Natrag
15.12.2018 10:55

facebook

twitter

google

rss

dulist

Božo Burić: Na Srđu sam bio najsigurniji

5.12.2013 @ 11:31 Ana Prohaska Zanimljivosti
7;7

Podijelite:

Već tradicionalno povodom obilježavanja Dana dubrovačkih branitelja, ovog jutra u dubrovačkim osnovnim školama održan je sat povijesti. Mi smo se pridružili učenicima sedmog razreda OŠ Marina Getaldića, kojima je satnik Božo Burić ispričao kako je počeo Domovinski rat na našem području, posebno se osvrnuvši na 6. prosinca kada je Dubrovnik pretrpio najveći napad u svojoj dugoj povijesti.

– Rat u Dubrovniku bio je jako težak. JNA je tada na našem području imala na raspolaganju 18 000 ljudi, imali smo nedostatak i u ljudstvu i u oružju i zbog toga nije stvorena nikakva respektabilna vojna snaga na našem području. JNA je angažirala velike snage, oko 18 tisuća vojnika u drugoj operativnoj skupini, imali su 100 tenkova, 90 oklopnih trasportera, 120 topova. Mi smo imali 500 branitelja na samom početku rata u Dubrovniku, 115 u Metkoviću, MUP sa 350 ljudi, Odred naoružanih brodova koji je imao 60 pripadnika, 650 pušaka, 50 poluatomatsih pušaka i lovačkih pušaka, 3 puškostrojnice. To nam je bilo jedino na raspolaganju za obranu Gradu. Odnos snaga bio je u korist neprijatelja. Rezultat je prema svim pokazateljima bio da je obrana nemoguća. Srbi i Crnogorci krenuli su u napad. Mi smo im 1.listopada kada je krenuo napad zadali velike gubitke. Kada vas vodi ponos sve je moguće,a u TUP-u su se radile granate zvane Televizije, bila je od željeza napunjena eksplozivom i čavlima – rekao je Božo Burić uvodno dodavši:

-Kada ratujete po pravilima ne očekujete iznenađenje. No u prva dva dana napada, vjerovali ili ne, njima smo zadavali udarce jer je to bilo potpuno iznenađenje za njihovu pješadiju. Njihove su novine pisale svašta – da imamo plaćenike, Kurde, izmišljali su razne priče kako bi opravdali svoj neuspjeh. Jer su mislili da će za dva dana popiti kavu na Stradunu. Ali je nisu popili – dodao je istaknuvši kako je Dubrovik ubrzo ostao bez vode, struje, TV i radio signala te telefonskih veza.
-Bio je odsječen je od ostatka Hrvatske. Važna točka bio je Brgat. Da je neprijatelj kojim slučajem  probio obranu na Brgatu, da je bio okupiran, mi ne bi imali nikakve prilike braniti Dubrovnik i neprijatelj bi bio na Stradunu 2. listopada. Naši mladići 2 puta su krenuli u protunapad, a oni su govorili da ih napadaju Ustaše i plaćenici, a Brgat je branilo nešto više od 20 ljudi – naglasio je Božo Burić opisavši tijek rata na dubrovačkom području.
Spomenuo je i Odred naoružanih brodova koji je bio žila kucavica okupiranog Dubrovnika.

-Odred naoružanih brodova držao je Dubrovnik na životu. Bili smo odsječeni, a njih 60, po buru, vjetru i granatama, s Pelješca su u Dubrovnik nosili municiju, hranu, lijekove. Išli su po moru, a bili su putujuća bomba –  naglasio je Burić istaknuvši kako su dubrovački branitelji posebno zahvalni i taašnjem biskupu Želimiru Puljiću koji je pozvao ljude da ne napuštaju svoje domove.
-Jer prazan grad se ne može braniti – naglasio je..

Posebno se osvrnuo na 6. prosinca 1991. kada je Dubrovnik najviše stradao.

-Nigdje mi nije bilo lakše nego na tvrđavi na Srđu, nigdje nisam osjećao toliko sigurnosti kao na Srđu. Pirmirje je trebalo stupiti na snagu u podne 6. prosinca. No, mi nismo vjerovali. 6. prosinca odlučili su napast Srđ, i okružili su tvrđavu sa svih strana. Zauzeli su dio između žičare i tvrđave, te s druge strane gdje je odašiljač. Mi smo na tvrđavi držali sve ulaze i prolaze. 30 ljudi sve skupa bilo je na tvrđavi, 15 pored tornja, a 15 u središnjem dijelu tvrđave. U međuvremenu ostali smo bez komunikacije. Oni su pak mislili da imamo tunele do Grada i nisu znali koliko snaga imamo na tvrđavi. Bili su nevjerojatno blizu. Tada smo učinili  nešto nepojmljivo-zapovjeđeno je da sami sebe gađamo i toga nema nigdje u vojnoj povijesti. To nije nitko očekivao.

 Kad smo uspjeli uspostaviti kontakt, naše topništvo napalo je Srđ. Možete li misliti nevjericu ljudi u topništvu koji su dobili zapovjed da pucaju po nama. Bila je to prva naša pobjeda u Domovinskom ratu. Najteže je bilo kad je neprijatelj postao svjestan da je  izgubio i kada su iz osvete bacili bombu na Sustjepan i ubili četvoricu  ljudi bez ikakvog razloga. Uslijedilo je bombardiranje Grada. Taj dan Dubrovnik je gorio. U Dubrovniku su bili Pompeji, ljudi su skočili i gasili Grad. To je bilo grozno. Grad je bio zgarište. Ali uz pomoć pumpi, hidranta i ljudi, Grad je ugašen – naglasio je uz ostalo Božo Burić.

Komentari





O autoru: Ana Prohaska

Diplomirana sam novinarka i doktorandica na Doktorskom studiju Povijest stanovništva. Bavim se problematikom iseljavanja povijesne jezgre Dubrovnika i poviješću Dubrovačke Republike..

Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana