ALEX I MACIEJ Kako žive Erasmus studenti u Dubrovniku?

Sreli smo ih prvog dana Orijenta­cijskog tjedna za strane studente na Kampusu našeg sveučilišta. Kao isku­sni strani studenti, koji su ovdje već cijeli jedan semestar, rado su odgo­varali na pitanja onih koji su tek pred koji dan stigli u Dubrovnik, s puno pitanja iznad svojih pametnih glava.

Nijemac Alex Abl iz Munchena i Poljak Maciej Pienczuk iz Olsztyna iskoristili su mogućnost Erasmus+ programa za mobilnost studenata. U Dubrovnik su stigli prošle jeseni, a obojica studiraju na Odjelu za ekonomiju. Alex ekonopitanja iznad svojih pametnih glava. miju studira na svom matičnom sveu­ličilištu, dok je Maciej student turizma. Prije svega, pitali smo ih koji su im bili prvi dojmovi kad su stigli u Dubrovnik, posebno u usporedbi sa svojim drža­vama i gradovima? ­

— U Hrvatskoj sam bio u više navrata na odmoru pa sam znao što me otpri­like očekuje u Dubrovniku, od kulture do svega ostaloga. Jedino što mi je bila prava novost jest pogled na gradsku jez­gru i zidine – rekao nam je Alex, dok je Maciej dodao kako mu dolazak u Hrvat­sku nije donio neka iznenađenja.

— Poljska je također slavenska država. Kulture nam nisu iste, ali su slične, baš kao i način kako se ljudi međusobno ponašaju. Moj je jezik slavenski, baš kao hrvatski, pa sam u prošlom seme­stru učeći hrvatski uvidio da mi je dosta lakše učiti, nego drugima – sma­tra Maciej. Alex na to dodaje kako mu je s jezikom bilo malo teže, ali je također pohađao sate hrvatskog jezika na svom sveučilištu.

Zašto Dubrovnik?
Ističu kako su imali i drugih opcija na izbor gdje otići na Erasmus studiranje, ali je Dubrovnik ‘pobijedio’ zbog jakih razloga.

— Imao sam ukupno šest mogućnosti na izbor. U Španjolskoj sam bio te nisam htio ići dvaput na isto mjesto. Od drugih opcija Dubrovnik mi je bio najatraktiv­niji, ponajprije zbog vremena. A i htio sam biti negdje blizu vode, budući da je moj grad smješten uz jezera – priča Maciej, a Alex ponavlja kako mu je zbog čestog ljetovanja Hrvatska već bila poznata.

— Imao sam puno izbora, a u samoj Hrvatskoj između Dubrovnika i Zadra. Izabrao sam Dubrovnik jer sam htio poboljšati svoj hrvatski jezik. Oduvijek sam želio živjeti ovdje pa je odluka bila jednostavna – kaže Alex.

Što se tiče Sveučilišta hvale dvije njima jako bitne stvari.

— Profesori i predavači su jako dobri, a broj studenata je jako mali, možda 15 ili 20 studenata po učionici, tako da se svi međusobno znaju, kao škol­ski razred. A u Njemačkoj imate preko petsto studenata, a uopće vam ne znaju ime. To je možda najvažnija stvar zbog koje bih svakome preporučio da dođe studirati u Dubrovniku – smatra Alex, dok Maciej napominje kako njegovi pri­jatelji koji su na Erasmus programu u Barceloni muku muče s velikim brojem
studenata. Kao još jednu prednost ističu činjenicu da se s jednog kraja Dubrov­nika na drugi može doći u vrlo kratkom vremenu.

— U Dubrovniku uvijek možete sresti kolege, slučajno negdje u gradu – kaže Maciej.

Najveći minus – nema doma
Kao najveći problem grada pod Srđem obojica smatraju nedostatak student­skog doma.

— Teško je sam pronaći smještaj u Dubrovniku u ovim uvjetima. Znam da postoje planovi za gradnju studentskog doma, ali zasad je to tako. Ipak, nismo ostavljeni sami jer nam na Sveučilištu predlažu smještaj koji su koristili strani studenti prije nas. Mi smo baš na taj način imali sreće naći dobar smještaj na Batali. Bit ćemo u našem stanu do lipnja, a dotad traje i studij. Ako budemo htjeli ostati duže, imamo neke opcije – kaže nam Maciej, dodajući kako je brojnim studentima potraga za stanom stvarala problem, čak su se morali nekoliko puta seliti. Naravno, ističu veliku podršku svih zaposlenika Sveučilišta.

— Rekli su nam čim smo došli da im se obratimo ako iskrsne ikakav problem, ali za to srećom nije bilo potrebe. Sve je u redu i možemo se potpuno koncentri­rati na studiranje i život u Dubrovniku – kažu nam sugovornici. Naravno, spre­mno su komentirali i naše ‘turističke cijene’.

— Istina je da su cijene dosta više od očekivanog. Zapravo, kad sam dolazio mislio sam da će cijene biti jeftinije, ali nisam mislio na činjenicu da je Dubrov­nik turistički grad. Baš sam pomislio: U redu, ovo nije baš tako jeftino kako sam očekivao. Ma ne bi to bilo izne­nađenje da sam malo bolje promislio – ističe Maciej, dok Alex smatra kako je znao da je Dubrovnik skuplji od ostatka Hrvatske.

— Bez obzira na to, nisam očekivao da će biti baš iste kao u Njemačkoj, čak možda i skuplje, na primjer za dnevne potrebe i hranu – ističe Alex.

Odlična geografska pozicija
Najviše vremena za promisliti trebalo im je na pitanju što bi svojim domaći­nima preporučili da treba popraviti ili ispraviti.

— Javni gradski prijevoz autobusom je stvarno dobar, ali ponekad je raspored težak jer treba proračunati kad kreće koji autobus. Uz to, kad navečer želimo malo duže ostati s društvom imamo problem jer nema autobusnih linija. To je detaljčić koji smo primijetili. Inače živimo na Batali te smo dobro povezani autobusnim linijama – kažu nam Alex i Maciej. Naravno da su primijetili i gužve s turistima.

— Studiram u Bambergu, koji je tako­đer na meti turista. Doduše, ne toliko. Ovdje je puno više turista, ali meni to ne smeta. Vidjet ćemo kako će to biti kad krene sezona – kaže Alex, dok je Macieju kao studentu turizma to sve u redu.

Zanima nas što rade i čime se bave kad nisu u studentskim klupama dubro­vačkog kampusa.

— Nama je okolica Dubrovnika nova, tako da često putujemo, obilazimo otoke ili susjedne države, zanimljiva mjesta. Geografska pozicija Dubrovnika je s te strane jako dobra. Na križanju je različitih kultura – smatra Maciej.

Obojica ističu da se, kad nisu u pri­lici putovati, rado druže s drugim stranim studentima, ali i kolegama iz Dubrovnika.

— Popijemo kavu ili pivo, odemo u kino. Kolege iz Dubrovnika su prijatelj­ski raspoloženi, a odlično je što gotovo svi govore engleski. Također, sjajno je što su studentima neke stvari besplatne, kao kino, a ima i nekih popusta po kafi­ćima – kaže Maciej.

‘Puno smo naučili’
Zanima nas zašto su se odlučili u Dubrovniku provesti ne samo jedan semestar, što je inače najčešći slučaj, već čitavu akademsku godinu.

— Već sam bio na Erasmusu, jedan semestar u Španjolskoj, a sad sam htio iskusiti studiranje kroz cijelu akadem­sku godinu. Sve skupa sam godinu i pol bio na Erasmusu od pet godina studi­ranja. S obzirom da studiram u gradu u kojem živim, htio sam se malo maknuti. Osim toga, ovo mi je posljednja godina studiranja, pa mi je ovo bila sjajna prilika za novo iskustvo – objašnjava Maciej. S druge strane, Alexova je puna godina u Dubrovniku bila uvjetovana za uspjeh na fakultetu.

— Na mom fakultetu je jedna godina studiranja u inozemstvu obvezujuća. Meni je to bila savršena prilika – kaže nam Alex.

Obojica se slažu da će iz Dubrovnika svojoj kući odnijeti odlično iskustvo stu­diranja, ali prije svega predivna sjećanja na naš grad.

— Ovdje smo puno naučili, družeći se s ljudima iz cijele Europe, sklopili smo brojna prijateljstva – složni su naši sugovornici.

— Volio bih se jednog dana vratiti u Dubrovnik – kaže nam Maciej, dok Alex ističe: Vraćam se sigurno!