Kraj godine uvijek je odlična prilika za napraviti svojevrsnu inventuru događaja koji su obilježili minulih 365 dana. To je napravio i duList u svom tiskanom izdanju, izdvojivši po mišljenju redakcije 10 događaja koji su obilježili dubrovačku 2013.
Šesto mjesto naše ljestvice zauzela je svestranost gradonačelnika Vlahušića na temama građevinskih radova, odnosa prema turističkim agencijama, DPDS-u…
Godina za nama za gradonačelnika Vlahušića pokazala se kao prava vožnja 'toboganom smrti'. Nakon nepravomoćne presude u aferi Šipan još krajem 2012. godine ankete su mu predviđale ropotarnicu dubrovačke politike.
No, zna Andro kako se dignuti iz pepela, a formula je zapravo bila jednostavna – otvori građevinske radove kroz cijeli Dubrovnik u isto vrijeme, napravi višemjesečne kolapse, začini sve s trotoarima, mikroasfaltom i na sve moguće načine se pobrini da se bageri maknu s ulica taman dva tjedna prije izbora. Taman na vrijeme da javnost nošena novim raskrižjem pohrli na glasanje. No, zbog svega ovoga Grad je zadužen 'k'o Grčka', ali Vlahušić je i tome doskočio. Otvorio je ratne fronte sa Društvom prijatelja dubrovačke starine i agencijama uz najbolju moguću retoriku na svijetu – dajte da djeca imaju. Pa nije valjda da ćete uzeti djeci, Želite li da djeca u školama nemaju? Nemaju djeca u školama, želite li da?, i ostale varijacije na temu na kojima bi mu pozavidio i Yoda iz Zvjezdanih ratova. No, ovo su ipak Androvi ratovi, pa je tako najnovije oružje za srušiti DPDS, Zakon koji dubrovačke zidine praktično predaje Zagrebu, a Gradu Dubrovniku omogućuje uložiti DO 50 posto u obnovu. DO(!?!) 50 posto! Mada u DPDS-u nitko nije optužen/uhićen za krađu ili slično kazneno djelo od strane nadležnih institucija to Vlahušića ne spriječava da uporno ponavlja kako u DPDS-u 'nestaje novac građana'. Dokazi valjda nisu ni bitni. Šlag na kraju je njegov sukob s putničkim Agencijama koje je prvo kroz nezakonito odluku, a potom i prijetnjama lancima i rampama pokušao natjerati da plaćaju 100 eura svaki prolaz Ilijine glavice. Kad su se autobuseri, kako im se tepalo u medijima, pobunili stvar je pala u vodu, a Vlahušić je ogorčen onda udario redom na sve one zbog kojih ponovno, zamislite, djeca nemaju. Tad su bili krivi novinari, urednici, vlasnici agencija, ali nikako Andro koji je odluku temeljio na nepostojećoj stavci u Zakonu. Ne znamo jesmo li napomenuli kako djeca nemaju…