Slušni aparat

Depresivnije od Mrtvog mora

Srpanj 2019. bio je najtopliji mjesec u povijesti mjerenja temperature, sa prosječnom temperaturom puni Celzijev stupanj od prosjeka. To je ujedno i 415. uzastopni mjesec u kojem je izmjerena temperatura premašila prosječnu temperaturu u 20. stoljeću, ili plastičnije opisano – nitko rođen iza 1985. nikad u svojem životu nije osjetio prosječnu temperaturu.

Francuska, Belgija, Njemačka i Nizozemska u srpnju su zabilježile i najtoplije dane u povijesti svojih zemalja, a Francuzi vode takve zabilješke već punih 500 godina. Istodobno i prosječna temperatura mora raste za 0.75 stupnjeva Celzija, a negdje i znatno više kao na Aljasci gdje se otopio cijeli morski led, a lososi se doslovno guše od nedostatka kisika na temperaturama koje su u najcrnjim scenarijima predviđane za 2069. godinu. Grenland gubi 11 milijardi tona leda dnevno, stoljetne šume daleko iznad sjeverne polarnice proždire plamen, a Cape Town, Kolkata i Sydney rapidno gube pritok pitke vode. I najžešći poricatelji ljudske odgovornosti za klimatske promjene shvatili su da upozorenja nisu bila pretjerana, i osim najzatucanijih trampoida svima je jasno da će se bez brzih i drastičnih mjera ljudska civilizacija naći u ogromnim problemima vrlo skoro.

Kad pomislite na takve crne scenarije, sasvim je logično da su tematiku klimatskih promjena u glazbenom svijetu prvi počeli potencirati doom bandovi. Najdirektniji i najbolji album na ovu temu upravo je izišao prije par tjedana, i definitivna je preporuka za slušanje dok vam se čelom kotrljaju kaplje znoja po ovim nehumanim vrućinama. Londonska doom/post-metal grupa SÜrYa zajedno je već pet godina u pan-europskom sastavu Bartek i Greg na gitarama, Mark na basu i Raquel za bubnjevima. Nakon debitantskog albuma ‘Apocalypse A.D.’ prošli mjesec izdaju svoj drugi album na temu ekologije, zaštite planeta i prijeteće klimatske katastrofe pod naslovom ‘Solastalgia’. Sam naziv albuma dovoljno govori o brigama koje ih more, jer taj pojam označava osjećaj žalosti i zabrinutosti zbog ekoloških i klimatskih promjena.

Ovaj odličan instrumentalni album prožet je kratkim govorima o tim temama kako bi uspjeli dodatno potaknuti slušatelje da dobro razmisle o stanju svijeta koji ostavljaju mlađim naraštajima. Album otvara najduža, devetominutna stvar ‘Anthropocene’. Antropocen je inače naziv za trenutno geološko doba u kojem živimo, doba u kojem je čovjek preuzeo ulogu prirode i izmijenio cijeli planet po svojem nahođenju. Iako ovo doba traje jedva nekih stotinu godina, u tako kratkom razdoblju uspjeli smo posjeći preko polovice šumskih površina i istrijebiti nekih šezdeset posto životinjskih i biljnih vrsta. Kao i sama ljudska dominacija, i ova stvar počinje polagano, skoro sjetno uz lagane perkusije i gudačku pratnju, dok nas muški glas podsjeća na stotinu godina mehaničke oluje i najavljuje sljedeće veliko izumiranje. Kako se uništavanje zahuktava, ubrzava se i tempo i žestina glazbe, a drugi, ženski glas zove na djelovanje – moramo hitno izmijeniti svoj pogled na svijet kako bismo pozitivno utjecali na budućnost života na Zemlji. ’The Purpose’ počinje sa brzim blackmetalskim gitarskim tremolom kojem se suprotstavljaju polagani doom bubnjevi, i vrlo brzo se uparuju u još jednu odličnu deveto-minutnu stvar u stilu Russian Circles ili Neurosis, izmjenjujućih amplituda i pitanjem: ‘Jesmo li civilizirani?’, jer ako jesmo, očigledno je da civilizacija nije dobar izum. Nakon kratkog intermezza prožetog ptičjim pjevom uz odjekujuće akorde u ‘Fenland’, zadnje dvije stvari ‘Black Snake Prophecy’ i ’Saviours’ prezentirane su žešće, agresivnije i direktnije, želeći nas podsjetiti na surovost prirode i našu okrutnost prema njoj.

Ako je obilježje dobre glazbe sposobnost da vas potakne na razmišljanje, Sürya je sa Solastalgijom kreirala odličan album, jedan od najboljih albuma ove godine. Ovo sigurno nije album za svakoga, niti je tako zamišljen, no svatko tko ga strpljivo sasluša otvorenog uma osjetit će moćnu poruku američkog starosjedioca Alanisa Obomsawina: ‘Kad posljednje drvo bude posječeno, posljednja riba ulovljena i posljednja rijeka zagađena; kad od zraka kojeg udišete počnete obolijevati, shvatit ćete, prekasno, da bogatstvo nije na bankovnim računima i da ne možete jesti novac.’

Pročitajte još

Made in Pula: Legendarni Idijoti s ‘j’

Petar Ipšić

Amplifest Porto 2019.

Ivan Jelčić

Dinosaur Jr. lako je voljet

Petar Ipšić

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija