Napokon je započela i kratka službena kampanja u kojoj će vam obećavati brda i doline. Trudit će se kandidati biti originalni u pristupu kampanji.
Naši lokalni junaci su ovaj put unijeli nekoliko novosti – točnije nekoliko kodeksa. Nije riječ ni o čemu revolucionarnom jer i do sada smo imali slične deklaracije poput jamstvene kartice i programa kojih se nakon izbora više nitko nije sjećao.
Nakon posljednjih izbora članovi Kukuriku koalicije čak su ustvrdili kako Program21 s kojim su mahali tijekom kampanje u stvari nije bilo nikakvo obećanje dano biračima. Mogli su onda mahati i nečim zanimljivijim od suhoparnog programa kojeg se ionako nitko ne drži.
Kodeksom na kodeks
Prvo je Bupić obznanio etički kodeks odnosno „Etička načela rada gradonačelnika, njegovih zamjenika, vijećnika i gradske uprave Grada Dubrovnika“. U kodeksu koji je otisnut na kartonu s pleterom (podsjeća me na policu životnog osiguranja), navode se pravila ponašanja koja će biti „laburistima na ravnanje, a građanima na uvid“. U kodeksu laburistički kandidati unaprijed obećavaju da će u slučaju kršenja neke od odredbi ili ukoliko budu prozvani zbog neprincipijelnosti, podnijeti ostavku na svoju dužnost. Obvezuju se da neće akumulirati funkcije i pripadajuće naknade za obnašanje istih te da ni oni niti članovi njihovih obitelji neće stupati u poslove s Gradom.
Apsolutno nema ničeg spornog u odredbama ovog kodeksa. Dapače, sve navedeno tamo itekako je pozitivno i poželjno u obnašanju vlasti. No to bi se trebalo podrazumijevati i bez da se ovako otisne i svečano prezentira javnosti na tiskovnoj konferenciji. I dok se takva pravila ponašanja političara podrazumijevaju u razvijenim zapadnim (i sjevernim) demokracijama kojima (tek) težimo, u sredini u kojoj se i dalje neke stvari rješavaju „preko veze“, a naklonost medija osigurava kroz oglasni prostor, ovakav kodeks je, izgleda, još uvijek potreban. Bupić je izjavio da kodeks neće ponuditi izbornim takmacima, ali da će njegove odredbe biti preduvjet za eventualno buduće koaliranje.
Nedugo nakon etičkog kodeksa, Teo Andrić je predstavio svoj kodeks – ‘Kodeks postupanja političkih stranaka, kandidata i koalicija u izbornoj kampanji za Lokalne izbore 2013. godine u gradu Dubrovniku’. Ni u ovom kodeksu sadržajno nema ničeg spornog, dapače. Kako se navodi, njime se ne zamjenjuje (niti se može zamijeniti) postojeće zakone. Propisuju se načela ponašanja poput istinitosti, pravednosti, poštenja, tolerancije, odgovornosti i sl. Propisuje se i što je to primjereno ponašanje u kampanji. Kandidati, političke stranke i koalicije obvezuju se da u svojim nastupima neće koristiti govor mržnje, promicati, poticati i tolerirati bilo kakvu vrstu diskriminacije. Opisuje se što je to civilizirana kampanja, što se smije, a što ne smije. Većina odredbi prepisana je iz raznih izbornih zakona i dosadašnjih naputaka Državnog izbornog povjerenstva.
Dobri (i loši) potezi HDZ-a
Andrić je pozvao sve političke konkurente da svečano potpišu ovaj kodeks pred službeni početak kampanje. Komunikacijski, bio je to dobar potez Andrića, budući se s velikom sigurnošću moglo pretpostaviti da će većina njegovih oponenata ignorirati potpisivanje kodeksa, premda se zacijelo slažu sa svim tamo navedenim odredbama.
Kad već hvalim početnu komunikaciju iz HDZ-ovog stožera, moram priznati da mi se svidjelo nekoliko poteza koje je HDZ povukao. Istaknut ću dva: povratak iskusnog Nika Bulića na dubrovačku političku scenu kao nositelja gradske liste; te dobro produciran Andrićev kratki promotivni spot, iako ne donosi nikakvu relevantnu izbornu poruku. Letak „Živjeti Grad“, sasvim je druga priča…
O simbolici početka HDZ-ove kampanje na mostu ne bih trošio previše riječi. Slična simbolika se koristila i prije: HDZ nam je već priuštio predizborno „otvorenje“ gradilišta dionice autoceste Osojnik – Doli. I tada se posebna pozornost posvetila produkciji: dovučen je čak i bager na, za tu prigodu, iznajmljeno zemljište.
Šaljini logistički problemi
SDP je također predstavio svoje liste. Na prvim mjestima na listi (u proteklom sazivu imali su pet vijećnika) zasjela su poznata imena, vođe raznih lokalnih struja odnosno interesnih skupina. Lista nedvojbeno pokazuje unutarstranačka nastojanja da se marginalizira Šaljina uloga u Gradu, budući da je završio (kao i Andrić) na županijskoj listi.
Šalja se mora nositi ne samo s logističkim problemima (bolje rečeno oskudicom), nego i sa sve lošijim imidžom SDP-a, uzrokovanim ne samo lokalnim stranačkim podjelama nego i katastrofalnim rezultatima aktualne Vlade RH. Za sada ne vidim realne šanse za njegovu pobjedu u gradonačelničkoj utrci, a ovakvu skepsu potvrđuju i posljednje ankete provedene u Gradu. Možda ipak u narednim danima iznenadi i ponudi argumente dovoljne za promjenu nepovoljnih trendova.
Izlet u nepoznato aktivista
Zacijelo su i ostali kandidati radili na svojoj promociji proteklih dana (osim mikro-asfaltiranja i istrčavanja s pričom oko pelješkog mosta). Ako ništa drugo, svi su morali predati kandidacijske liste, no zamijetio sam još samo aktivnosti građanske inicijative Srđ je naš koja je iznjedrila svoju listu za Gradsko vijeće i najavila donošenje vlastitog kodeksa. Na listi se pojavilo nekoliko zanimljivih osoba za koje bih volio da su se ranije aktivno uključile u promišljanje budućnosti Grada. Ipak, nisam siguran koliko su aktivisti pripremili svoju političku platformu i koliko su prepoznati u javnosti. Do sada su bili organizirani isključivo oko negiranja projekta na Srđu, ulazak u Gradsko vijeće donosi puno širi spektar tema i sasvim drugačiju odgovornost. Krenuli su na svojevrstan „izlet u nepoznato“, vidjet ćemo kako će taj izlet prepoznati birači.
Samo se za dobrim konjima diže prašina
Teorija kaže kako svi mi filtriramo neizravne poruke tj. imamo selektivnu percepciju, a koje smo više ili manje svjesni. Prevedeno na normalan govor: zacijelo su vam ne jednom u životu rekli da vidite samo „ono što vama odgovara“ ili da „uvijek primjećujete iste stvari“. Tijekom kampanje pojedini mediji, ali i pojedini urednici aktivno će (a ponekad i agresivno), zagovarati neku od ponuđenih opcija. Ovisno o vlastitim preferencijama tu ćete pristranost više ili manje primjećivati, jer svi mi, u pravilu, pratimo samo one medije u kojima nalazimo potvrdu vlastitih stavova.
Nekada je dovoljan jedan pogled na portal ili tiskovinu da se utvrdi koju stranu zagovara. U uredničkoj kolumni ili članku često ćete pronaći kritike tek nekih kandidata. U Gradu, u kojem se sve zna i svakog pozna, nije teško zaključiti tko kome i otkada drži štangu. Pročitajte ponekad i neki drugi portal, uzmite u ruke i neku drugu tiskovinu, poslušajte emisiju na nekoj drugoj radijskoj postaji. Analizirajte sliku iz više kutova i lakše ćete prepoznati trendove.
Kada se u različitim medijima koji podupiru različite političke opcije pojave kritike ili napadi na istog kandidata – to najbolje govori o stvarnoj težini tog kandidata odnosno koliku opasnost predstavlja za konkurente u danom trenutku.
Najgore je kandidatima o kojima se ništa ne govori – jer upravo to najviše govori o njima.