Što se tiče akvarija i knjiga, ako netko ima restoran i dijete, zašto bi mu Grad Dubrovnik kupio knjige? E pa nećemo to raditi samo zato što to Milan Bandić radi. Koji bi razlog bio da Grad izdvaja novce za knjige djece pomorskog kapetana – ustvrdio je na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća gradonačelnik Dubrovnika Andro Vlahušić, odgovarajući na vijećničko pitanje o tome zašto Grad Dubrovnik planira gradnju akvarija umjesto da se ta sredstva preusmjere tamo gdje su potrebna.
Podsjetimo, prilikom svog obilaska radova na Batali, Vlahušić je među ostalim istaknuo kako se ‘privatni investitor djelomično povukao, no kako to za Grad ne predstavlja nikakav problem’.
– Grad je spreman samostalno napraviti akvarij težak 300 milijuna kuna – rekao je Vlahušić, te istaknuo kako je sve to dio projekta jedinstvene dubrovačke kartice od koje će Grad moći napraviti akvarij. Sve je tada zaključio riječima: ‘Završena je bajka broj 2, počinje bajka broj 3′!
Natrag u stvarnost
No daleko od 300-milijunske posude za ribice nalaze se stvarni ljudi, sa stvarnom djecom i stvarnim problemima. Zamislite jedan od tih problema je i kupnja knjiga za djecu.
Povezano s njegovim nastupom na Vijeću ili ne, ali eto 15-ak dana kasnije u prostorijama Zaklade Blaga djela predstavljen je Pravilnik Grada Dubrovnika o subvencioniranju udžbenika učenicima osnovnih škola. Kako je rečeno na konferenciji za novinare tim ‘ublaženim’ pravilnikom ‘značajno su povećani cenzusi za ostvarivanje prava na besplatne udžbenike’, a rok za prijavu je 30. rujna.
– Uvažavajući ovogodišnju situaciju da će se morati nabavljati pretežito novi udžbenici, ove godine smo odlučili povećati cenzuse. Tako cenzus za samohrane roditelje iznosi 2000 kuna po članu obitelji, tročlanu obitelj 1 750, te četveročlanu obitelj 1 850 kuna po članu obitelji. To je skoro dvije tisuće kuna više od Grada Rijeke čiji je socijalni program usporediv s našim. Mi imamo najbolji program u Hrvatskoj – rekao je pročelnik Upravnog odjela za obrazovanje, šport, socijalnu skrb i civilno društvo Grada Dubrovnika Miho Katičić te dodao kako će se ove godine financirati 600 kuna za učenike od 1 do 3 razreda, 625 kuna za učenike 4. razreda, 5. i 6. razreda u iznosu 1025 kuna, i za učenike 7. i 8. razreda u iznosu od 1250 kuna.
Prema podacima jednog od najvećih internet servisa za kupnju knjiga, kompleti knjiga za osnovnu školu koštaju od otprilike 600 pa sve do 1800 kuna, a ovi iznosi subvencije pokrit će cjelokupne troškove za prva tri razreda (+-20 kuna), ¾ iznosa potrebnog za knjige za djecu u četvrtim razredima te malo više od pola iznosa za djecu u gornjim razredima osnovne škole.
Upoznajte ‘pomorske kapetane’ i ‘vlasnike restorana’
Zašto je našem gradonačelniku u posljednje vrijeme omiljena analogija bogatava i hedonizma baš zanimanje pomorskog kapetana i vlasnika restorana, zna samo on, no teško je zamisliti da su doneseni imovinski cenzusi prilagođeni baš za njih.
Dakle prema postojećem pravilniku samohrana majka (ili otac) nema pravo na subvenciju ako imaju plaću jednu kunu veću od četiri tisuće kuna! Kada je riječ o obitelji s jednim djetetom ukupni prihodi ne smiju biti veći od 5 250 kuna, dok za četveročlanu obitelj prihodi ne smiju biti veći od 7 400 kuna. Ako je riječ o obitelji s troje i više djece ukupni prihodi ne smiju prelaziti više od dvije tisuće kuna po članu obitelji, odnosno biti veći od najmanje 10 tisuća kuna (naravno samo roditelji smiju raditi).
Uvjet uz to je da su sva djeca na redovitom školovanju.
Iako se ne može sa sigurnošću tvrditi kako baš nijedan pomorski kapetan na svijetu ne bi radio za te novce, sa popriličnom sigurnošću se može istaknuti kako nema nijedan u Dubrovniku. Dakle ili je u Pravilniku pobrkana novčana valuta pa je riječ o dolarima ili eurima, a ne o kunama, ili gradonačelnik opet vrti spinove kako bi skrenuo pažnju s činjenice da Grad ne izdvaja niti jedne jedine kune za ovaj program. Nije greška. Uz sve silne mikroasfalte, prozračne mostove i sustav imaginarnih žičara na kojima bi pozavidjele i svjetske prijestolnice, Grad Dubrovnik ne izdvaja niti kune svojih sredstava za knjige osnovnoškolaca. Naime, odgovarajući na novinarska pitanja pročelnik Katičić je potvrdio kako su sva sredstva donirana od strane Zaklade Blaga djela.
– Građanima je svejedno čiji su to novci, Grada ili Zaklade. Kad vanka rečemo da postoji institucija koja želi dati, a ne uzeti od Grada, nailazimo neću reći na zavist, ali divljenje – odgovorio je tom prilikom pročelnik Miho Katičić.
I možda je u pravu. Možda bi građanima bilo svejedno da kriteriji, bili oni najbolji u Hrvatskoj ili ne, ne znače da je (u Dubrovniku) praktički riječ o obiteljima koje jedva spajaju kraj s krajem. Možda bi im bilo svejedno da prosječna cijena najma stana (kad ga nađu bez uvjeta da isele tijekom sezone) ne odnese više od pola propisanih uvjeta. I kad ne bi morali jesti baš svaki dan. Ili se prati. Možda bi im onda pogled na imaginarni akvarij bio manje gorak. Ali to je perspektiva koju gradonačelnik s plaćom od 21 tisuću kuna teško može sagledati…