Dječji vrtić ‘Put na more’ zgrada je koja je svoja vrata otvorila 1. rujna 2019. i već se među njenim ‘stanarima’ uvriježio naziv ‘Mala kuća’.
Razlog tome je, veselo nam priznaju, što se već sad osjećaju kao obitelj. Posjetili smo ih jednog kišnog prijepodneva kada su ih, nažalost, vremenske prilike spriječile da borave u svom dvorištu – omiljenom mjestu okupljališta ovih mališana, ali i njihovih odgajateljica. Naime, u četiri odgojne skupine, jednu stariju jasličku i tri vrtićke, upisano je ukupno 69 djece, a program vodi osam odgojiteljica.
‘Pomozi mi da to naučim sam’
Osim velike okućnice koja ‘Malu kuću’, govori nam privremena ravnateljica Dijana Brkić, izdvaja od ostalih vrtića, je svakako provođenje Montessori programa. Mada je u početku isključivo bio namijenjen starijim polaznicima, ubrzo su se njegovi elementi počeli provoditi u svim grupama pa je plan da u dogledno vrijeme ovo postane ‘Montessori kuća’. Program je odobrilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a zaposlene odgojiteljice školovani su montessori odgajatelji. Kako su novi pristup usvojili malci, naglašava nam Brkić, najbolje pokazuje atmosfera oko nas dok vodimo ovaj razgovor.
— Mi ovdje mirno sjedimo, a oko nas se igra 15-ero djece. Nitko nam ne upada i ne trebamo intervenirati jer je svatko od njih zaokupljen nečim. Ovdje imaju dovoljno poticaja da pronađu nešto u čemu će se najbolje izraziti. Inače, program se za razliku od ostatka Hrvatske ovdje dodatno ne naplaćuje. Međutim, materijali s kojima rade su skupi. Treba znati s njima rukovati pa iziskuju izuzetno stručnu osobu koja se iz godine u godinu usavršava. Također, prostor je važan. Nužno je poštivati sve pedagoške standarde – priča nam Brkić pri tom naglašavajući da ostali programi nisu nimalo lošiji, jednostavno je razlika u koncepciji. Osnovno geslo Montessori programa, kaže nam odgajateljica Vedrana Ledinić, je ‘Pomozi mi da to naučim sam’. Posrijedi nije direktno podučavanje, već stvaranje poticajne okoline. Ono je podijeljeno u pet područja – životno praktični radne aktivnosti, kozmičko, hrvatski, matematika i osjetilno, a temelji se na individualnom pristupu. Ako dijete pokaže interes za određen segment odgajatelj mu se ponaosob posveti. Svaki materijal ima provjeru ispravnosti pa im ne treba ponavljati ako su nešto napravili pogrešno. Kad im jednom pokažu neće se dogoditi da mu npr. brojevne gredice služe za mačeve.
— Oni uče postepeno poštovati materijal. Ono nije igračka nego sredstvo učenja. Svaka aktivnost se mora završiti do kraja i djeca su obvezna pospremiti za sobom. Uskoro bi nam tako trebala doći montessori kuhinja sa svim pravim elementima prilagođena njihovom uzrastu. Pri tom ćemo koristiti posuđe od keramike pa se danas-sutra roditelji ne moraju bojati da će ih slomiti. Djeca koja se odgajaju po Montessori programu su kasnije sposobnija od svojih vršnjaka. Znaju kako lakše odjenuti jaknu, vezati špigete, mogu sama ostati kući i podgrijati nešto osnovno u pećnici – objašnjava Ledinić.
Njegovanje duhovne dimenzije djeteta
No, tu ne staju njihove aktivnosti. Mališani metu, tresu tapite, stavljaju robu na sušenje – usvajaju osnovne vještine koje im roditelji zbog sve veće zaposlenosti nemaju vremena pokazati. Važno je istaknuti kako je ovo prva grupa u Dubrovniku koja se služi Montessori programom u potpunosti, a po njemu djeluje ukupno 11 stručnjaka, od kojih petero u ‘Maloj kući’. Ondje im je na raspolaganju spomenuti vrt kojeg nastoje maksimalno iskoristiti. Među ostalim, beru voće, sade ljekovito bilje, a obrali su i maslinu od koje su uspjeli skupiti čak dvije litre ulja.
— Dječica su se penjala po drveću i pokušala dohvatiti i najviše grane što je važno za njihovu motoriku. Pridružili smo se akciji ‘Zasadi drvo, ne budi panj’ i u suradnji s Nacionalnim parkom Mljet zasadili rogač i naranču. Kad nam vrijeme ne dozvoljava boravak u dvorištu, onda smo u maloj dvorani gdje provodimo vježbe. Ujutro se skupljamo u krugu što je jedan od osnovnih elemenata Montessorija – prozivamo tko je prisutan, razgovaramo, dogovaramo što ćemo danas raditi. Oni imaju i svoje slobodne aktivnosti pa se raspodjeljuju po centrima bilo likovnim ili istraživačkim – tumači Vedrana Ledinić. Tu je i senzorna soba u kojoj prema donesenim pravilima istovremeno ne smije biti više od četvero djece. Samostalno se međusobno reguliraju, nema buke, tvrdi nam Ledinić, eventualno redar sa zvoncem upozori ako nešto nije pospremljeno. I kad se porječkaju, odgajateljice ne interveniraju. Cilj je da sami riješe nastale razmirice. Na ovaj način uče ih toleranciji i međusobnom uvažavanju čemu uvelike pridonosi i Vjerski program kojeg trenutno pohađa 35-ero djece, od čega ih je 11-ero predškolaca, a odgajateljice u vjeri su Martina Franičević Feregja i Dubravka Kalinić.
— Specifično za nas je što njegujemo duhovnu dimenziju djeteta. Istraživanje je pokazalo da ako religiozna komponenta od samog rođenja čovjeka izostane, on nije potpun i tu mi nastupamo. Svi su dobrodošli bez obzira na vjersku opredijeljenost. Nema direktnog poučavanja, već ih upućujemo na različitost i suosjećanje. Kada govorimo o solidarnosti i humanosti, u središtu nisu samo djeca već i roditelji koji su naši partneri. U suradnji s njima sve postižemo. Rad u vrtiću ne bi imao smisla da mi radimo jedno, a oni kući drugo – iznosi Franičević Feregja.
Roditelji – partneri
Organiziraju tako razne tematske radionice, roditeljske i individualne sastanke na koje se rado odazivaju. Zahvaljujući njima uspjeli su nedavno organizirati posjet Domu za starije i nemoćne osobe Termoterapija. Zapjevali su im i zaplesali te ih darovali kolačićima koje su sami izradili. Cilj je prenijeti radost življenja za druge. Sljedeća akcija im je također humanitarnog karaktera, a osmišljena je s Dječjim vrtićem ‘Svete male Terezije’ u Zagrebu u sklopu kojeg je i Dom za napuštenu djecu.
— Bit će to prodajna izložba, a skupljenim sredstvima potrudit ćemo se omogućiti im daljnje školovanje. Pripremamo se za Božić. Za svako dobro djelo dnevno djeca mogu složiti dio slamice na koje ćemo položiti djetešce. Želimo im pokazati kako nije sve u darovima i kićenju. Doći će nam i kip Svete obitelji koji će ići od familije do familije. Uz nju ide i bilježnica. Zadatak roditelja je da se okupe s djecom i u nju zapišu razmatranja dana. Iskustva su se pokazala odlična jer postoji onih obitelji koji nisu nikad zajedno sjeli za isti stol – priznaje odgajateljica u vjeri Martina Franičević Feregja. Najveća zabluda, ističe, je kako Vjerski program nije vjeronauk. On predstavlja bogatstvo za sve one koje ga ispravno shvate. Obrađuju teme poput moralnosti i empatije. Današnja djeca su, naime, previše zaokupljena materijalnim. No, njime se ne postiže sreća. Zadovoljstvo radom u ovakvoj sredini iskazala nam je i odgajateljica Nikoleta Rikalo koja broji 30 godina staža. Lijepo je, iznosi, vidjeti kako su ljudi ovdje upućeni jedni na druge, vlada kohezija te se zaista može učiti radeći jer su svi jedni drugima pri ruci.
— Najviše emocionalnih satisfakcija doživljavam u jaslicama jer tu je sve nepatvoreno. Vlada čista ljubav i svaki dan se vidi napredak što je vrlo poticajno za djecu, roditelje i, naravno, za nas. Imam lijepih iskustava s mlađima i starijima, a najdraže mi je kad više godina vodim neku grupu pa s roditeljima postanete partneri. Doživjeti da su dio života vrtića je nešto zaista predivno – govori Rikalo te poručuje kako i oni koriste montessori materijale koje sami izrađuju. Upućuju djecu, ali i roditelje na taj način rada. Njihova jaslička skupina ima 15 polaznika u dobi od dvije do tri godine. Ujutro se okupljaju u zajedničkim prostorima s ostalima pa veća djeca mogu slobodno ulaziti u jaslički dio što je dobro, napominje. Naime, puno njih ima veliku braću ili sestre u ovom vrtiću pa im to pomaže u adaptacijskom razdoblju. Prilagodba je, objašnjava, individualna. Ona djeca koja su živjela okružena većim brojem ljudi se lakše snalaze. Druga – previše zaštićena, a kojima roditelji onemogućuju slobodan razvoj malo teže se adaptiraju. Međutim, naglašava, u ‘Maloj kući’ to nije bio slučaj. Sve je prošlo očekivanim smjerom.
— Nakon doručka, biraju sadržaje koji su im ponuđeni. Tu posebno uživaju jer ovaj vrtić ima dvorište kao malo tko. Voze guralice, motore i sl. Nakon objeda je počinak. Neki od njih spavaju do tri sata. Poneki ranije otiđu kući, a drugi imaju pripremljen program s vrlo zanimljivim aktivnostima – zaključuje naša sugovornica dok brižnim pogledom prati komešanje mališana u posteljama. Naime, naš susret završili smo točno na vrijeme za popodnevni pižolet. Odmor im je u ovoj dobi prijeko potreban kako bi obnovili snagu za preostale im dnevne avanture.