Natrag
18.12.2018 13:08

facebook

twitter

google

rss

dulist

Bolje nešto od nečega, nego ništa od ničega

9.1.2016 @ 6:41 Boris Njavro Ulicama moga Grada
6;6

Podijelite:

Proslavili smo Badnji dan u veselom društvu i uz pjesmu s prijateljima na sve strane našeg Grada, a nakon tog veselog dana dočekasmo i Božić u krugu obitelji, kako već to dolikuje našoj tradiciji i običaju.

Iz tiskanog izdanja 30. prosinca 2015.

Pjevalo se na Badnjak, nazdravljalo, ljubilo i grlilo, lijepe želje željelo, svatko svakome koga se toga lijepog dana srelo i vidjelo. I kolende je bilo, ali nekako manje nego onih godina prije. Starijima kao da više i nije do pjesme, a mlađima se izgleda više i ne da zapjevati, ako i krenu s pjesmom, znaju tek prva dva, tri stiha i… gotova im kolenda. Mobiteli su stalno ‘pištali’ ili koji zvuk već davali, najavljujući nove sms čestitke. One dobre stare čestitke, napisane vlastitom rukom i poslane poštom, malo tko je poslao, lagano su nestale u ova moderna vremena. Svakako, bio je to lijep, ove godine i sunčan dan, kada smo svi sretni, veseli i svima oko sebe želimo svako dobro. Kao rijetko kada kroz godine koje živimo.

Veseli đir na Badnjak
S veselom i svakome u Gradu dobro znanom družinom; Rudi, Bobo, Pico, u đir na Badnjak krenulo se i nazdravilo, kako tradicija to već nalaže, iz Gruža i restorana „Zrinski“ kod pravog domaćina Vide, pa do „Gira“ i Tomija i Robija, naravno i do središta Šipčina „La Lune“ i Miše, te za kraj prvog dijela do „Tramvaja“ i znanih blizanaca Gorana i Zorana. A tamo se okupila vesela ekipa predvođena uvijek sjajnim showmanom Vickom Kitinom, podržanim od znanog nam veseljaka Nikše Kralja. Ma isto je Bobo u središtu zbivanja, ulazi nova ekipa u „Tramvaj“, nas dvadesetak naokolo njega, a ovi kao pitaju, što u šali što u zbilji, „koji su ovo oko Bobe?“ Ide tu priča o svemu što se proživjelo i zbilo oko nas. Priča se i o Gradu i o Andru, o mostu i mostovima, političarima i obećanjima, nogometu i vaterpolu, pa i o ratu, jer pravi i istinski ratnici su u ovom društvu. Vicko naravno kolo priče vodi, i o onima gori i o onima doli, ma i o onome gori i o onome doli, „padne“ tu i po koji vic i po koja životna zgoda, kao ona kad je Vicka jedan od ministara zdravlja nam pitao na Pilama kakav mu je sladoled, a on mu odgovori „kao i naše zdravstvo“ pa ti moj ministre misli što ti je naš Vicko poručio i mislio! A zatim na Stradun u đir, pun čeljadi, sve skladno obučeno, sve veselo, nasmijano, čestitke, dobre želje na sve strane. Pa malo u „Prima“, zatim u omiljeno nam okupljalište „Fontanu“, sve znani oko nas, nema koga tu nema i ovoja dan, raznih generacija, raznih pjesma, uz čestitke, te za kraj ovog našeg đira do „Galerije“ u Kunićevu ulicu, do Butigana i Suve, a i tamo puno sve, veselo sve. A onda, nakon još koje zdravice doma, treba se spravit’ za Ponoćku. I tako prođe veselo ovaj lijepi dan koji nam „dohodi jednom na godište“, s dragim ljudima i u veselom društvu. Kako i treba!

Sve naše bajke postale su basne
A onda smo dočekali Božić u krugu obitelji i uz trpezu bogatu koliko već današnja vremena nam dopuštaju. I nakon tog lijepog blagdana, više obiteljskog, sad je pred nama još jedna festa, više ona pučka i za totalnu veselicu, Nova Godina. Ova koja je pred nama i koja započinje za koji dan, „prestupna“ je, ima onaj jedan dan više, 29. veljače, a kako nam je ova nova Vlada trinaesta po redu, tko zna što nas sve u Novoj čeka. Zemlja smo u kojoj razni likovi postavljaju sami sebi pitanje „obiti banku ili osnovati stranku?“ te biraju ovo drugo i postaju naši saborski zastupnici, oni koji izgubljeno dižu ruku odlučujući o našoj sudbini i primajući za to velike plaće! I donose zakone koje ni sami ne poštuju, posebno ovi „lokalni“, te kad se sve sagleda, zaista smo „otvorena zemlja“, jer većina naših lopova i ove dane provodi na slobodi. Većinu kad zabrljaju umjesto u zatvor šalju u neko veleposlanstvo, za skriti ih na neko vrijeme. U zemlji smo u kojoj kod političara prevladava životinjski nagon za isključivo vlastitom egzistencijom i pohlepnom zaradom dok im traju mandati, te sve naše bajke postaju zapravo loše basne u kojima su oni, ti naši bijedni političari, glavni negativni ružni likovi. Treba ih samo upitati zar zaista vjeruju da smo svi mi budale ako nas na tren uspiju zavarati? Ne, to samo znači da im na žalost povjerujemo više nego što su zaslužili, te se iznova uzalud nadamo. I uvijek redovno razočaramo. Najsitnija duša naše političke scene, osoba koja ni sama sebe ne voli, poručila je svojim političkim oponentima kako su nam „ukrali Božić“, ona „ministarka“ koja ni sama ne zna ni kad je, ni što je zapravo Božić! To su političari koji nas vode. Tragedija života je što prebrzo starimo, a prekasno se opametimo. Pa kad vidimo sve ovo oko nas, iznova na pamet dolazi jedna iz stripa „Alan Ford“, koja kaže „Bolje nešto od nečega, nego ništa od ničega!“

Poželimo sebi…
U „Galeriji“ na Badnjak svi smo pjevali „Lupi petama, reci evo sve za Hrvatsku, poljubim zastavu i pustim suzu neku iskrenu, o Bože čuvaj ti naše golubove i sirotinju, jer bogati se i onako za sebe pobrinu!“ Golubova je sve manje, a siromašnih sve više, a političari, oni su u današnja vremena ti bogati koji brinu samo za sebe, svi oni, od lokalnih do državnih, i te kako se brinu samo o sebi, a nama ostaje tek nadati se u neke bolje nove godine. Ostaje nam pokušati se sami brinuti o sebi, sami sebi poželjeti neka nas ne boli ono što nas je boljelo, neka nas vole i oni što nas nisu voljeli, neka nam prijatelji i djeca budu bolja od nas, kako bi se mi hvalili s njima, a ne oni nama, poželimo biti potrebniji drugima više nego oni nama, ne uzimajmo više nego što dajemo drugima, budimo hrabri, slobodni i svoji i činimo dobro i sebi i drugima. Poželimo i sebi i svima koje volimo i koje ćemo voljeti svako dobro u još jednoj Novoj u našim životima. I neka nam je Bog na pomoći.

Komentari





O autoru: Boris Njavro


Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana