Crtice iz Konavala

Cavtat u XIX. stoljeću

Ako biste pokušali usporediti Cavtat XIX. stoljeća s današnjim, pronašli biste vrlo malo sličnosti. Naime, početkom tog stoljeća prestala je postojati Dubrovačka Republika u sklopu koje su se nalazile Konavle s Cavtatom stoljećima i koje su tada, zajedno sa cijelom Dalmacijom, postale dio Habsburške Monarhije. Car Franjo I. je 3. kolovoza 1816. proglasio Dalmaciju, Dubrovnik i Boku Kotorsku posebnom pokrajinom, a godinu dana iza Kraljevinom Dalmacijom. Od tada se područna vlast dijelila na okruge (zadarski, splitski, dubrovački i kotorski), te je Cavtat pripao dubrovačkom okrugu. Tako su se Cavtat i Konavle našli na samoj periferiji ogromne, rekli bismo danas multinacionalne države. Cavtat je tada bio tek jedan mali činovnički i ribarski gradić ili bolje rečeno, nekakva mješavina urbanog i ruralnog.

MIRISI, ZVUKOVI…
Cavtat je prolazno mjesto, najviše ljudi dolazi tu zbog zaposlenja, luka je prepuna brodova jedrenjaka. U to je doba fluktuacija stanovništva u Cavtatu bila vrlo velika za razliku od ostalih mjesta u Konavlima. To je bilo i razumljivo jer okolno stanovništvo živi isključivo od poljoprivrede i vezano je za zemlju, dok u Cavtat dolaze zanatlije i činovnici koji se tu zadržavaju onoliko vremena koliko to posao od njih zahtijeva. No, sam Cavtat tada ne izgleda niti malo privlačno – ulice ne nalikuju onima danas, nisu popločene i asfaltirane, već su zimi blatnjave, a ljeti prašnjave. Iz tih se ulica šire različiti mirisi koji današnjem čovjeku nikako ne bi bili ugodni. Tako po ulicama curu fekalije iz svinjaca i staja, a često puta na ulicu se iz kuća izbacuju sadržaji noćnih posuda i ostala nečistoća. I zvukovi, koje biste čuli u tim ulicama, su neusporedivo različiti od današnjih. Iz kuća se čulo sigurno udaranje stativa jer je većina Cavtajki živjela od tkanja. Tako je za Cavtajke Mato Vodopić u svojom knjizi Marija Konavoka rekao: „Dobre žene, nema zbora, ali je nezgoda, da su veći dio tkalice i kruharice, pa što ćeš da ti rečem, malahno, kako mi obično velimo, kundurice“. Isto se tako čuje rzanje konja, revanje magaraca, kokodakanje kokoši i ostala kakofonija zvukova koje proizvode domaće životinje i ljudi. Jedini ustrajni zvuk iz toga vremena kojeg i danas možemo čuti je zvono s zvonika crkve sv. Nikole.

U OPRECI S MORALOM I ĆUDOREĐEM
U to vrijeme je Cavtat imao manji broj stanovnika nego sada, ali je svejedno tada bilo četrdeset kavana, spremišta i prodavaonica, pa već spomenuti autor Mato Vodopić na sljedeći način opisuje Cavtata: „Prošetaj se po Rivi i sve ti je udilj pred očima. Ljudi prosti, ribanjem i pomorstvom potrebno pribavljaju; medju njima koji trgovčić, što u Dubrovnik ili u Trst dodaje ulje, loj, kože i drugo te Konavljanin snose, a prima u zamjenu one trgovine, koje trebaju mještani. Krčmara mnogo više nego mjesto podnosi radi svakidašnjega slaženja Konavljana, ili da prebrode u Dubrovnik ili da opreme tu sudbeni ili koji drugi posao”. U krčmama su se često događale i stvari koje su bile u opreci tadašnjem javnom moralu i ćudoređu, pa su se i lokalni župnici često puta vlastima žalili na takve izgrede. Župnik Bogdanović se tuži kako tu ima uvijek svađe, tuče, psovke i moralno-ćudorednih zastranjivanja. Župnik Nikola Gjurijan piše kako je Pave Kalačić u nezakonitom odnosu s Markom Herendijom iz Oboda čija je gostionica postala leglom skandala i nemorala. Isto tako je ostalo zapisano da je Jele Sturica iz Oboda, koja prodaje vino i ostala pića u kući Kličana, stupila u intimno prijateljstvo s Perom Skurićem. Uzrokom skandala bila je i neka Lucija Račić iz Plata koja je kao sluškinja bila kod Ivana Kazilari u Cavtatu, ali ju je on otpustio, a ona je za inat otvorila jednu gostionicu u kući Ivana Bačan gdje bi se sakupljala svjetina sumnjivog ponašanja. Poslije je prešla u službu plemića Vlaha Caboga, a tamo je zavela Iva Brautovića koji je već oženjen i ima troje djece. Sve ove osobe župnik je prijavio Preturi, ali izgleda bez većeg uspjeha, jer dalje kaže kako su se oni i nadalje vladali kao do sada, dapače su bili još gori, jer su se hvalili svojim postupcima. Dakle, Cavtat XIX. stoljeća je sigurno, današnjem promatraču, teško dočarati.

Pročitajte još

Orhan Pamuk, turski nobelovac i Jakov Pervitić, kartograf iz Konavala

Božo Lasić

Veliki rat, Božićni mir, Bečka filharmonija, Konavle i Mihovil Nikolić

Božo Lasić

Nikola Primorac – prvi na svijetu u maloj brodici preplovio Atlantik

Božo Lasić

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija