterni

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija