Ulicama moga Grada

Do tad Bane…

Najradije ne bi psovao, al' – hebi ga! Mora se. Bane, malo si zahebao stvar, sve planove i želje, viceve i skerce, pa i ovaj život, našeg vječnog prevaranta s kojim nikad ne znaš na čemu si.

A tako bi rado još koji put s tobom zabjestimo, pokarao se onako iskreno, u četiri oka, svašta izgovorio i svašta od tebe za sebe čuo, al' onako pošteno, do kraja, baš kao s pravim, velikim kolegom i prijateljem. Kojeg voliš i poštuješ i znaš kako i on tako osjeća. Al', zahebao si stvar. Otišao malo ranije, prije još mnogih izgovorenih riječi. I savjeta. I učinjenih stvari. Hebi ga.

I otišao si onako kako si živio. Na brzinu, u petoj. Nisu važne godine života, već život kojeg proživimo u njima. A ti si ga i te kako proživio. U ispunjenoj brzini koju mi koji za sad ostajemo možemo samo sanjati. Ivo Andrić zapisa kako smo "svi mi mrtvi, samo čekamo na svoj red!". Do tad Bane, Dragane Banoviću, svrati u neki moj san, onako tiho daj neki savjet koji je od tebe uvijek valjalo čut.

Pročitajte još

NA STRADUNU Na kraju ovoga đira ulicama našeg Grada

Boris Njavro

ULICAMA MOGA GRADA Na Paskovoj poljani, naokolo fontane

Boris Njavro

ULICAMA MOGA GRADA Nikad nikome nemoj natjerati suzu!

Boris Njavro