Gradski prostori i njegovi trgovi i prometnice su danas ogledalo naše sadašnjosti. I dok se mi još uvijek hvalimo da smo Mediteran kakav je nekad bio, Androidi nam pokapaju budućnost.
Natjerali su nas da živimo od resursa koje smo naslijedili. Prodajemo redom vrijedno i obiteljsko. Kapitaliziramo na onome što svijet nema. Prirodno bogatstvo nezagađenog prostora, kulturno naslijeđe, spomeničke tradicije, a sve po sustavu „tko da više“. Iz obitelji nestaju omirine, vinogradi, rogači, pogača, kuća, parcele i vidikovci…
I to zato jer su Androidi svojom razvojnom „radnom“ strategijom prirodne resurse i kulturno nasljeđe pretvorili u potrošni trgovački proizvod, gdje napredak grade na rasprodaji zavičaja.
Ponižena tradicija
Kulturna baština je naš vlastiti identitet, Curriculum vitae, ponos, spiritus movens, životni resurs i jedini održivi turistički brend. Što se dogodilo da smo je spremni zamijeniti tuđim, nekvalitetnim i jednostavno neodrživim, nikome interesantnim svjetskim potrošenim brendovima. Pizze, hamburgeri, japanske olignje i kineski suveniri, plastične kartice „Walking toura“, Zahinih kada za stanovanje Grada „muzeja“… Njihovim dolaskom nestaje domaći čovjek. Njegov jezik, kreativnost, hrana i molitva, strahovi, bdjenja i čekanja da se pomorci vrate…
Emigracija je zamijenila veselje povratka. Kapetani ne trube jer je starosjedioca u gradskoj jezgri sve manje. Njihova stara ognjišta su zamijenile kapunare u betonskim habitusima razasutim po svijetu…
Ulice su ostale same i prazne, bez djece, portuni bez zaljubljenih, prozori bez svjetala, Grad bez ponosa. Čuju se samo zelenci da nas podsjete na Grad iz sjećanja.
Suvremeni turizam nam donosi nove tehnologije koje zahtijevaju puno jeftine radne snage. To nismo mi. Prodajemo zavičaj i postajemo putnici. Kad nemaš potreban alat, a ni nafte, što ti drugo preostaje. Tek izašli iz kronične komunističke bijede da bi ušli u neodrživo kapitalističko življenje i nepostojeće moralne i socijalne sigurnosti.
Za koga novi mega projekti?
Vrijeme je stvaranja novih prostornih planova, novih hotelskih ležajeva, novih marina i mega projekata – „Uptownova i Downtownova“. Novih turista, novih kruzera, da nam pojedu i ono malo preostalog slobodnog prostora. Svi ti mega projekti stanu u malo ručno računalo i instant su dostupni svijetu. Androidi donose brze i brzoplete odluke. Za njih je sve jasno, osim odgovora za koga i zašto se sve to radi?
Jedno je sigurno. Otuđujemo nasljedstvo zato jer ga netko drugi želi i može kupiti. Ostajemo bez korijena i napuštamo ono sveto što imamo jer je to netko drugi za nas isplanirao. Nas na rasprodaji kupuju, a našu djecu ne trebaju. Oni su posljednji Mohikanci školovani na resursima djedovine. Educirani da mogu sami graditi svoje nove „domovine“. Njima su otvorena vrata u svijet. Tako nam zavičaj postaje roba za preživljavanje, a našim unucima mjesto emigracije.
Planirana degradacija javnog prostora
Ulica je osnovna urbana komponenta. U povijesti razvoja naselja, gradske uprave su bile zadužene za njihovo uređenje. One uređuju i definiraju javni prostor koji je obilježje grada i simboličan pokazatelj kvalitete društva. Kompleksan turistički proizvod svoju održivost traži u organiziranosti i uređenosti javnog prostora.
Važnost turizma za dubrovačku regiju ne treba posebno naglašavati. Treba spomenuti da od 1985. godine vodeći turistički sadržaji Grada bilježe pad godišnjeg zauzeća. To pokazuje da je zatečena tehnologija neadekvatno planirana i skupo rekonstruirana bez kompleksnih sadržaja te nije u mogućnosti biti konkurentna. Njen proizvod je ekonomski neodrživ sa 135 dana zauzeća po sobi 2003. godine (danas 150 dana – potrebno 220 dana). Zahtijevala je planerske i građevinske intervencije u organizaciji javnih prostora i izgradnju javnih sadržaja.
Tadašnja gradska vlast (2003.) je odlučila pristupiti rješavanju problema i započeti proces uređenja lapadskih turističkih prostora. Planirano je uređenje ulice Kralja Zvonimira i Kralja Tomislava te ulice Žrtava s Dakse.
Prva faza je izgrađena i ulica Kralja Zvonimira (dio planirane lapadske šetnice) je 2005. godine dobila Plavi cvijet sa zlatnim znakom kao najbolje uređenu ulica u Primorskoj Hrvatskoj. Izgrađeni projekt je bio samo prva faza i šetnica se trebala nastaviti dalje na ulicu Kralja Tomislava (bulevar) s malim trgom ispred pošte i uređena sve do semafora – stadiona.
Dvije prometne trake bez parkiranja, nova rasvjeta i zelenilo sa popločanim nogostupom kao na već izgrađenom dijelu (Kralja Zvonimira). Tada bi šetnica bila u cijelosti uređena i predstavljala bi „place for people“ – mjesto za ljude…
Androidni inat
Dovoljna je bila činjenica da su koncept planiranja uređenja lapadske šetnice radili timovi bivše vlasti, te da nestručni i sujetni Androidi iz gradske vlasti krenu novim i vlastitim putem. I nitko ne bi imao ništa protiv, dapače, da se nisu odlučili za najjeftiniji i provizorniji „make-up“ po nogostupima ulice, potpuno zanemarujući potrebu uređenja cjelokupnog prostora.
Tako su spriječili planirani kontinuitet šetnice na ulicu Kralja Tomislava. Danas izvedenim prostornim zlodjelom gradski samopromovirani glavni urbanist svjesno uništava ambijentalne vrijednosti i resurse za uređenje javnog prostora, nužnog za kreiranje održivog turističkog proizvoda Grada. Androidi ruše ukupnu vrijednost turističke ponude i dodatno opterećuju staru gradsku jezgru. Promoviranjem emigracijskih procesa oni degradiraju tradicionalne vrijednost nekad nastanjenog i živog Grada i tako dovode u pitanje WHC status.
Nestručnim postupcima u planiranju razvoja i građenja, Androidi od Grada stvaraju Meku za bogaćenje svjetskog bankarskog klana koji u ime dobrodošlih investitora nas starosjedioce pretvaraju u emigrante modernog vremena. Novo zacrtani i planirani gradski mega projekti ruše tradiciju građenja i kulturu življenja za nas i naše unuke, te predstavljaju projekte građevina bez prozora s pogledom na budućnost!