Natrag
19.11.2018 02:03

facebook

twitter

google

rss

dulist

BOGATA I DUGA POVIJEST DUBROVAČKOG HOTELA Sto godišta lapadske dame

22.8.2014 @ 19:23 Andrea Falkoni Račić Zanimljivosti
7;7

Podijelite:

Fotografije ustupio Lukša Lucijanović

Hotel Lapad ove godine slavi veliku obljetnicu, 100 godina svog postojanja. Iza ovog dubrovačkog hotela s 4 zvjezdice bogata je i zanimljiva povijest. Lapad je jedan od rijetkih hotela koji je sačuvao svoj izvorni izgled, te ga u savršenoj mjeri prilagodio i spojio sa svim prednostima modernog vremena.
Sve je počelo još 1911. godine kada je pokrenuta ideja o gradnji velikog hotelskog objekta na mjestu na kojem je i danas. Prema pisanju Lukše Lucijanovića te godine u Dubrovnik stiže industrijalac i veleposjednik Wilhelm Lerch, koji u Lapadu kupuje kompleks imanja od mora do vrha Glavice s dvorcem i kapelicom. Dubrovčani su taj dio zvali ‘Mala Venecija’ (Piccola Venezia), a u starini i Mleci. Lerch je na tom mjestu želio izgraditi hotel, pa razgradnja Mletaka kao cjeline počinje već u kolovozu 1911. godine.

Naziv izazvao pobunu

Lerch je odlučio dvorac i kapelicu zadržati za sebe, te je, kako piše Tomislav Kuljiš u svojoj knjizi ‘Mleci na Lapadu – ljetnikovac Paska Frana Sorkočevića’, izvršio preinake ‘prema zahtjevima historicizma pojačavši već započetu gotičku crtu, onaj Mavnerijev ‘slog mletačkih polača.’ Na pročelju dvorca, u prizemlju je preinačio prozore i vrata, kao i prozore na bočnim stranama kata. Novi kameni okviri, piše dalje Kuljiš, dobili su drukčiju profilaciju i izraziti šiljasti luk zbog čega su svi otvori povišeni za jednu četvrtinu prijašnje visine. Zato je poviše ulaza uklonjen stari Gradićev grb.
Radovi su završeni krajem studenog 1911. godine. Obnovljena je i kapelica, koja je vraćena obredu te je na oltar postavljen mramorni klasicistički kip Isusa Krista, djelo kipara Johanna Heinricha Danneckera.
Ovaj dio Mletaka ostao je dugo privatni dvorac, te je zato i očuvan, dok će se hotel graditi na mjestu nekadašnje gospodarske zgrade dvorca, iako ju je Lerch prvotno mislio samo nadograditi. Gradnja hotela trajala je jako dugo, budući da su radovi nekoliko puta bili obustavljeni zbog blizine barutane te strogih građevinskih propisa. Izgradnja je završena 23. ožujka 1914. godine, no sve nije prošlo ‘glatko’. Javne prosvjede te pobunu Općinske uprave izazvao je, naime, naziv hotela ‘Weisses Schloss’, koji je osvanuo na hotelu. Lerch je stoga bio prisiljen promijeniti ime u ‘Bijeli dvorac’. Prema pisanju i sjećanju Vinka Krampusa, hotel je tada imao 73 ležaja i samo tekuću vodu u sobama, a posjedovao je i vlastitu malu centralu s agregatima. Hotelska kuhinja bila je u prizemlju, dok su blagavaonica i recepcija bile smještene na ulazu s lijeve strane hotela. Hotel je imao i svoju plažu na mjestu kupališta Sv. Martina (Sumratin).

Rat i poraće

U jeku Prvog svjetskog rata umire veleposjednik Lerch, a njegov sin i nasljednik Karl u prosincu 1918. godine prodaje svoje posjede u Gružu i Rijeci dubrovačkoj, izuzimajući pokućstvo, umjetnine i starine u Villi Piccola Venezia i Villi Sorgi, za 1,2 milijuna kruna Srpskoj centralnoj banci za Primorje. Hotel tada mijenja ime u Grand Hotel Lapad. Banka hotel adaptira i preuređuje 1920. godine, pa je tako u prizemlju smještena kuhinja dok je kapelica pretvorena u magazin.
U Drugom svjetskom ratu i poraću mijenjali su se i vlasnici Hotela Lapad i Male Venecije, da bi se 1941. godine kao vlasnik uknjižila Trgovačka industrijalna banka u Zagrebu.
Prema pisanju Krampusa, godine 1941. u Hotel Lapad ulazi talijanska vojska te ga pretvara u glavnu bolnicu Južnog fronta, a kapitualcijom Italije u hotel ulaze Nijemci koji tamo obitavaju do 18. listopada 1944. godine.
U poratnom razdoblju, 1945. i 1946. godine hotel i dvorac stavljeni su pod privremenu upravu, da bi dvije godine kasnije rješenjem Ministarstva trgovine i opskrbe, sve stavljeno na upravljanje Republikanskom hotelskom poduzeću Lokrum u Dubrovniku.
Izgleda da je hotel nakon II. svjetskog rata bio dobro očuvan, piše Lucijanović, te se u njemu održavala škola za mlade buduće ugostiteljske radnike u organizaciji dva najveća ugostiteljska poduzeća – Lokrum i Gradac. Poslije odlaska škole, Lapad koristi JNA kao vojno odmaralište.

