Cavtajski reljef Mitra

Mnogi vjerojatno nisu svjesni kako im se u trenutku dok kupuju novine u cavtajskom kiosku (točnije u skladišnom prostoru) koji se nalazi u rodnoj kući Baltazara Bogišića, u blizini nalazi artefakt koji povezuje indijsku, iransku i europsku kulturu. Taj kameni ostatak povezuje stare Vedske spise, zoroastrijske svete tekstove kao i antičku mitologiju. Zaista čudno, kupujući novine ili cigarete, te boraveći u tom prostoru nesvjesno dotičete minula tisućljeća jedne stare i prošle kulture koja se klanjala i štovala danas davno zaboravljenim bogovima, o kojima uostalom i danas znamo toliko malo, budući nam nisu ostali izvori kojima bi dublje zašli u taj sustav vjerovanja čija okosnica je božanstvo Mitra, kome je posvećen i spomenuti cavtajski reljef. Mitra (lat. Mithras) je staro božanstvo koje se prvi put spominje u jednom spomeniku u XIV. stoljeću prije Krista. U Vedi (najstarije svete staroindijske knjige) je božanstvo Mitra usko povezano s Varunom, božanstvom koje kažnjava krivce. U Avesti (zbirka zoroastrijskih svetih tekstova) Mitra je združen i s Ahura Mazdom, vrhovnim bogom, sa suncem koje je njegovo ‘oko’ i s bikom, simbolom snage. S ekspanzijom Perzijanaca Mitrin se kult proširio u Babilonu te se povezao s kultom sunčanog boga Šamaša. Mitrin kult širi se i u Grčku, a nakon Pompejeve pobjede nad Pontskim kraljem Mitridatom prodire među rimske vojnike. Ne iznenađuje da Rimljani kao ratnički narod preuzimaju Mitru budući da je Mitra bog koji daje ljudima hrabrost i krepost, on je ‘nepobjedivi’ bog ratnika, a identificiran je i s Apolonom i Helijem odnosno s svjetlom i suncem. U prva tri stoljeća naše ere mitraizam kao nova poletna energija širi se po cijelom Rimskom carstvu. Nosioci ove religije su rimski vojnici, a Mitra je putem njih vjerojatno našao put i do naših krajeva, budući u Cavtatu odnosno Epidauru borave kako djelatni vojnici, tako i oni umirovljeni koji su tu dobivali zemljišta. Posljednji rimski carevi III. stoljeća propagiraju mitraizam želeći ga suprotstaviti kršćanstvu, pa ga Aurelijan proglašava državnom religijom. Mjesto gdje se slavio bog Mitra zvalo se Mitrej. Mitreji su najčešće bili uređeni u prirodnim ili umjetnim spiljama. Većinom su te spilje bile skromnih dimenzija. Usred prostorije nalazio se bunar ili izvor, a nasuprot ulaza kip, reljef ili rjeđe slika Mitre koji ubija bika. U Konavlima imamo dva Mitreja gdje se štovao Mitrin kult, poznatiji Mitrej u Močićima i manje poznati Mitrej kod crkve sv. Đurđa u Cavtatu. Danas je ovaj u Močićima poprilično očuvan dok ovaj kod crkve sv. Đurđa više ne postoji. Naime, ovaj Mitrej za razliku od ovoga u Močićima je umjetno načinjeni spelej. Upravo iz ovoga Mitreja potječe i ovaj kameni relejef u Cavtatu. Naime, 1910. godine reljef je odsječen s hridi te prenesen u rodnu kuću Baltazara Bogišića u Cavtatu. Već tada, kada je bio prenesen, prilično je bio oštećen te danas možemo zahvaliti njegovu očuvanost upravo tome što se nalazi u zatvorenom prostoru u koji ne mogu doprijeti različite atmosferilije. No, svakako bi ga trebalo izložiti na primjeren način kako bi bio dostupan širom publici, jer je njegova atraktivnost neosporna.