Novi hotelski kapaciteti

Uskoro dolaze i prvi gosti, tadašnji socijalistički radnici, a iste godine stižu i španjolski ratni vojni invalidi. Nakon male adaptacije, piše Lucijanović u svom feljtonu, na temelju podataka Ljuba Mihića, 1949. godine u hotelu borave studenti Medicinskog fakulteta iz Beograda.
Značajnije preuređenje Lapad je doživio 1953. godine, kada za direktora dolazi Jakov Prizmić. Godine 1986. hotel doživljava proširenje smještajnih kapaciteta. Nadograđuje se classic krilo sa šest katova kaskadnog stila. Lapad dobiva 193 sobe pa postaje jedan od najvećih hotela u Dubrovniku. Uz nove smještajne kapacitete izgrađeni su i recepcija, kuhinja, restoran, skladišta…
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća pokrenuta je integracija turističke privrede, pa su 1. siječnja 1970. u Hotelsko-turističko poduzeće Dubrovnik udruženi Hotel Lapad i Hotelsko Dubrovnik. Hotel Lapad je u sklopu tog poduzeća poslovao kao samostalna jedinica sve do 1985. godine. Tada nastupaju značajne promjene, pa nastaje pretvorba HTP Dubrovnika, u pet novih velikih OOUR-a. U jedan od njih, OOUR Hoteli ‘Uvala Gruž’ ulazi i Lapad. Rješenjem Okružnog privrednog suda od 19. siječnja 1990. u sudski registar upisuje se brisanje OOUR-a Uvala Gruž, te svaki hotel pa i Lapad počinje raditi kao samostalna radna jedinica u okviru HTP-a Dubrovnik. U travnju 1991. godine, nestankom HTP-a Dubrovnik ‘Lapad’ počinje raditi kao Hotelsko-turističko poduzeće ‘Lapad’
U Domovinskom ratu hotel je primio brojne izbjeglice s područja Župe dubrovačke, Konavala, Dubrovačkog primorja i Mokošice, koje su tamo boravile do 1. ožujka 1993. Nakon otklanjanja šteta i minimalne modernizacije 12. lipnja 1993. ponovno otvara svoja vrata za komercijalno poslovanje. U narednih nekoliko godina po završetku rata, hrvatski turizam pomalo se dizao iz pepela, pa je i Hotel Lapad iz sezone u sezonu imao sve više zadovoljnih gostiju.

Moderno doba

Godine 2005. u vlasništvo hotela ulazi dubrovačka brodarska tvrtka Atlantska plovidba, koja kreće u obnovu hotela dvije godine kasnije. Danas hotel posluje u kategoriji 4 zvjezdice. U dva hotelska krila, superior i classic, smješteno je 157 soba i 6 apartmana, koji su uređeni i opremljeni po vrhunskim standardima koje zahtjeva hotel od 4*. Današnje superior krilo je stogodišnja zgrada koja je od prvog dana otvaranja pa sve do danas isključivo bila hotel.
Kako ističu iz ove stoljetne hotelske kuće, iz sezone u sezonu bilježe odlične turističke rezultate, što pokazuju mnogobrojne nagrade dobivene tijekom proteklih godina, a koje su temeljene na glasovima i iskustvima gostiju.
– Puno nam se posjetitelja iznova vraća i time dokazuje da je predanost, strast prema poslu, profesionalnost i timski rad u Lapadu odlična kombinacija za izvrsnu uslugu – naglašavaju iz Hotela Lapad.
Tekst je temeljen na feljtonima Lukše Lucijanovića, koji je koristio građu Tomislava Kuljiša iz knjige ‘Mleci na Lapadu – ljetnikovac Paska Frana Sorkočevića’, pisanje i sjećanje Vinka Krampusa, doktorsku dizertaciju Ljuba Mihića, te podatke Trgovačkog suda u Dubrovniku i Splitu.

DODATAK

Tomislav Kuljiš: ‘Mleci’ na Lapadu
Dvorac ‘na vodi’

Lapadski ljetnikovac, danas poznat kao Mala Venecija, u starini se od 1622. pa dalje sve do 20. stoljeća nazivao Mleci. Davnašnjim imenom ljetnikovca i njegovom čestoćom u arhivskim zapisima dugo se isticala ambijentalna određenost i višestoljetna postojanost tog lapadskog predjela koji je zbog slične uotočenosti na moru imenovan po gradu na lagunama.. Podno betonskih gromada starih i novih hotelskih kapaciteta, odvojen od mora mnogim i uzastopnim nasipanjem, dvorac je nepovratno izgubio nekadanji karakteristični položaj ‘na vodi’, no smisao starog imena dostatno potvrđuju brojni arhivski podatci te skice i mape s početka devetnaestog stoljeća.
Dugu povijest dvorca obilježila su tri plemićka roda: Sorkočevići, Gradići i Đurđevići- Krajem XVI. Stoljeća ljetnikovac je zasnovao i počeo podizati Paskov Frano Sorkočević, a dovršili sljedbenici iz druge grane istog roda.

Komentari





O autoru: Andrea Falkoni Račić

Profesorica sam povijesti i etnologije, no igrom slučaja, ili sreće, nakon završenog studija počela sam raditi kao - novinarka. I u tom poslu, uz lijepe, ali i teške trenutke, ostala niz godina. Volim kad svojim radom pomažem ljudima velikog srca. U slobodno vrijeme, nije da ga baš imam, čitam, slušam, osluškujem...

Iz rubrike
   Impressum | Privatnost | Uvjeti
  © 2018 dulist d.o.o. Sva prava pridržana